U2egipt

Article Index

Djelovanje planeta

Jedno od osnovnih pitanja koje se pojavljuje u vezi planeta jest kako planeti djeluju, što čine i kako to čine, odnosno djeluju li izravno, uzročno ili nekako drugačije. U suvremenoj astrologiji popularno je "objašnjenje" Jungovska ideja sinhroniciteta, no to je čak i kod Junga samo naziv za određenu vrsta fenomena i nema detaljnijeg objašnjenja značenja ili načina funkcioniranja samog sinhroniciteta, pa to ne možemo zvati objašnjenjem, već prije samo opisom.

Neke od naznaka o djelovanjima planetima u helenističkoj astrologiji možemo opet dobiti iz jezika kojim se opisuju ta djelovanja. Ako pogledamo tekstove Porfirija i Antioha nalazimo ponešto drugačiju terminologiju od uobičajene kada govore o značenjima planeta. Oni koriste termine arhō i aphēgeomai za ono što planeti rade. Pojam arhō koristi se u smislu vladanja i iz njega su izvedeni uobičajeni nazivi za vladara (recimo Platon u Državi koristi ih kao naziv za vladare polisa), no taj se pojam gotovo nikad ne koristi (ili izuzetno rijetko) u kontekstu astroloških vladarstava - o tome ćemo nešto više reći u kasnijim poglavljima. U osnovi arhō znači početi, biti ispred, biti prvi pa odatle imenice za vođu, čelnika, pa onda i vladara. Time se približavamo i pojmu počela (arhē) koji je moguće najprikladniji ovoj primjeni, iako sam ga donekle izbjegavao koristiti zbog različitosti kasnijih filozofskih konotacija. Jacob Klein, ugledni platonist, sugerirao je važnost oba značenja, te je predložio prijevod (o)vladavajući početci, pa sam u nekim prijevodima slijedio tu ideju kroz frazu biti vladajuće počelo upravo zato što sadržava oba značenja. I u slučaju astrologije moglo bi se reći kako su planeti neka vrsta (vladajućeg) počela onoga što označavaju. To nam potvrđuje i druga riječ koja se koristi, a vrlo je sličnog značenja, aphēgeomai – dakle, voditi ili predvoditi odnosno upravljati. Ona je povezana s riječju hēgeomai (odakle dolazi i današnja riječ hegemon, iako izvorno nema toliko negativno značenje), a znači predvoditi, prethoditi ili voditi, pa onda također i biti vođa ili poglavar. Kao da se želi reći kako je planet vođa, predvodnik, ili pak počelo određene grupe značenja, odnosno da nekako upravlja njima.

Označavanje, tvorenje i... apotelesma

Stvari su nešto drugačije kod Vetija Valenta (I.1). Valent primarno koristi pojam sēmainō koji znači davati znak, dati znamenje, označiti, značiti. Ova riječ, i njoj srodne, veoma se često koriste u astrološkoj literaturi i zapravo nas navode na pitanje što zapravo znači davati znak ili označavati tj. significirati. Poznata je Heraklitova izreka o delfskim proročištima za koja kaže da niti izriču (otkrivaju) niti skrivaju već samo daju znakove . To nas upućuje na posebnu kategoriju proročkih poruka, znamenja i označavanja, koja je drugačija od običnog govora (logosa), a što bi se moglo primijeniti i na astrološka tumačenja. Ali to nas s druge strane približava jezičnim i logičkim teorijama označavanja, posebno u kontekstu stoičke filozofije koja ima veoma karakterističnu teoriju znakova i logiku. Vjerujem da nije slučajno kako su Valent i većina astrologa tog doba, bili upravo stoici. Vidjeti ćemo kako problem označavanja planeta ima mnogo sličnosti sa jezičnim pitanjima referencije i smisla riječi, odnosno njihovom ekstenzijom i intenzijom.

Zanimljiva je moguća veza riječi sēmainō sa gore spomenutim arhō i aphēgeomai. Naime sēmainō također može značiti davanje zapovjedi ili zapovjedati, u smislu davanja znakova od strane vojvode (ili vođe, čelnika) svojoj vojsci za izvjesnu radnju (naprimjer napad). Zato bismo mogli reći kako i planeti, koji jesu predvodnici, vladari, daju znakove za određene stvari, ili označavaju nešto kao određenu stvar ili stanje, što je bitno drugačije poimanje negoli ideja uzročnosti koja bi ukazivala kako planeti izravno nešto uzrokuju i stvaraju. No, još je otvoreno pitanje što je to što planeti označavaju: stvari, ljude, događaje, ili, kao u jeziku, smisao, odnosno neke paradigmatske uzorke fenomena u ljudskom životu? Mogli bi u gornjem smislu reći i kako daju znakove za početak nečega u vremenu, pa bi događaje mogli tretirati kao procese u vremenu. Na ovo pitanje ćemo se stalno vraćati tijekom razrade metoda helenističke astrologije.

