U2egipt

Article Index

Značenja planeta

Vratimo se astrološkim opisima planeta. Sama značenja (signifikacije) planeta nemaju neku posebnu specifičnost i slična su u većine autora (vidi Valent I-1, Antioh, Porfirije). To su mahom nabrajanja životnih fenomena koja mogu biti manje ili više opširna, a sa sa povijesnim odmakom ti opisi obično postaju sve duži. No, svakako se može uočiti izvjesna neobičnost u samoj metodologiji helenističke astrologije. Naime, u analizi karte postoji cijela grana analize u kojoj se analiziraju specifične teme u horoskopu (naprimjer, brak, djeca i sl.) i gdje se načelno neki planet (ili čak više njih) uzimaju za signifikatore neke teme, poput svojevrsne polazne točke za analizu te teme. Naprimjer, za pitanja braka analiza počinje s Afroditom ili Mjesecom, koji se također koriste i za temu djece. Ali te dvije teme još su uvijek prilično daleko od cijelog niza nabrojanih značenja koji se općenito pripisuje Afroditi ili Mjesecu. Drugim riječima, cijeli niz pobrojanih značenja nemaju izravnu primjenu u samoj tematskoj analizi i možemo se zapitati čemu služe ta nabrajanja i zašto se u tematskoj analizi koriste svega dva, tri značenja? Stiče se dojam da postoje primarna i sekundarna značenja – primarna koja se koriste u analizi tema kao početna točka, a sekundarna kao dulja lista mogućih značenja, možda za generiranje kombinacije značenja. Možda bi se moglo reći kako su sekundarna značenja samo mogućnost koja je prisutna u nekoj karti u ovisnosti o drugim čimbenicima (npr. vladarstvu kućom, ili aspektima s drugim planetima i sl.). Slično kao i jeziku, referencija neke riječi može imati veoma širok spektar konkretnih referenata, tako da pitanje smisla značenja riječi (ili planeta) ovisi o drugim čimbenicima (konkretnim metodama). Da li je kasnije širenje liste tih značenja naprosto naknadno gubljenje izvornih počela pomoću kojih se dolazi do konkretnih tumačenja ili je ipak imalo neko drugu ulogu ostaje nam tek vidjeti.

U vezi toga postoji mogućnost kako se tu radi o dvije škole (ili dva dijela) u pristupu analizi karte. Ptolemej (pa i Valent) bi mogao biti predstavnik jedne škole koja se primarno bavi postavljanjem počela metoda i značenja, dakle svojevrsni UOPĆENI PRISTUP kojeg sam Ptolemej stalno ističe, a koji ne ulazi u detalje raznih konkretnih značenja planetarnih kombinacija, već nastoji postaviti načela analize rođenja. U tom smislu Ptolemej planetima dodjeljuje samo neka načela, naprimjer kvalitete vrućeg, hladnog, suhog i vlažnog. Drugu bi školu mogli nazvati METODOM MIJEŠANJA, kojoj su karakteristični opisi svih mogućih značenja planeta i njihovih kombinacija ili nekih drugih astroloških čimbenika – dakle, mnoštva se značenja miješaju i kombiniraju u opise međuutjecaja tih čimbenika. To bi moglo biti povezano s listom gore spomenutih sekundarnih značenja planeta pomoću kojih se kombiniraju značenja 2 ili više planetarnih značenja u jednu cjelinu.

