U2egipt

Blog - Opće teme

Mars, 12. kuća i negativne vrijednosti

Print | Tuesday, 24 July 2012 21:11 | Written by Slaven Slobodnjak |

sy04w40Ovo baš i nije lagana ljetna tema, ali što ću: ja na plaži čitam o psihologiji i filozofiji. Pa se baš desila koincidencija da ono što sam čitao mogu izravno primijeniti na ljude s kojima sam se družio... I eto priče o tome kako ljudi doživljavaju sebe: kroz negativne ili pozitivne vrijednosti?

Već dulje vremena poznam jednu mladu i talentiranu djevojku (kćer mog prijatelja da ne mislite...) i gledam ju kako odrasta (sad je u dvadesetim) i sve me više podsjeća na jednu moju prijateljicu koja je dvadesetak godina starija. Imaju veoma slični impulzivni i strastveni temperament, obje su na likovnoj akademiji i obje pate zbog sličnih problema manjka (ili nedostatka) samopouzdanja. Dok to kod ove mlađe i nije neobično u njenim godinama, kod starije se vremenom pretvorilo i u neka neugodnija stanja (strahovi, anksioznosti...). Na trenutke mi se čini da kod starije vidim naglašenija stanja koja se vide kod ove mlađe – uostalom starija je u svojim dvadestim bila veoma slična. I obje dijele Marsa u 12. kući (između ostalog). Naravno da samo položaj Marsa nije jedina stvar - postoji još čitav niz drugih astroloških indikatora, ali za ovu priliku ću stvari pojednostavniti.

Mars u 12. kući smatra se prilično lošim položajem za Marsa: Mars je malefik, a 12. je kuća odricanja (ili čak negiranja). U konačnici se dešava da Mars kao počelo afirmacije i dokazivanja osobnih vrijednosti, u 12. kući se počinje gubiti i nema jasan fokus, pa lako dođe do gubljenja samopouzdanja, a time i loših događaja (ili obrnuto loši događaji ruše samopouzdanje). Eventualno se može korisno afirmirati kroz umjetnost (gdje je gubljenje u imaginaciji možda i dobro za kreativnost i daje pozitivne rezultate) ili kroz odricanje od svjetovnih stvari (kroz misticizam, meditacije i sl), ili kada se Mars bori za druge, bolesne, manje vrijedne, ili neku vrstu kolektivnih ideala.

No Mars je tradicionalno povezan s ratovima, borbom, rezanjem, ukratko sa raznim oblicima odvajanja, razdvajanje, negacije, napadanja drugih, a 12 kuća također ima veze s odvajanjima, odricanjima i u konačnici negacijom sebe...
I tu dolazimo do moje glavne teme: Mars u 12. kući može kod ljudi naglasiti negiranje vrijednosti (čak osobnih vrijednosti), a da se pritom izgubi bilo kakva pozitivna vrijednost. Naprimjer, kada se osoba bori ili afirmira PROTIV nečega, a da pritom ne zna ZA što se bori. U psihološkom smislu to su ljudi koji definiraju sebe kroz negaciju vrijednosti. Naprimjer, "ja nisam agresivan" – osoba koja tako sebe doživljava ne kaže "ja sam tolerantan" ili "ja sam smiren", već se određuje negiranjem neke kvalitete ("nisam agresivan"). Ponekad će takvi ljudi za sebe govoriti "ja nisam takav tip", "ja ne pripadam takvoj vrsti ljudi"... Ukratko, to su ljudi koji znaju što neće (ili što nisu), ali zapravo ne znaju što hoće (ili što jesu).

Na prvi pogled nema ništa loše u tome, to djeluje poput neke logičke igre. Problem kod takvog poimanja sebe jest to što se u osobi stvara konflikt samim takvim stavom: svjesno kaže "nisam agresivan", no nesvjesno nije u stanju poimati negaciju, pa si konstruira reprezentacije agresije. Budući da tu agresiju ne može okrenuti spram sebe (jer svjesni dio to negira), redovno dolazi do projekcije na druge, pa osoba s negativnim vrijednostima sve više u drugima vidi i reagira na tu agresiju (odnosno na ono što smatra da ona sama nije). A to vremenom može osobu dovesti čak i do stanja paranoje u kojem je sva okolina prijetnja za osobu ("svi su agresivni i protiv mene"). Ovo je pojednostavljena hipoteza Steve Andreasa (jednog od pionira NLP-a) o mogućem načinu nastanka paranoje. Svi smo mi u nekim područjima pomalo paranoidni, no tek ponekad ti strahovi pređu granicu uobičajenog gdje nastaje poremećaj u poimanju vlastitog identiteta. Andreas smatra kako ljudi koji sebe doživljavaju pretežito kroz negacije vrijednosti ili kvaliteta vremenom (ako se ništa ne promjeni) mogu razviti i ozbiljnije probleme, jer se u njima stvara neka vrsta praznine.

Ili, često se u astrološkom radu srećem (posebno kod žena) s problemom privlačnosti (ili voljenosti). I u moja dva primjera s početka teksta imamo slučaj izuzetno lijepih žena, ali koje sebe doživljavaju ne-privlačnim (a onda i ne-voljenim). I opet imamo konflikt: nesvjesno ne može poimati negaciju, pa se privlačnost projicira na druge koji su divni, krasni, a "ja nisam privlačna", "mene nitko ne voli", "nemam prijatelja"... (Čini mi se da slično funkcionira i psihologija zlostavljanih žena).

