U2egipt

Helenistička astrologija

Helenistički zodijak i vladarstva 3

Print | Category: Helenistička | Sunday, 24 June 2012 17:14 | Written by Slaven Slobodnjak |

sy21w40U ovom nastavku uvodim ostala vladarstva ili prisnosti: Međe (terms, termini), gospodare trokuta (ili trigona), a i kratko spominjem i dekane ili lica koja izvorno nisu dio koncepta vladarstava.

 

 MEĐE

Međe (engl. terms) jedna su od najmisterioznijih prisnosti astrološke analize. To je podjela svakog zodijaka na 5 dijelova koji su različite dužine tj. koji imaju razni broj stupnjeva, a kojima vlada po jedan od 5 planeta (bez Sunca i Mjeseca). (Vidi sliku) Danas su se zadržali u tradicionalnoj horarnoj astrologiji, dok se u suvremenoj astrologiji gotovo i ne spominju. Izvori međa također su nepoznati, a koliko su problema već zarana stvarali vidimo u Ptolemejevu Tetrabiblosu gdje im Ptolemej posvećuje neuobičajeno mnogo prostora, pokušavajući dokučiti njihovu logiku. Na kraju spominje kako je našao drevni svitak koji je bio prilično uništen, ali koji mu je ipak omogućio shvatiti logiku rasporeda međa. Pa ipak, kaže, kako tzv. egipatske međe u primjeni sasvim dobro funkcioniraju na primjerima paradigmatskih rođenja (to je navodno izvjesna drevna izgubljena zbirka natalnih karti).

Možda su međe ipak nekakvi "X faktor" u astrologiji, nekakva ne-logična anomalija koja je nužna kako bi sustav funkcionirao, slično kao što se Hermes među planetima gotovo uvijek ponaša izvan pravila poput neke namjerne anomalije. Ipak, međe imaju izvjesnu logiku. Naime, kada zbrojimo sve stupnjeve međa koji su dodjeljeni nekom planetu (u svim znakovima) njihova suma je jednaka srednjim ophodnjama (razdobljima) planeta. To može upućivati kako su međe nekako povezane s planetarnim razdobljima. I zaista, međe se veoma intenzivno koriste u vremenskim tehnikama tj. prognozama, i njihova je logika blisko povezana s ciklusima ophodnji planeta tj. sinodičkim ciklusim. O tome detaljnije kada ću govoriti o helenističkim metodama prognoze.

H MedjeGrčki naziv je horia i znači međe, granice, krajine. To je množina od horion i budući da se u tekstovima redovno upotrebljava oblik riječi u množini, to upućuje na mogućnost kako su zapravo sami stupnjevi te pojedinačne međe. No riječ međe u množini može značiti i nekakvu sasvim novu nedokumentiranu apstraktnu imenicu. Grčko horos (što nema nikakve veze sa horoskopos) znači izvorno i kamenove ili stupove (na ulazu u imanje ili u neki hram) koji su omeđivali ili ograničavali nešto, dakle kameni međaši. No, ova riječ, odnosno pojam granice, ima veze i sa mjerama ili standardima, pa i pravilima ili ciljevima. Gotovo se približava značenju pojma telosa. Također će u logici označavati, naprimjer, premise kao svojevrsne granice unutar kojih se kreće zaključivanje, pa čak i općenito neke uvjete koji postavljaju granice nečega. Tako će i grčka riječ za odredbu ili definiciju imati u korijenu ovu riječ, jer odredba postavlja granice, određuje to što se definira. Odrediti, postaviti granice zapravo ima veze i sa označavanjem nečeg kao granice i odredbe, pa se tako ova vrsta prisnosti približava odredbi ili definiciji značenja, vjerojatno samih planeta, te njihovim funkcioniranjem u zadanoj međi. Dakle planet kao vladar međe nekako određuje i definira ono što se deđava unutar njegovih međa ili postavlja određene konvencije, pravila ponašanja unutar svojih međa.

Važna je i činjenica da među vladarima međa nema Sunca i Mjeseca, dakle 5 međa unutar svakog znaka su dodjeljene preostalim planetima od Herma do Krona. Česta je fraza kako Sunce i Mjesec raspodijeljuju međe preostalim planetima, a budući da se svjetla nazivaju "vladarima svega" mogli bi reći kako oni nekako udjeljuju sva značenja, odnosno signifikacije, ostalim planetima. Kod Ptolemeja nalazimo dosta kompleksno objašnjenje koje izvodi međe iz drugih vrsta prisnosti, stvarajući poredak i duljinu međa. Na drugim mjestima se spominju i tzv. kaldejske međe koje se obično odbacuju jer nemaju gore spomenutu vezu sa ophodnjama planeta. Osim toga, kod Valenta nalazimo još jednu shemu međa koje djeluju više kao Valentovo očajno poigravanje s pokušajem deriviranja logike međa, a koje ne nalazimo opisane nigdje drugdje.

