U2egipt

Blog - Opće teme

Pristup natalnoj karti

Print | Friday, 12 December 2014 16:11 | Written by Slaven Slobodnjak |

syB11Na posljednjim Danima astrologije sam održao predavanje u kojem sam se bavio pristupom analizi horoskopa i korisnosti astrološke analize, pa sam odlučio to uobličiti u tekst (tj. seriju tekstova) u kojima malo detaljnije raspravljam o tim pitanjima. U prvom dijelu se bavim upravo pitanjima pristupa analizi natalne karte.

 

Pristup natalnoj karti

Astrologija je jedna zapravo neobična disciplina koja kao da ide granicom mnogih područja ljudskog djelovanja ili umovanja. Ona je dijelom u znanosti zbog svoje astronomske podloge, dijelom je u filozofiji zbog svoje teoretske pozadine, dijelom je u psihologiji jer se pretežito bavi ljudskom psihom, dijelom je u antropologiji jer se bavi fenomenima čovjekova života, a onda ulazi i u kolektivne discipline preko mundane astrologije poput politologije ili sociologije itd. Astrologija je sve to, a opet nije ni jedno od toga. Astrološko znanje je sve to, a opet nije ni jedno od toga. Da li astrologiju uopće možemo zvati znanjem ili disciplinom drugačijom od drugih disciplina?

Što je to što zovemo znanjem posebno je pitanje kojim se ljudi bave od početaka filozofije u antičkim vremenima (a i prije). Epistemologija je i posebno područje koje se time bavi i koje je sve važnije u suvremenom dobu posebno otkako jačaju područja razvojne psihologije u vezi odgoja i obrazovanja jer je u tome važan između ostalog i problem prenošenja znanja. Neću ni pokušavati ući u svu tu problematiku već ću uzeti jednu možda malo pojednostavljenu "definiciju" znanja: znanje je sve ono što možemo oblikovati i izraziti jezikom (možda i nekim drugim načinima) i što možemo prenijeti drugima. Zašto uopće pokušati definirati pojam znanja? Pa jednostavno, da bi mogli razlikovati stvari, da bi mogli prepoznati fenomene koji nisu isti. Često se svašta naziva znanjem, govori se o intuitivnom znanju, nesvjesnom znanju i sličnom, a pitanje je da li su to iste kategorija pojmova ili psihe. Često ćemo čuti kako netko kaže "ja to znam, ali se ne mogu izraziti" - da li on zna ili mu se čini da zna? Ili možda posjeduje nešto drugo: doživljaj, iskustvo, osjećaj, spoznaju, intuiciju koji tek potencijalno mogu postati znanje u ovom smislu (kada se jezično uobliči, naprimjer). Jer ako sve zovemo znanjem, onda jednako tako možemo reći da ništa nije znanje, jer onda ne možemo razdvojiti pojam ili fenomene znanja od onoga što znanje nije.

Teorija i praksa

Mislim da je artikuliranje tih naših spoznaja veoma važno kako za astrologiju općenito (ali i ostala područja), tako i za svakog čovjeka ponaosob. Ja sam recimo osoba koja nikad nije mogao samo "naštrebati" pravila, kako u školi i na faksu, tako i kada sam učio astrologiju (a i druge srodne discipline). Prvi susreti s astrologijom su obično nekakvi udžbenici sa brdom opisa astroloških značenja i kombinacija koje bi trebali naučiti napamet. No osobno sam uvijek pokušavao razumjeti odakle ti opisi, po kojim principima dolazimo do njih i zbog čega neki položaj ili kombinacija planeta znači baš te stvari koje su opisana. To je već pomalo ulazak u područje koje zovemo teorija. Imam osjećaj kako danas, čim neko spomene pojam teorije, to dobiva negativne konotacije (barem u ezoterijskim krugovima). Valjda zato što se misli kako je to nešto "neduhovno", racionalno, prizemljeno ili nešto slično. S druge strane astrolozi nastoje biti praktični: "reci mi što ta kombinacija konkretno znači i nemoj filozofirati", često čujem od ljudi. No teorija ili filozofija upravo pokušavaju objasniti počela koja kreiraju ta ista "praktična" značenja. To je pokušaj šireg pogleda na problematiku, u našem slučaju astrologije. Pa čak i kada radite na konkretnom horoskopu takav bi pristup značio da pokušavate shvatiti osobu u cijelosti, a ne samo neka pojedinačna ili površna svojstva koja netko posjeduje. To je pokušaj čitanja ne samo opisa nekih elemenata karte, već i pokušaj shvaćanja zašto se neki astrološki položaj manifestira na određeni način u nečijem životu. Jer nijedan, naprimjer aspekt, ne možemo izdvojiti iz cjeline, a isti aspekt će se manifestirati različito u svakoj karti. I zato su svi ti opisi iz udžbenika zapravo neprimjenjivi na bilo koji pojedinačni slučaj sve dok ih ne modificiramo prema cjelini (tj. kontekstu) u kojoj se nalazi. To je za mene filozofski ili teorijski pristup. Teorija nije nešto apstraktno, ona je ultimativna konkretna disciplina koja pokušava razumjeti cjelinu (naprimjer čovjeka), a ne samo neke izdvojene dijelove cjeline. Apstraktno je za mene kada neko uzme takav dio (naprimjer jedan aspekt koji čovjek ima u karti) i čita čovjeku taj opis, ne uzimajući u obzir cjelinu.

