Ares
Ares vlada DJELOVANJEM i TEŠKOĆAMA. Praxis (u vezi s pragma i glagolom prassō) još je jedna od čestih općih grčkih riječi koja znači čin (čak i kao magijski ali i kazališni čin), radnja, posao, djelovanje, vršenje, provedba, znači čak i mučiti se u smislu teško raditi; zatim i prilike (ili neprilike), okolnosti, stanje, ali i uspjeh, postignuće, dosizanje (cilja) prije svega u smislu rezultata djelovanja u čemu se približava značenju riječi pragma – djelo, stvar (materijalna ili općenito), slučaj, činjenica, koji su rezultat nekog djelovanja. Sve ovo je već veoma blisko uobičajenoj simbolici Aresa kao planeta djelovanja.
Ponešto dodatnog značenja dolazi nam iz značenja srodnog glagola prassō koji znači prijeći preko ili prijeći kroz, dakle prevoziti se, prebroditi, prodirati, pa onda i smjerati, nastojati, dosizati, postizati. Tu kao da govorimo o djelovanju koje je nekako izravno, linearno, i koje se "probija" kroz okružje prema središtu, za razliku od Zeusa i Krona koji kao da opisuju proces koji se zbiva nekakvim "okruživanjem" središta. Također treba imati na umu kako je praxis u stoika svojstvo ili stanje duše – djelovanje nije nešto apstrakno i "izvana", već se smatra izvjesnim stanjem duše koje omogućava pokretanje, a fizika ili mehanika samog djelovanja stvar je puke fizičke naravi tijela. Dakle, mogli bi reći, stoičkom terminologijom, kako je djelovanje neka vrsta poriva, impulsa koji vodiili sačinjava djelovanje.
Mochthos je pak naziv za teškoće, napor, muke, nevolje, jad čak podnošenje boli ili muka, ali isto može se odnositi na rad, posao kao što praxis također može imati značenje teškog ili mučnog rada ili djelovanja. Iako bismo sve ovo lako mogli povezati sa uobičajenom Aresovom simbolikom, malo je teže uočiti počelo u pozadini toga. Nije isključeno kako je mochthos možda samo sinonim za neka od značenja praxis. Svakako možemo povezati s idejom probijanja, prolaska ka nečemu s naporom; ili pak teškoće, otpor koji prati djelovanje ili napor, borba potrebna da se nešto izvrši (kao vršiti iz ili od), napravi ili obavi. I svakako ima izvjesnu negativnu konotaciju uklanjanja onoga što nam je na putu kako bi došli do nečega.
Afrodita
Afrodita je, sasvim prikladno, vladar LJUBAVI, ŽUDNJE i LJEPOTE. Ljubav je ovdje erōs i osobito se odnosi na spolnu ljubav, ali i na čeznuće, želju, strast. No, jednako se može odnositi na objekt te želje ili ljubavi – tada taj objekt postaje fokus naše pažnje.
Epithumia je donekle slična erōs-u, ali ima izraženije nagonsko značenje žudnji, požuda, strasti. Uočimo istu osnovu (thumos) kao i riječ prothumia kod Zeusa, s time da ovdje prefiks epi- može značiti na, u, prema i sl. Mogli bismo reći kako je počelo žudnji privlačenje, točnije privlačenje vanjskih stvari koje nas dovode u stanje žudnje – kada svoje srce (thumos) stavimo na nešto, tada to želimo privuči sebi. Zato ovaj pojam možemo nazvati svojevrsnim pasivnim počelom, koje kao da nas dovodi u stanje gdje nas nešto privlači ili vuče, umjesto da se aktivno probijamo do nečega (kao kod Aresa).
Kallos je pak ljepota u najširem smislu, od fizičke ljepote do kvaliteta duše. Pridjev kalos je jedan od onih općih pridjeva koji osim lijepog može označavati plemenito, fino, profinjeno, zgodno, izvrsno, istinito, pravo, prikladno, povoljno, pošteno, itd. Zapravo kadgod želimo za nešto reći da je pozitivno dobro i vrijedno. Ovdje kao da se ističe druga strana počela žudnje ili privlačenja od strane nečega, što možemo nazvati privlačenje od idealnih i najboljih stvari kao vrlina, dakle privlačenje od najboljeg i najvišeg.
Čak i u procesu gledanja kao da bi mogli reći kako je Afrodita počelo u kojem nam nešto izravno privlači pažnju u moru mogućih središta ili fokusa, za razliku od Aresovog procesa izravnog traženja ili probijanja do središta.
Hermo
Hermo je vladar ZAKONA, OBIČAJA i VJERNOSTI. Zakon je nomos (nemō) i znači običaj, red, zakon kako u svakodnevnom, tako i u pravnom smislu. Glagol nemō pak u osnovi znači razdijeliti, podijeliti, udijeliti, dijeliti (sjetimo se fraze 'dijeliti pravdu'), davati pa iz toga opisuje i vrstu vladanja ili upravljanja – onaj koji razdjeljuje (pravdu ili dobra). Možda je Hermo, kao glasnik bogova, taj koji prenosi Zeusove odluke. Interesantno je kako ista riječ znači i napjev, melodija, pjesma, čak i glazbna ljestvica, što je čest oblik Platonovih poigravanja sa značenjem te riječi u Timeju. Možda bi mogli reći kako zakon mora imati veze sa skladom, jer inače nije dobar zakon.
