Ovo je prvi dio teksta o porijeklu i značenja znakova zodijaka u helenističkoj astrologiji. U prvom dijelu se bavim značenjem samog pojma zodijak.
Zodijak
U poglavlju o planetima mogli smo primijetiti kako razlike u odnosu na današnju astrologiju i nisu tako velike, barem kada se govori o općim značenjima planeta. Već kod opisa znakova zodijaka nailazimo na neka odstupanja koja su na prvi pogled neuobičajena. Naime opširni opisi znakova kakve danas nalazimo u svakoj početnici astrologije rijetki su, pa čak i potpuno odsutni, a može se uočiti da što su tekstovi stariji to su opisi znakova kraći i neobičniji.
U vezi znakova zodijaka možemo si postaviti brojna pitanja: zašto baš 12 znakova, da li uopće možemo govoriti o kontinuitetu sa babilonskim ili egipatskom tradicijom, da li je korišten tropski ili sideralni zodijak, imaju li likovi koje predstavljaju zodijak ikakve veze sa značenjima... Istraživanja Projecta Hindsight sve više upućuju na to kako je helenistička astrologija specifični fenomen koji je nastao na vrlo konkretnom filozofskom modelu, a ne kao puko sinkretističko miješanje raznih tradicija kako ćete gotovo redovno naći u literaturi. Čak i tehnike koje su preuzete iz ranijih tradicija i uklopljene u taj filozofski (ili ako hoćete teorijski) model i imaju svoje mjesto tj. objašnjenje unutar tog modela.
Nemojmo zaboraviti kako velika većina helenističkih tekstova nikada nisu prevedeni na suvremene jezike tako da neki "autoriteti" za povijest astrologije koji ne znaju grčki (pa čak ni latinski) imaju veoma ograničen pristup najstarijim izvorima, stoga se i njihove teze trebaju uzeti s rezervom jer se baziraju na svega par tekstova koji su dostupni u prijevodu. S druge strane akademski autoriteti redovno imaju problem u tome da ih zapravo ne zanima sama astrologija pa samim time lako ulaze u krive zaključke zbog ne poznavanja same astrološke materije.
No, krenimo redom – početi ćemo sa pojašnjenjenjem grčkih naziva za znakove zodijaka.
Jezik
Prva zanimljivost uočava se već kod samog naziva za znakove zodijaka. Grčka riječ za znak zodijaka jest zōdion (ili zōidion) i ona je izvor za današnju riječ zodijak koja je zapravo skraćenje fraze ho zōdiakos kuklos, dakle krug zodijačkih znakova ili doslovnije krug zodijaka. Sama riječ zōdion je umanjenica (-idion) riječi zōion koja može značiti nešto živo, životinja, stvor, ali također i slika, lik. Njoj je pak u korijenu opća grčka riječ za život i življenje, zōē. Postoje dokumentirane primjene riječi zōion (i zōon) kao slikanih ukrasa, slika i kipova, možda u smislu umanjenih objekata stvarnih slika, no ne postoji dokumentirano korištenje te riječi kao malog živog bića, male životinje, životinjice. Ukratko, postoji neka veza između znakova zodijaka i pojma slike, lika, tj. vizualne reprezentacije nečega.
Također je neobičan dvostruki nastavak za umanjenice -ion, koje se ovdje pojavljuje. S tim u vezi, druga mogućnost, manje plauzabilna za jezičare, ima možda više razloga u astrološkom kontekstu. Naime nastavak ion bi se mogao shvatiti i kao lokativni nastavak, pa bi značenje dakle bilo mjesto za život ili mjesto lika, slike. Vidjeti ćemo kasnije u poglavlju o kućama kako se zodijaci također nazivaju mjestima (topos), pa bi veza značenja slike i mjesta mogla biti važnija nego što to na prvi pogled izgleda. Zapravo se teško oteti dojmu da to nije implicirano u značenju te riječi. Za važnost ta dva pojma možemo uputiti na knjigu F. Yates, Art of Memory, u kojoj se razrađuje veoma kompleksna povijest te veze mjesta (položaja) i lika ili slike u kontekstu drevnih mnemotehničkih metoda, sve od klasičnih vremena pa do renesanse. Postoje i hipoteze kako se iz tih metoda kasnije razvio i naprimjer Tarot, u kojem također postoje likovi ili slike koje se nalaze na određenim mjestima, položaju ili poredku.