Mnoge astrologe to nažalost ne zanima. Oni žele "praktično" znanje. Oni rade horoskope i žele naći neku tehniku koje će omogućiti astrologu da nekom kaže "imati ćete dva braka i troje djece". Pritom oni ne vide kako i sami imaju sasvim nesvjesne teoretske pretpostavke. Gornja izjava o broju brakova, naprimjer, pretpostavlja da je moguće tako nešto izreći, da je moguća takva vrst predviđanja, i to se uzima kao očigledna činjenica. Razlika je što takvi astrolozi ne žele artikulirati tu svoju (zapravo teorijsku) pretpostavku, ne žele razmišljati o tim teorijskim pretpostavkama i propitivati je. Jer kada bi ušli u analizu te pretpostavke vrlo brzo se može otkriti da imamo pogrešnu pretpostavku - a naš ego ne voli biti u krivu. I to je bit teorijskog pa i filozofskog pristupa i astrologiji ali i životu: da pokušamo stvari razumjeti puno šire i dublje, te iz raznih perspektiva.

Praktičan rad je osim toga krajnje subjektivan. Dokaz za to je činjenica da gotovo svaki astrolog ima neki svoj sustav analize. I svi se pozivaju na praktično iskustvo. Pri tome se praksa redovno apriori smatra krajnjim dokazom ili argumentom za potvrdu onog što radimo. Koliko sam puta kao krajnji argument u nekoj raspravi čuo izjavu tipa: "ja to znam iz prakse". Kao da je to neki krunski i neoborivi argument. A to što nekom drugom njegova praksa ukazuje na nešto potpuno suprotno, previše ih ne muči. Praksa, pogotovo u našem astrološkom svijetu je veoma fluidna i veoma subjektivna kategorija. Tek kada počnemo razvijati šira, generalnija pravila, dakle teoriju, tek tada dobivamo okvir ili kriterije pomoću kojih se može provjeravati neka izjava ili opis od strane raznih ljudi (astrologa) - za razliku od pojedinačne prakse koja je obično specifična za neku osobu. I to je po mom mišljenju problem sa suvremenom astrologijom da zapravo nema jasne teorije o tome kako ona funkcionira. Bilo je raznih pokušaja, od znanstvenih do mističnih da se tako nešto uobliči, ali ni jedna nije bila dovoljno artikulirana. I zato postoji toliko mnogo pravaca, škola, pristupa, metoda, a zbog toga se astrologija i nalazi izvan rubova prihvaćenih područja ljudskog djelovanja. Možda je to i svojevrsna prednost - ja definitivno ne zagovaram neka kruta pravila ili jednu jedinstvenu teoriju astrologije. No očekivao bih malo više aktivnosti na ovu stranu, prema promišljanju astrologije i čovjeka, prema kritičnom pristupu i ozbiljnijem istraživanju naših premisa.