U ovom uvodu ne bih ulazio u detalje svih tih razlika, tim više što ne daju pretjerano zadovoljavajuća objašnjenja međa. Izvjesnu korjensku sličnost s međama nalazimo u ranije pojašnjenim opisima znakova, gdje se određenim grupama stupnjeva pripisuje izvjesne (obično meteorološke ili mundane) karakteristike, a slična paralela bi se mogla reći za dekane – da možda imaju veze sa zvježđima i zvjezdama nekretnicama. Za sada ćemo dakle prihvatiti egipatske međe kao standard (slika gore), a vremenom ćemo se u primjenama osvrnuti na neke daljnje specifičnosti korištenja međa. U svakom slučaju postoji sačuvani opisi planeta u pojedinim međama, a zanimljivo je da se koriste veoma slično kao i domovi planeta. Neki od tih opisa se čak daju zajednički za međe i domove. Naprimjer, Afrodita u međama ili domovima Zeusa, i tako za sve ostale kombinacije.

TROKUTI

Trokuti ili trigoni još jedna su manje-više zaboravljena metoda. U njoj se promatraju znakovi zodijaka koji su u trokutu (ili trigonu) kao cjelina (npr. Ovan, Lav i Strijelac). Suvremenijim riječnikom rečeno, radi se o znakovima istog elementa – vatrenim, zemljanim, zračnim i vodenim. No, već smo ranije spomenuli kako pridjeljivanje elemenata ili načela zodijacima možda i nije dio izvorne tradicije. U starijim tekstovima obično nećete naći spomena, naprimjer, vatrenog trokuta, već će se redovno koristiti fraza "trokut Ovna, Lava i Strijelca". Tek kod Vetija Valenta nalazimo samo spominjanje "vatrenog trokuta" (i ostalih), ali bez posbnog izdvajnja 4 elemenata.

H PrisnostiSveL P8Druga atipičnost jest da se trokutima dodjeljuju tri "gospodara" (Vidi tabelu desno). Naime, trokuti su blisko povezani s idejom dnevnih i noćnih planeta tj. sklona. Budući da su zodijaci "vatrenog" i "zračnog" trokuta muški, a dnevni planeti se "ushićuju" u muškim znakovima, onda su i dnevni planeti gospodari ta dva trokuta. Analogno za preostala dva trokuta koji sadrže ženske zodijake a koji su povezani su s noćnim planetima. Sam poredak ili hijerarhija gospodara također ovisi o tome da li je dnevno ili noćno rođenje (drugim riječima da li je Sunce iznad ili ispod horizonta). U konačnici poredak gospodara izgleda ovako:

  • Ukoliko se radi o dnevnom rođenju tada trokutom Ovna, Lava, Strijelca gospodari prvo Sunce, zatim Zeus, a treći gospodar, zvan zajednički, je Kronos. U noćnom rođenju prva dva gospodara izmjenjuju mjesta: Zeus je prvi, zatim Sunce, a Kronos ostaje zajednički.
  • Za trokut Blizanci, Vaga, Vodenjak gospodar trokuta je Kronos, zatim Hermes i treći je Zeus, za dnevno rođenje, dok za noćno rođenje poredak je Hermes, Kronos, Zeus.
  • Za trokut Bik, Djevica, Jarac u noćnom je rođenju poredak Mjesec, Afrodita, Ares dok u dnevnom rođenju poredak je Afrodita, Mjesec, Ares.
  • Za trokut Rak, Škorpion, Ribe u noćnom rođenju su gospodari Ares, Afrodita i Mjesec, dok je u dnevnom rođenju poredak Afrodita, Ares i Mjesec (slika XX). Vetije Valent daje jedan takav opis u II. knjizi Antologije.

Ptolemej je i tu unio sitne izmjene – on je izbacio iz upotrebe trećeg vladara, a za "vodeni" trokut Ares je i dnevni i noćni vladar. On ih je i nekako izjednačio sa ostalim prisnostima u kontekstu spomenutog prebrojavanja vladarstava (almutena). No Ptolemej često unosi korekcije kao vlastite inovacije, pa ćemo se držati gore spomenutog rasporeda koji je rasprostranjeniji, a koji se zadržao i kroz arapsko razdoblje sve do srednjeg vijeka, pa čak i novog doba.