Sunētheia je običaj, navada, općenje, drugovanje, a zatim navike i uobičajenosti. Može se odnositi čak i na općenje u seksualnosm smislu, dakle intimnosti ili bliskosti. No, običaji su, da tako kažemo, svjetovna podloga zakona. Kada se običaji usklade s nekim višim počelima tada postaju zakoni. U svakodnevnom smislu običaji i navike puno više određuju nas i naš odnos sa svjetom, pa i naša razmišljanja ili stavove, no što bi htjeli priznati. Te običaje možemo smatrati i individualnim obrascima ili navikama.
Pistis je vjera, povjerenje, pouzdanost, vjernost, uvjerenje, ili potvrda, dokaz, zalog, ugovor (kao zalog vjernosti naprimjer) i općenito sve što osigurava ili dokazuje pouzdanost ili vjero-dostojnost. Kao glagol može značiti pouzdati se ili oslanjati se. Naizgled je neobična povezanost ovih značenja sa Hermom. No, upravo pistis otkriva moguća značenja – Hermo je važan u procesu razumijevanja jer se svaka percepcija ili poimanje zasniva na određenom povjerenju ili pretpostavkama (konvencijama) u vezi onog što percepiramo i spoznajemo. Mi lakše spoznajemo uz pomoć onog što je uobičajeno i na što smo navikli – kad u daljini, možda ne sasvim jasno, vidimo četveronožnu životinju našu ćemo percepciju unaprijed ograničiti na kravu, konja ili nešto slično što je uobičajeno i što nam je poznato. Kada čujemo neko lupkanje po krovu mi zbog tog povjerenja u uobičajeno (ili navike) znamo da je (najvjerojatnija) kiša, a ne kamenčići, mali zeleni ili nešto drugo. S druge strane, nešto što se pojavi, a što nam je potpuno nepoznato mi ćemo pokušati uklopiti u nešto što nam je poznato i uobičajeno. Postoji priča kako su američki indijanci, kada su prvi put vidjeli evropljane kako dolaze sa broda, mislili kako su doletjeli, jer koncept tako velikog broda naprosto nije postojao (nije bio uobičajen), pa iako su vidjeli brod nisu ga percipirati kao takvog, jer im je pojam tako velikog broda bio nepoznat. Bez povjerenja u ono što se oko nas redovno događa, što je uobičajano, naš život bi imao ozbiljnih problema. U tom smislu i zakonitosti, bilo društvene bilo prirodne, bitno olakšavaju naš opstanak – naše ponašanje i život temelji se na pouzdanosti izlaska sunca svaki dan, izmjeni godišnjih doba i sl.
Čak se i u društvenom životu ponašamo na temelju onog što se očekuje od nas ili što mi očekujemo od drugih, na temelju onog što očekujemo da će se desiti ili kako će ljudi obično reagirati. Ako ste ikada imali prilike naći se u nekoj zajednici koje ima bitno drugačije norme (naprimjer u Kini, arapskim zemljama, pa čak i u SAD-u), tada znate kako može biti teško razumijeti i (su)djelovati u svemu što se oko vas događa (sve dok se ne upoznamo s "pravilima igre"). No, prije svega komunikacija se temelji na tom povjerenju – gotovo bi mogli reći da se koncept jezika zasniva na toj zakonitosti koja je u osnovi običajna konvencija, a korištenje jezika se temelji na pretpostavci ili očekivanju kako neka riječ ima određeno značenje ili referenciju. To jest i svojevrsno komunikacijsko ograničenje, ali je i nužnost bez koje možda ne bi ni bilo komunikacije, pa niti jezika. Ali, s druge strane, svijest ili spoznaja o tim pravilima, zakonima ili navikama upravo je sredstvo za okretanje na drugu stranu, izvan vela privida kojeg sačinjavaju nama poznate i uobičajene stvari. Bez te spoznaje nema ni izlaska iz Matrice.
Sve to su opisi značenja koja se u astrologiji pripisuju Hermu i možemo naslutiti zašto Hermo uvijek ima posebni status, gotovo poput anomalije. Hermo i procesi koji mu se pripisuju su poput nužnog uvjeta za djelovanje svih drugih planetarnih počela, ili nešto kao poveznica raznih značenja.
Na kraju svega kada bismo očekivali neki zaključak ili pojašnjenje, Valentov tekst se usred rečenice prekida jer je rukopis oštećen. U svakom slučaju ovo Valentovo poglavlje, bar ovaj zadnji dio zapravo jest netipičan za tekstove tog doba. Da li nam Valent ovdje nudi nešto iz starije usmene predaje ili neka vlastita razmišljanja o počelima za izvođenje značenja planeta u to ne možemo biti sigurni, ali da tekst ima zanimljive konotacije, u to nema sumnje. Na ova počela ćemo se se stalno vraćati kako ćemo objašnjavati ostale astrološke pojmove, jer će svaki od tih pojmova pomalo doprinjeti i pojašnjenju samih planetarnih značenja.
Preostale su još dvije kategorije koje se redovno povezuju s planetima kao njihova temeljna svojstva, a to je takozvani SKLON (hairesis) te POJAVNOSTI ili faze (phasis), koje ćemo obraditi u trećem dijelu ovog teksta.
3.dio: Planeti u helenističkoj astrologiji 3