Još jedna posljedica takve projekcije i negativnog stava prema sebi jest stalna potreba, gotovo glad, za potvrdom od drugih, a da pritom nikad dovoljno tih potvrda jer one naprosto ne dopiru do osobe koja se smatra neprivlačnom. Svijet fotomodela je prepun takvih osoba koje su prelijepe i privlačne, no mnoge misle kako su one druge jako lijepe, dok one same nisu - pa stalno trebaju pohvale, komplimente, iskaze ljubavi i pažnje kojih nikad dosta, jer oni zapravo uopće ne dopiru do njih. Osobe koje se osjećaju ne-privlačne misle da nisu privlačne, ali ne znaju što jesu – ukratko tu postoji ogromna praznina koju ne može ispuniti ni bezbroj pohvala i komplimenata, no prisutna je stalna potreba za njima.

Dakle doživljavanje sebe ili identificiranjem s negacijom vrijednosti čini čovjeka takvim da ne zna što jest, već samo zna što nije, pa se stvara izvjesna praznina u duši. A to mi se čini kao veoma dobar opis Marsa u 12. kući. On želi biti protiv, ali ne zna što želi. Zato mu trebaju ideali (12 kuća) kako bi ipak formulirao neku pozitivnu vrijednost za koju se bori i dokazuje. No ukoliko ne nađe neku pozitivnu vrijednost počne se gubiti u mnoštvu vlastitih negacija i ne dolazi do afirmacije i samopouzdanja, što dugoročno može ozbiljno narušiti identitet osobe i dovesti do manje ili više paranoidnog ponašanja. Andreas misli kako je takav proces čak i u korijenu formiranja višestrukih ličnosti i šizofrenije (gdje se nesvjesne vrijednosti ne projiciraju na druge već stvaraju internu osobnost).

Drugim riječima, kod ovakvih osoba je veoma važno poraditi na preformuliranju i naglašavanju pozitivnih vrijednosti. Čak i sa Marsom u 12. je to moguće. Recimo borci za mir, ili za prava manjina, ili za prava invalida, ili za prava životinja. Borci za mir su posebno zanimljivi – kontradikcija je već u nazivu. Ako se fokusiraju na ono što žele postići mogu biti veoma pozitivni i konstruktivni. No često se kod takvih ljudi zna desiti da se stalno bore protiv ovoga i onoga, protiv onih koji nešto ugrožavaju (prava životinja, gay prava, prava manjina ili nešto slično), pri čemu neki od njih dođu do ruba paranoje jer nakon nekog vremena u svakoj sitnici vide stvari koje su protiv njih i njihovih ideala, a koje ugrožavaju njihovu afirmaciju – možda čak putem zaborave ZA što se zapravo bore. O političarima da ne govorimo: njihovi ideali su toliko prazni da zapravo ne postoje, pa na kraju vide samo neprijatelje koji ih ugrožavaju. Sjećate se one Hebrangove: ja ne lažem samo ponekad ne govorim istinu... Dakle to nije ni istina, ni laž... a što je onda? Čovjek mora na kraju puknuti...
Kod mojih curka s početka priče umjetnost može biti snažno mjesto afirmacije... Pretvoriti kaos negacije u nešto kreativno i lijepo – ima li uopće bolje pozitivne vrijednosti. Pod uvjetom da to osoba prigrli kao svoju osobnu kvalitetu, a ne stalno tražiti potvrde drugih. Ponekad je dovoljno preformulirati svoje negativne vrijednositi u pozitivne pa da se već čovjek počne osjećati drugačije. To nije puko forsiranje pozitivnih vrijednosti koje je danas tako popularno već je zapravo rad na negativnim vrijednostima i njihovom preoblikovanju.

Doduše, kod mladih se ljudi često može primijetiti onaj kulerski ili buntovnički stav: biti protiv svega. Možda je to samo generacijsko pitanje. I ne mora biti loše dok god se kroz život razviju i neke pozitivne vrijednosti. Nažalost nigdje u školi nas ne uče kako se nositi sa sobom, samo nam pokušavaju nametnuti vrijednosti, tako da smo na kraju prepušteni sebi. Svatko od nas u sebi ima pozitivnih vrijednosti i kvaliteta, samo ih treba izvući iz skrovitih mjesta u koje smo ih možda izgurali. I nemojte ovisiti o mišljenju drugih: kad kreirate ili analizirate svoje vrijednosti i primjetite da neke ovise o vanjskoj potvrdi to je najbolji znak da nešto ne štima. Tu pomaže kritičko razmišljanje. O tome sam pisao u prijašnjem blogu Kritičnost mišljenja. I još ponešto u blogu Novogodišnja zlatna ribica... A vjerojatno ću još ponešto u budućnosti na temu vlastitih vrijednosti i kako s njima...

 

 

Comments   

 
0 # Dijana 2012-12-20 22:29
Ovo je blog! Kud nas sve Marsić u 12- oj
kučici može odvest, jednostavno se pogubimo.
Dao si nam misliti. Svaka Čast!
Reply | Reply with quote | Quote
 

Add comment

Security code
Refresh