Pa ipak, kada počnemo pažljivije promatrati primjenu ideje trokuta počinjemo uočavati neke neobičnosti. Jednu krajnjost nalazimo kod Doroteja koji gotovo svaku analizu započinje s gospodarima trokuta. Doduše Doroteja treba uzeti s popriličnom rezervom jer nemamo izvorni tekst već kasniju arapsku varijantu, koja je sama prijevod s perzijskog, a koja je značajno izmjenjena, pa i jezično iskvarena (grčki izvornik bio je zapravo pisan u stihu). Usprkos tome, teško je zamisliti da bi netko naknadno dodavao gospodare trokuta na toliko mjesta. Problem je u tome što ako za svaku temu koristite po tri gospodara (od sedam planeta), tada imamo gotovo identične indikatore za mnoge teme što je zapravo pomalo apsurdno. Sve da je Dorotej i koristio gospodare trokuta tako široko, on je u tom smislu svakako jedna iznimka.

S druge strane kod Valenta, koji je ostavio dosta opsežne spise sa stotinjak praktičnih karti-horoskopa, možemo uočiti kako on koristi gospodare trokuta isključivo za Sunce i Mjesec – nije mi poznato da spominje ili primjenjuje gospodare trokuta na bilo koji drugi planet ili točku. I to je izgleda bliže nekakvoj izvornoj i uobičajenoj helenističkoj astrologiji, jer takvu primjenu nalazimo i kod drugih autora. Dakle možda su vladari trokuta konstruirani specifično za analizu Sunca i Mjeseca.

No, tu nije kraj iznenađenjima. Kada pogledamo tekstove Antioha (i varijantu kod Porfirija) vidimo kako uopće nema spomena gospodara trokuta. Ta činjenica može otvoriti pitanje da li su gospodari trokuta izvorna metoda iz hermesove tradicije – tim više što su gospodari trokuta sami po sebi već izvedena tehnika i izvode se na temelju vladara domova i uzvišenja, te sklona. Naznaku mogućnosti kako gospodari trokuta nisu izvorna tehnika nalazimo neizravno u tekstovima Antioha i Porfirija: rekli smo da oni ne spominju gospodare trokuta, no postoji poglavlje koje govori u sugospodarima (Porfirije 7 i Antioh 5).

5. Da sugospodar nastaje kada bi isti zodijak bio uzvišenje jedne, kuća druge; i kako neki sugospodarima zovu vladare trokuta udomaćene drugim zvijezdama, naprimjer Kronos i Hermes su suvladari Afroditi zbog njenog trokuta po zodijaku, odnosno, vladari su Jarca i Djevice. I za druge na sličan način.

Inicijalno se u prethodnom poglavlju govori o zodijacima koji imaju uzvišenja, gdje su vladar doma i uzvišenja sugospodari – npr. Afrodita i Mjesec su sugospodari Bika. Zatim slijedi pomalo dvosmislena izjava kako neki kažu da su vladari trokuta sugospodari; kod Antioha je nedvosmisleno da govori o vladarima doma zodijaka koji su u trokutu na određeni znak (Jarac i Djevica su u trokutu u odnosu na Bik), ali kod drugih bi se moglo pomisliti da govori u vladarima trokuta kao prisnosti (vladarstvu). Interesantno je kako na taj način svaki planet ima iste planete gospodarima zodijaka u trokutu za oba svoja doma: Afrodita ima Hermesa i Kronosa kao vladare zodijaka u trokutu, kako u odnosu na znak Bika, tako i u odnosu na znak Vage. Ako Sunce i Mjesec shvatimo kao jedan entitet (svjetla) dobivamo Aresa i Zeusa kao vladare zodijaka u trokutu, kako u odnosu na Lav tako i na Rak. Dakle, imamo gospodara i dva sugospodara što neodoljivo podsjeća na strukturu gospodara trokuta kojih je također tri (1 "glavni" i 2 dodatna). Nadalje, ako pogledamo Porfirijevu varijantu iste definicije mogli bismo zaključiti kako se u slučaju zodijaka bez uzvišenja poseže za vladarom jednog od znakova u trokutu. Doduše u Porfirijevoj varijanti grčkog teksta postoji izvjesna ambivalentnost gdje bi se fraza "gospodari trokuta" mogla odnositi i na gospodare zodijaka u trokutu, ali i na gospodare samih trokuta, što je R. Schmidt detaljnije razradio u svojim predavanjima. No budući da je Antiohova varijanta nedvosmislena zadržati ćemo se na njoj.