Intuicija i znanje

Ova se problematika možda najbolje vidi u vrstama astrologa tj. pristupima astrologiji. Za ovu priliku ću govoriti o dva pristupa astrologiji tj. o dva tipa astrologa. Jedna vrsta astrologa su tehnički astrolozi, oni koji nastoje "znanstveno" pristupiti astrologiji i pokušavaju empirijski ustvrditi i provjeriti razne astrološke tehnike. Dakle oni su orijentirani više na tehnička znanja astrologije, što ne znači da oni ne rade praktično s ljudima, već samo da nastoje prije svega pomoću analize i korištenjem raznih tehnika afirmirati astrologiju.

Drugi vrsta astrologa su intuitivci, koje ne zanimaju previše tehnike i pretjerane analize (iako koriste mnoge od njih), već se oslanjaju na intuiciju, osjećaj u procjeni neke natalne karte. Oni su, mogli bi reći, prije svega vidoviti iako svoje intuitivne spoznaje nastoje pripisati raznim elementima ili tehnikama natalne karte. Takvi ljudi su često cijenjeni kao praktični astrolozi jer "pogađaju" stvari, no imaju velikih problema kada trebaju objasniti to što rade i kako dolaze do zaključaka (napisati tekst, knjigu, održati predavanje i sl). Neki od njih čak toliko pojednostavljuju astrologiju u smislu tehnika, da kod njih zapravo sama astrologija gotovo nestaje. Ja ponekad u šali kažem da bi oni jednako dobro funkcionirali i da bacaju tarot, ili grah, ili gledaju u kuglu.

Da me se ne bi krivo shvatilo, ja nemam ništa protiv intuicije. Dapače, ona je nužnost u radu s ljudima jer u konačnici svi mi moramo raditi nekakvu procjenu, prosudbu ili intuitivni skok. Astrologija nije egzaktna znanost. No nije isto da li smo prethodno načinili suvislu tehničku analizu ili smo odmah skočili u intuitivnu prosudbu. To je ono što čak i Ptolemaj problematizira prije dvije tisuća godina i otprilike kaže kako nakon svih analiza mi uvijek na kraju moramo prosuđivati tj. "pogađati". No s tehničkom analizom karte mi smo ipak suzili to područje pogađanja. Englezi imaju izraz "educated guess" koji je gotovo neprevodiv, ali govori o istom principu: znanje nam daje podlogu, dovodi nas bliže onom što želimo saznati, no na kraju je uvijek neka intuitivna procjena ili prosudba.

Tehnike i intuicija

No, intuiciju ne možeš podučavati i prenijeti drugima. Ili je imaš, ili je nemaš. Možda je ipak bolje reći da je netko koristi više, a netko manje. Ona se može trenirati, vježbati i razvijati, ali ona nije isto što i znanje. Znanje je rekoh ono što možemo prenijeti drugima i jezično uobličiti, a gotovo bi mogli reći kako je u konačnici znanje jedan od načina vježbanja korištenja intuicije.

I tu dolazimo do onog važnog pitanja za astrologe, a to je: dokle možemo ići sa samom astrološkom analizom (tehničkom analizom), prije no što počnemo unositi procjene i intuiciju. To je važno pitanje jer astrolozi prečesto svoje intuitivne spoznaje pokušavaju pripisati nekom astrološkom čimbeniku. No kada netko drugi pokuša tu tehniku primijeniti, on ne dobiva jednako dobre rezultate. To je siguran znak da se radi o intuiciji, a ne znanju. Jer ono što funkcionira za jednu osobu, a ne i za drugu, nije znanje u užem smislu. Osobno vjerujem da postoje astrološke tehnike koje dosta konzistentno funkcioniraju u većini slučajeva (ako već ne i u svim slučajevima). I to je ono što je za mene astrologija u užem smislu. Zato kažem da je intuicija nadogradnja na to znanje, no ako nema podlogu u znanju onda je to nešto što eventualno funkcionira samo za tu osobu ili uopće ne funkcionira. Poput talenta, recimo slikarskog. Talent ne možemo naučiti. No možemo naučiti razne slikarske tehnike, možemo analizirati rad drugih slikara, no ono što čovjeka u konačnici izdiže je osobni talent i kreativnost čemu nas ne može netko naučiti. To se može individualno vježbati i razvijati, no ne i podučavati u klasičnom smislu riječi. No ni takav talentirani čovjek ako ne nauči tehnike neće daleko doći samo sa talentom. Mnogo je talentiranih umjetnika koji su nestali ili su sasvim prosječni jer nisu razvijali ovu "egzaktnu" podlogu tj. učili i stjecali znanja, već su se oslanjali samo na "inspiraciju".