Apotelesma

Već kod Valenta korištenje termina nije toliko strogo, pa će se povremeno koristiti i drugi pojmovi, poput poieō, koji znači tvoriti, stvarati (što je možda bliže nekakvom kauzalnom shvaćanju), ili riječ apoteleō. Ova druga riječ od posebnog je interesa za astrologe jer se veoma često koristi u astrologiji. Apoteleō znači dovršiti, izvršiti, ispuniti, rezultirati, dogoditi se. Ona zapravo znači veoma slično kao i riječ teleō koja joj je u osnovi, i srodna je imenici telos koja može značiti svršetak, kraj, ali i cilj, svrha. No, u astrološkom smislu apoteleō opisuje radnju koja dovodi do posljedica ili rezultata astroloških djelovanja, pa se glagol može prevoditi sa stvarati ili proizvoditi nešto. Taj rezultat djelovanja se naziva apotelesma, dakle ishod, rezultat, posljedica, ali i naprosto događaj. Riječ događaj (dogoditi se) preko starog slavenskog korijena -god zapravo povezuje svoje vremensko značenje (kao u godina) sa značenjem cilja (kao u pogoditi). Dakle, treba imati na umu kako ta vrsta aktivnosti stvaranja ili proizvođenja ipak ima veze sa nekom vrstom dovršavanja, kompletiranja ili dosizanja nekog cilja, svrhe (i to u vremenu), što predstavlja izvjesno zaokruživanje ili ispunjavanje. Važno je i napomenuti da se sve to odvija u vremenu, a vrijeme je također predmet, čak primarni, astrološkog proučavanja. Dakle, pojam apotelesma u astrologiji znači naprosto događaj (kao ishod), ali naravno u ovom smislu dovršavanja, ispunjavanja ili izvršavanja.

Ovdje bi mogli anticipirati helenističke metode prognoze u kojima vrijeme nekog događaja nije neki trenutak u vremenu kao kod suvremenih metoda, već određeno razdoblje koje se ispunjava podrazdobljima; ili, svaki događaj serija je zbivanja koji kompletiraju nešto ili čine cjelinu. Događaj je dakle izvjesno ispunjavanje, dovršavanje, dosizanje cilja (ili čak svrhe), a koji je označen onim za što planet daje znakove – poput vladara koji daje znak za napad koji će trajati do svršetka ili dosizanja cilja tj. pobjede.

Na važnost riječi apotelesma ukazuje i činjenica da se često čitave astrološke rasprave, čak i sama astrologija naziva pojmom apotelesma ili apotelesmatika. Riječ apotelesma ima i zanimljivo starije značenje kao zadnje ili zaključne radnje nekog religijskog ili mističnog rituala (naprimjer gašenje svijeće po svršetku rituala ili nešto slično). No, ta radnja zapravo je više svojevrsni zaključak koja označava kraj, a može i ne mora biti sama svrha ili cilj tog rituala. Dakle, to ne mora nužno značiti kulminaciju ili vrhunac rituala – štoviše, vrhunac obično nastupa nešto prije. U tom smislu i astrološki ishodi nisu nužno vezani za kraj ili početak nečega, za razliku od onog kako mi danas obično razmišljamo o stvarima. Naime, mi često doživljavamo početak nečega kao ključni događaj, a čak i u filozofskom smislu ono što je prvo doživljavamo kao svojevrsni uzrok svega što slijedi, dok ono zadnje kao svrhu ili cilj. Ovdje nam se otvara jedno novo poimanje procesa ili događaja u vremenu: označeni početak i kraj nisu uzrok i svrha već svojevrsne granice označene od planeta.

Zanimljivo je kako analogno pojmu apotelesma kao kraja ili ishoda postoji i riječ za početak, katarchē. Ona se sastoji od ranije spomenute riječi archē, početak, te prijedloga kata, a katarchē osim značenja početka ima i značenje prve radnje ili čina u nekom ritualu (naprimjer paljenje svijeće na početku rituala). Ponovo kao da se riječju katarchē donekle želi načiniti razlika od uobičajene riječi za početak (archē) – ovaj početak nije uzrok ili počelo, već svojevrsna naznaka ili znak za nešto što tek treba doći. Oba termina kao da govore o drugačijem počelu djelovanja i utjecaja, nekakvom okviru (možda i vremenskom) koji se ispunjava nečim (događajima), a koji se ostvaruje kroz svrhu koja se pojavljuje tek po ispunjenju i kompletiranju onoga između znakova za početak (katarchē) i završetak (apotelesma). Kasnije ćemo se susresti i s pojmom chrematistikos koji kao da opisuje stanja između ovih početaka i dovršenja. Osim toga, riječ katarche također se koristi kao naziv za vrstu astrologije (katarhička), onu koju danas zovemo elekciona astrologija (astrologija u kojoj određujemo najpovoljniji trenutak za početak nečega, ne nužno rođenja čovjeka). No, ovdje treba spomenuti da i pojam UZROKA koji ima puno šire značenje od danas uobičajeno prihvaćenog. Danas mi pod uzročnost smatramo nešto što stvara ili pokreće nešto, dakle neko počelo (archē) promjene, ono što čini promjenu ili stvaranje nečega, a redovno se poistovjećuje s onim prvotnim po čemu se nešto događa. No to je samo jedan od načina poimanja uzročnosti – kod Aristotela nalazimo još tri vrste uzroka uz ovu spomenutu: jedna je ono iz čega nešto nastaje, materija ili materijal; druga je oblik, izgled ili forma stvari; a treća je (nama možda i neuobičajeno) upravo svrha (telos) ili "poradi čega" nešto nastaje. Sada već možemo naslutiti i neke paralele između ovih naziva – telos i apotelesma ili archē i katarchē – koje očito nisu slučajne, a na koje ćemo se često vraćati u ovoj i idućim knjigama.