 

Sve u svemu ostaje pitanje da li su gospodari trokuta dio izvorne tradicije ili se negdje, vjerojatno dosta rano, učinila izvjesna modifikacija, moguće upravo ove ideje sugospodara kao znakova zodijaka u trokutu. Tim više što se ni elementi u ranijoj tradiciji izgleda ne povezuju izravno sa znakovima zodijaka, pa je moguće kako se ideja da su zodijaci u trokutu nekakvi zasebni entitet koji je povezan sa elementima, pojavila nešto kasnije u tradiciji. Isto tako je moguće kako su se gospodari trokuta formulirali kao posebni oblik prisnosti u svrhu primjene samo na Sunce i Mjesec koji su centralni u svakoj analizi karte i koji izravno određuju sklon. Ovo mi se čini kao najplauzabilnija ideja koja ima i najviše potvrda u tekstovima.

Ostaje nam još pitanje da li su spomenuti sugospodari, kao i gospodari samih trokuta, sugospodari u smislu da su jednakopravni i da zajedno vladaju ili su sugospodari tako da imaju izvjesnu hijerarhiju. U slučaju Valenta kod opisa gospodara trokuta možemo vidjeti izvjesnu hijerarhiju, s jedne strane u vremenskom smislu – jer poredak gospodara trokuta određuje vremena aktivnosti planeta i događaja. S druge strane, kod Valenta će i kvaliteta smještaja tih gospodara utjecati na nekakvu hijerarhiju važnosti pojedinih planeta. U svakom slučaju može se reći kako je u općoj analizi karte primjena gospodara trokuta, barem Sunca i Mjeseca, jedna od centralnih tehnika i kao takva ima smisla što je prilagođena (možda i izmišljena) upravo za Sunce i Mjesec. U idućuj knjizi ćemo puno detaljnije analizirati primjenu gospodara trokuta Sunca i Mjeseca kao dio tzv. Općih tehnika analize. No primjena gospodara trokuta na ostale planete i točke je prilično upitna.
Što se tiče jezika za gospodare trokuta koristi se opći pojam oikodespotēs, gospodar, ili specifično trigonodespotēs što naprosto znači gospodar trokuta. O ovim pojmovima nešto više ćemo reći na kraju poglavlja o prisnostima.

LICA ILI DEKANI

Dekani su podjela zodijaka na segmente od 10 stupnjeva tako da svaki znak ima 3 dekana ili lica. Dekani zapravo nikada nisu bili dijelom pojma prisnosti, no ovdje ćemo ih spomenuti naprosto zato što su kasnije u tradiciji, posebno u srednjovjekovnoj astrologiji, uvršteni kao 5. vrsta prisnosti. Oni su svakako prisutni od najranijih vremena i također su obojeni izvjesnom mistikom, prije svega zato što se smatra da pripadaju drevnoj egipatskoj tradiciji. I danas imamo sačuvane neke opise u kojima svaki dekan ima neobična i tajanstvena egipatska imena za koja ne znamo značenja. U tom smislu su dekani postali veoma važni u okultnim i teurgijskim tehnikama u vezi sa imenima daiomona i anđela.

No postoji jedan mali fragment kod Hefastiona koji opisuje nekoliko dekana, ali i njima pripadajuća mjesta ("kuće", širine 10 stupnjeva), zbog čega postoji hipoteza kako su se dekani u predhelenističko doba u Egiptu koristili slično kasnijim znakovima zodijaka i njihovim "kućama" – gotovo da bi mogli reći kako su se koristili 36 "znakova zodijaka" i 36 "kuća". U stvari, moguće je da su se po tom egipatskom obrascu kasnije primjenili na 12 zodijaka kao 12 astroloških kuća. Nažalost, o tome nemamo sačavanih detaljnijih tekstova i ostaje nam nadati se kako će se jednog dana možda pronaći ili proučiti neki stariji tekstovi iz egipatskih vremena.