No, vratimo se zodijaku. Kako prevesti riječ zōdion gotovo da ostaje bez odgovora. Riječ lik bi mogla biti jedna mogućnost, tim više što značenja srodne riječi u visokonjemačkom sežu do značenja nečeg živog, slično kao što mi i danas za neku (živu) osobu znamo reći kako je lik (tj. lik je sinonim za osobu ili nešto živo). No, to nas dovodi u sukob sa drugim značenjima riječi lik kao oblika, obrisa ili geometrijskog lika, a ta se značenja prominentno pojavljuju u kontekstu astroloških aspekata, odnosno grčke riječi schēma (vidi kasnije poglavlje o aspektima ili likovima).
Sama riječ znak je zapravo prilično nezadovoljavajući prijevod, jer jezik znakova, značenja, označavanja (sēma, sēmaino i sl.) veoma je čest u astrološkim tekstovima, a korištenjem riječi znak zapravo unosimo tumačenje koja izvorno nije prisutno u grčkoj riječi zōdion. Izvor riječi znak za znakove zodijaka dolazi iz latinskog gdje se grčko zōdion počelo prevoditi kao signum (odatle i engl. sign), a onda se kasnije i kod nas udomaćio prijevod znak (iako možda više kao prijevod engleskog sign). Latinsko signum je čak i imalo značenja slična grčkom zōdionu (fizička reprezentacija osobe ili stvari, dakle slika ili kip), no ta su se značenja gubila na uštrb danas uobičajenih značenja pojma znak kao matematičkih ili muzičkih oznaka, riječi (kao znakova), prometnih znakova i sl. Sve te primjene označavaju neku stvar na drugačiji način nego što to čini slika (koja je likovno predstavljanje nečega) – kao što i zodijak označava (ako uopće možemo koristiti tu riječ) na bitno drugačiji način nego planeti.
Pa ipak, grčka riječ sēma (znak, oznaka) ima veze, mogli bi reći prethistorijske veze, sa zodijakom budući da je to jedan od naziva za zvjezdane konstelacije, zviježđa. Možemo zapravo reći kako je upravo želja za razlikovanjem (tropskog) zodijaka i ekliptičkih zviježđa, od zviježđa ili konstelacija izvan ekliptike donijela u upotrebu riječ zōdion kao pojma za podjelu ekliptičkog pojasa na 12 jednakih dijelova, za razliku od sēma, dakle zviježđa, koja su raznih duljina i ne moraju biti na ekliptici. Postoje naznake da je Eudoks (Platonov učenik i poznati astronom i matematičar) uveo u upotrebu ovaj neuobičajeni pojam u grčki jezik.
Izgleda kako su se u predhelenističko doba prije svega zviježđa koristila za određivanja položaja planeta, a tek se kasnije oblikovala podjela ekliptike na 12 jednakih dijelova počevši od proljetne točke (proljetne ravnodnevnice). To uvođenje 12 jednakih dijelova (tj. znakova zodijaka) nije nimalo banalan skok u razvoju astrologije, jer uvodi izvjesno apstrahiranje ili generaliziranje koje pretpostavlja i neki teoretski ili filozofski model za osmišljavanje takve podjele koju danas zovemo tropski zodijak. Mislim da ne bi pogriješili ako bi tropski zodijak nazvali svojevrsnim idealnim zodijakom. Znakovi zodijaka u tropskom zodijaku više nisu vezani uz raspored zvijezdanih konstelacija tj. zviježđa, iako su im ostala imena zviježđa.