Postoji dosta, često djelomično sačuvanih opisa, u kojima su opisane kombinacije planeta u aspektima, kombinacija planeta i njegovog vladara, kombinacije planeta na osima i sl., a kojima više helenističkih autora pripisuje veliku starost. Pitanje je da li postoji neki ključ ili pravilo po kojem se stvaraju ta značenja, a da to nije puko miješanje značenja pojedinih planeta u kombinaciji, kao što se to dešava i danas. Izgleda da su neka pravila postojala, ali su se dosta rano izgubila. Naime, ponekad u tekstovima tih opisa (često usred opisa neke kombinacije) možemo naići na kratke opaske koje pojašnjavaju na što se ti opisi odnose, ili pod kojim uvjetima se primjenjuju. Zanimljivo, postoje slučajevi kada nalazimo gotovo isti tekst par stoljeća kasnije u kojima tih opaski više nema u tekstu! Da li se to dešavalo zbog nerazumijevanja prevodioca ili možda namjernog prikrivanja - jer nije rijedak slučaj da autori kažu kako namjerno pišu nerazumljivo kako bi zaštitili znanje astrologije. Kako ćemo vremenom razrađivati konkretne tehnike vidjeti ćemo kako oba pristupa, i onaj opći, i onaj miješanja, imaju svoje mjesto u analizi života osobe, ali u različitim kontekstima.

Spomenuti Ptolemejev pristup u mnogim se metodama svodio na postavljanje 4 kvalitete (vruće-hladno, suho-vlažno) kao počela djelovanja planeta u mnogim astrološkim metodama. U tom smislu on opisuje počela planeta upravo uz pomoć dvije takve kvalitete pri čemu je jedna primarna, a druga sekundarna. Te kvalitete on naziva moćima ili možnostima (dunamis). To je na tragu Aristotelovih opisa generiranja 4 elemenata iz parova kvaliteta, ali ipak bitno drugačije jer ih Ptolemej ne atribuira planetima kao parove opreka. Ova je doktrina bila iznimno utjecajna sve do suvremenih vremena. No, treba reći kako je pridjeljivanje tih kvaliteta planetima jedna od Ptolemejevih inovacija koju nigdje ne nalazimo kod ostalih helenističkih astrologa (osim kod onih koji žive nakon njega). S druge strane, iako se smatralo kako je Ptolemej svoja objašnjenja stvarao na temelju Aristotelovih ideja o nastajanju elemenata (O nastanku i nestanku), aristotelovi opisi promjena elemenata jedne u druge se ne uklapaju u kasniji astrološki opis poretka elemenata u zodijaku. Kada tome pridodamo stoičke opise nastanka materijalnih tijela koji se također ne uklapaju u kasnije prihvaćene astrološke opise planeta i elemenata, dobivamo popriličnu zbrku koja se stoljećima održala upravo zbog Ptolemejeva autoriteta i pokušaja da se astrologija uklopi u Aristotelov filozofski sustav. Ono što se nitko nije dosjetio jest da Ptolemeju možda ni jednan ni drugi pristup nije bilo na pameti.

U vezi značenja i korištenja planeta mogli bi napraviti paralelu sa jezicima: stari jezici poput grčkog, imaju relativno mali broj osnovnih riječi, ali njihovo značenje može biti bitno drugačije ovisno o gramatičkoj strukturi rečenice. Suvremeni su jezici skloniji korištenju novih riječi, nauštrb kompleksnih gramatičkih struktura. Ako pogledamo jezike poput engleskog vidimo kako broj riječi drastično raste, dok je sama gramatika zapravo pojednostavljena. Kao da se sličan proces desio u astrologiji: stara, helenistička astrologija visoko je kontekstualna, značenja planata i kombinacija ovise o nizu uvjeta u karti i postoje složene metode o kojima ovisi tumačenje; suvremena astrologija gotovo da i nema takvih složenijih metoda, ali vidimo konstantno povećanje broja "riječi". Stalno se uvode neke nove točke (poluzbrojevi, planetarne kombinacije i sl), nova tijela (asteroidi, kentauri, transneptunski planeti i sl.), povećava se broj "aspekata" na n-te harmonike itd. Naravno da ne mislim kako je ijedan od tih pristupa apriori bolji ili lošiji – svaki od njih ima svoje mjesto ili primjenu. No ovdje, u helenističkoj astrologiji, pokušati ćemo dokučiti nešto više o toj gramatici, te ju pokušati primjeniti, ali i prilagoditi današnjem vremenu.

 

2.dio: Planeti u helenističkoj astrologiji 2