Analiza karte

Ako za sada suzimo astrologiju na područje tehnika kao takvih, dakle na pitanje do kuda možemo sa samom analize natalne karte (bez intuicije), možemo prepoznati nekoliko pristupa. Najbolje ćemo ilustrirati te pristupe kroz razliku u pristupu horoskopima poznatih osoba spram rada s klijentima, tj. rada s osobama koje ne poznajemo.

Naime, svi smo se mi počeli baviti astrologijom analizirajući prvo vlastiti horoskop, pa onda analizirajući horoskope bliskih osoba, prijatelja, voljenih i sl. I onda bi vremenom počeli gledati i horoskope poznatih javnih osoba koja nas posebno zanimaju. Ono što je zajedničko ovom pristupu jest da poznajemo osobe i prije no što smo im napravili kartu. Zapravo, mi tražimo potvrdu za ono što znamo o njima kroz astrološke čimbenike. I to je dobar način učenja, upoznavanja sa simbolikom horoskopa i slično. No to se lako može pretvoriti u stvaranje iluzije efikasnosti astrologije. Jer kad znamo unaprijed kakva je osoba vrlo lako pridijelimo neki astrološki čimbenik (kojih je bezbroj) i mislimo kako su takvi zbog tog čimbenika. Tada na neki način zamjenjujemo uzrok i posljedicu. Jer mi astrolozi smo prečesto krajnje nekritični i subjektivni. I tu se vraćamo na važnost znanja i teorije koja nam omogućava da ta povezivanja ipak radimo na temelju nekih pravila ili principa.

Osobno sam oduvijek nastojao biti kritičan i prema astrologiji i prema sebi, pa me je ovakav pristup svojedobno doveo do prve krize bavljenja astrologijom, jer mi se u nekom trenutku učinilo da mi astrologija ne daje ništa bitno što ne bih znao i bez nje. No onda, sam stjecajem okolnosti, počeo raditi horoskope ljudima koje prvi put vidim. I tu se slika počinje radikalno mijenjati, kao i moj pristup astrologiji. Jer kada vam dođe čovjek kojeg prvi put vidite tada se oslanjate prije svega na natalnu kartu i vi nedvosmisleno vidite kako se iz horoskopa ipak može puno toga iščitati. I to je ono što bih nazvao drugim pristupom, gdje vi prvo imate sam horoskop bez ikakvih informacija o osobi, a tek kasnije saznajete što je i kakva je ta osoba. Ovo nije samo pitanje da li se profesionalno bavite astrologijom ili ne, ovo je drugačiji pristup analizi gdje je sama karta i astrološke tehnike u prvom planu. I taj pristup možete primijeniti na svaki horoskop. Čak i kada uzmete horoskop nekog, naprimjer poznatog pjevača, možete ovako pristupati, pa prvo napraviti detaljnu analizu karte, a tek onda tražiti informacije o njegovom životu i radu. Poput svojevrsne analize "na slijepo". To je u biti daleko bolji način pristupa karti iz kojeg ćete puno više naučiti o samoj astrologiji i tehnikama analize.

Također je problem kada u analizi karte promatramo izdvojene događaje i karakteristike osobe, a ne pogledamo cjelinu. Astrolozi vole brže bolje pogledati kartu kada se nekom poznatom nešto desi, te tražiti razne čimbenike koji će potvrditi taj događaj. I uvijek ćemo naći nešto što se uklapa, ako ne uz pomoć jedne, onda uz pomoć neke druge tehnike. To opet može stvarati spomenutu iluziju efikasnosti jer rjeđe provjeravamo da li ista tehnika ili čimbenik djeluje konzistentno, naprimjer u raznim razdobljima ili kod raznih ljudi. Zbog toga je bolje sistematski analizirati cijelu kartu tj. čovjeka, a tek onda pristupiti analizi pojedinačnih događaja.