Grčka riječ za ono što danas zovemo dekan (dekanos je zapravo kasniji naziv jer svaki dekan ima 10 stupnjeva) je prosōpon, a znači lice ili obraz, kako u doslovnom tako i u prenesenom smislu. Koristi se i kao naziv za masku ili ulogu (npr. u kazalištu), a ima i značenje ličnosti ili osobnosti. Zanimljivo je da se isti pojam koristi i kao naziv za gramatička lica (ja, ti, on/ona/ono) kojih je tri, upravo kao što je tri lica ili dekana u svakom znaku. Stoga ću za dekane nadalje koristiti riječ lice.

Sačuvani opisi lica puno su sličniji današnjim opisima znakova jer opisuju gotovo bi mogli reći "psihološke" karakteristike, za razlika od zodijaka (kao što smo ranije vidjeli) koji imaju prilično opća ili apstraknija značenja. To bi svakako bilo u skladu sa značenjem ličnosti i osobnosti riječi prosōpon u smislu ("psiholoških") karakteristika koja su sadržana u znakovima.

Licima se pridjeljuju i pojedini planeti. Zanimljivo je kako planeti koji su pridjeljeni svakom licu slijede tzv. kaldejski poredak planeta (ali obrnutim poredkom) počevši sa prvim licem Ovna kojem je dodjeljen Ares. Drugom licu Ovna je dodjeljeno Sunce, trećem licu Ovna Afrodita. Zatim je prvom licu Bika dodjeljen Hermes, zatim Mjesec, i Kronos. Prvom licu Blizanaca je dodjeljen Zeus, pa opet Ares itd. Ako pogledamo prva lica svakog od zodijaka dobivamo i poredak dana u tjednu: naprimjer ako počnemo od utorka kojem je pridjeljen Ares (1. lice Ovna), srijedi je pridjeljen Hermes (1. lice Bika), četvrtku je pridjeljen Zeus (1. lice Blizanaca), petku je pridjeljena Afrodita (1. lice Raka), suboti je pridjeljen Kronos (1. lice Lava), nedjelji je pridjeljeno Sunce (1. lice Djevice), ponedjeljku je pridjeljen Mjesec (1. lice Vage). Taj poredak je sačuvan i u podjeli dnevnih i noćnih sata tijekom dana – naime noć (i dan) se dijele na 12 dijelova pri čemu svakom tom razdoblju je dodjeljen i jedan planet. Ti dijelovi su vremenski raznih duljina, jer je noć kraća ljeti nego zimi. I tu opet dolazimo do nekih predhelenističkih veza s licima. Naime postoji još drevnija tradicija podjele noći (i dana), ne na 12, već na 36 dijelova. Takve podjele nalazimo na crtežima u egiptskim hramovima i horoskopima već od 2300 g.p.n.e., a kasnije i na crtežima zodijaka iz Dendre, Esne i Hetera. U biti, kada uzmemo 36 noćnih i 36 dnevnih dijelova dolazimo do broja 72 koji je značajan zbog toga što se od davnina nebo grupiralo u 72 zviježđa (Aratus, Ptolemej i drugi). Sve nam to nekako govori o priličnom drevnom porijeklu lica i njihove veze sa drevnim metodama mjerenja vremena, koje su još uvijek predmet mnogih rasprava. I opet, ova se podjela mnogo koristi u magijskim tehnikama jer se svakom od 72 segmenata preidjeljuje neki anđeo ili demon.

Kasnije u tradiciji, posebno u srednjem vijeku, lica su podignuta na razinu prisnosti kao 5. vrsta prisnosti što nije bilo dio izvorne tradicije – lica se nigdje ne koriste kao vladarstva već povremeno kao zasebna tehnika, možda baš zato što su pripadala nekoj drevnijoj tradiciji. Ptolemej jest uveo petu vrstu prisnosti koju je zvao phasis (pojavnost) ili oblikovanje (aspekt) i koja nema veze s licima, a koja se kasnije u tradiciji pogrešno tumačila. Sudeći po nekim ranim verzijama komentara Ptolemeja izgleda da su se rano pojavile verzije Tetrabiblosa koje su phasis prevodile sa prosopon pa su se tako lica počela tumačiti kao vrsta prisnosti.

U svakom slučaju lica su se dosta rijetko koristila u praktičnim tehnikama, a i kad se pojavljuju često je teško razlučiti da li se riječ prosōpon koristi u specifičnom smislu astrološke tehnike ili naprosto kao opća riječ za lice ili ličnost. Budući da nemamo nekih detaljnijih opisa primjene zasada ćemo ovu tehniku ostaviti otvorenu za buduća tumačenja.

 

Nastavak: Helenistički zodijak i vladarstva 4 - jezik