Možda bi mogli reći kako postoji i treći pristup koji bi mogli opisati sa situacijom u kojoj samom sebi analiziramo kartu. Ja to ponekad zovem astrologija osobnog razvoja, jer tu nema "drugog" (čovjeka) koji nas vodi ili koji nas analizira, pa je pristup interpretaciji bitno drugačiji. Taj pristup zahtjeva i puno veći stupanj otvorenosti prema sebi, čak i kritičnosti u smislu da sami sebi dopustimo ili priznamo neke stvari. To nije uvijek ugodno i lako ako se želimo odmaknuti od nekakve racionalne samoanalize. No taj ću pristup ostaviti za neku drugu priliku.

Konzistentnost tehnika

Ono što sam htio reći jest kako nam ova dva pristupa karti nekako otvaraju dvije vizure natalne karte. Prvi pristup je koristan kada već imamo neki teorijski okvir pa ga pokušavamo provjeriti. Drugi pristup je dobar upravo za učenje i razvijanje jer nas prisiljava da ustvrdimo što je od tehnika funkcionalno ili a što nije. Nažalost u praksi je upravo obrnuto. Primijetio sam kako astrolozi često biraju tehnike zapravo po veoma subjektivnom ključu i veoma rijetko budu kritični prema tehnikama koje rabe. Kada primijetimo da nešto daje rezultate u par izdvojenih primjera često nastojimo svaki slijedeći primjer uklopiti u te naše pretpostavke umjesto da provjeravamo da li se isti događaj može objasniti i nekom drugom tehnikom.

Osobno, za svaku astrološku tehniku koju isprobavam nastojim provjeriti da li konzistentno funkcionira. Veliki je problem kada uzmemo neku astrološku tehniku i pristupimo joj izdvojeno tj. izolirano. Uvijek je lako naći fascinantnu potvrdu za svaku tehniku. No ključno je pitanje da li ona konzistentno djeluje kod većine ljudi. Za svaku tehniku je lako naći nekoliko primjera gdje ona funkcionira, pogotovo kada unaprijed znamo osobu ili događaje. No da li bi mogli primijeniti s velikim stupnjem pouzdanosti i na osobu koju ne poznamo? I što je sa primjerima gdje postoji astrološki čimbenik, a osoba ne iskazuje neka svojstva na koja ukazuje taj čimbenik. Takve primjere astrolozi ne vole analizirati, ali upravo su to primjeri koji su krajnji test neke tehnike. Nešto poput principa opovrgljivosti. Jer primjeri u kojim tehnika ne funkcionira donose nam puno više informacija od primjera koji potvrđuju samu tehniku. Kada nešto ne funkcionira otvara nam se pitanje nismo li nešto krivo možda povezali? Da li postoji neki drugi čimbenik? Otvara se pitanje zašto bi ta tehnika trebala funkcionirati na način koji pretpostavljamo? Da li smo ubacili faktor intuicije i povezali sa krivim astrološkim čimbenicima? Kada nađemo potvrdu tehnika takva si pitanja ne postavljamo. I opet zapravo idemo prema svojevrsnoj teoriji jer pokušavamo shvatiti zbog čega i kako neka tehnika (ili hipoteza) funkcionira. Astrolozi se nažalost prečesto zaustavljaju na par pozitivnih (obično izdvojenih) primjera koji nam nešto potvrđuje bez da idu dalje i provjeravaju konzistentnost te tehnike.

Dakle, moja je sugestija da svakom horoskopu pristupate kao da je to osoba koju prvi puta vidite, načinite kompletnu analizu kao da trebate to ispričati osobi; čak i vremenski pokušajte naći ključna razdoblja u životu osobe, a tek onda tražite informacije o osobi i što se događalo u razdobljima koja ste proanalizirali. Na taj način možemo bolje razlučiti što funkcionira a što ne.
Takav nas pristup dovodi do slijedećeg koraka, do pitanja o korisnosti astrološke analize. Na koji način astrološka analiza može biti korisna za osobu? Što astrolog može učiniti da bi se desio neki pomak u nečijem životu, neki, makar i najmanji, "klik" u razvoju. O tome u nastavku...

 

Nastavak: Astrologija kao "čitanje" horoskopa

 

 

Add comment

Security code
Refresh