U vrijeme nastanaka helenističke astrologije Hiparh je već otkrio i precesiju zviježđa (spori pomak proljetne točke na ekliptici u odnosu na sama zviježđa) koja je poznata i tadašnjim astrolozima. Ptolemej veoma eksplicitno govori o zodijaku od proljetne točke, pa kod njega ni nema dileme kakav zodijak koristi, dok kod nekih drugih postoje manje razlike ili dileme oko početka zodijaka (ako uopće i spominju tu problematiku), no uglavnom je kod većine prisutna logika tropskog zodijaka. Postojala je i teorija trepenacije po kojoj se smatralo kako početak zodijaka ide naprijed-natrag oko 0 Ovna. Spominjem ovo zbog nekih kontraverzi koje su se održale do današnjih dana oko pitanja odakle započinjemo krug zodijaka. U indijskoj astrologiji i takozvanoj zapadnoj sideralističkoj astrologiji koriste se zodijaci čiji se početak mjeri od neke zvijezde nekretnice (postoji više sustava), pa danas postoji pomak od oko 24 stupnjeva u odnosu na početak tropskog zodijaka koji počinje od proljetne točke (presjecište ekliptike i nebeskog ekvatora).
No u kontekstu platonizma, prije svega Platonovog Timeja, itekako ima smisla govoriti o svojevrsnom "idealnom zodijaku" kojeg definiraju dvije vrsta kozmičkih kretanja i njihovo presjecište. U Timeju se to zove kretanje Istog i Drugog, te korespondira ekliptičkom i ekvatorijalnom (dnevnom) kretanju, a presjecište tih dviju osi je ono što zovemo 0 Ovna tj. početak tropskog zodijaka. Taj dva počela, tj. kretanja, se pojavljuju u pozadini gotovo svake astrološke tehnike.
Ne ulazeći zasad dublje u ovu problematiku sa tehničke strane, mislim da su mnogi previdjeli značaj tog prelaska na tropski zodijak: to je prelaz od pukog promatranja nebeskih fenomena ka njihovom promišljanju i konceptualiziranju.
Pitanje prijevoda, a time i značenja pojma zōdion nije nevažna stvar jer nam zapravo treba nešto reći o tome što zodijak čini (planetima i svemu ostalome) ili kako djeluje. Odabir ove atipične i zapravo nove riječi u grčkom jeziku nije puko tehničko ili nominalističko imenovanje, već u sebi skriva i dublje značenje pojma i kako su ga drevni doživljavali. R. Schmidt se nakon 15-ak godina istraživanja odlučio za englesku riječ representation, koja nosi u sebi (bar djelimično) značenje načina na koji zodijak reprezentira određene pojmove, točnije klase pojmova, a da to nije puko označavanje (signifikacija), niti neka vrsta simboličkog značenja – zoidion predstavlja određene klase pojmova preko njihovih predstavnika. Detaljnije o ovom problemu i kozmološkim pretpostavkama ćemo raspravljati na nekom drugom mjestu.
Na kraju pitanje kako prevoditi zōdion ostaje otvoreno. Pitanje je da li uopće imamo prikladnu hrvatsku riječ koja bi pokrila značenja grčkog zōdion. Ovdje sam zasada odlučio ostati na samoj riječi zodijak ili frazi likovi zodijaka kako je manje više i dosad uobičajeno, samo što ću riječ zodijak koristiti i u smislu pojedinog znaka zodijaka. Povremeno ću radi razumljivosti upotrijebiti i znak zodijaka, ali ću nastojati izbjegavati riječ znak koliko je moguće. No, nadam se i kako ćete imati na umu ovaj mali pregled značenja riječi zōdion kao dosta važnim u promišljanju o značenju i funkciji samih znakova zodijaka.
Drevni opisi zodijaka
Znamo kako suvremena astrologija koristi veoma detaljne opise značenja pojedinih zodijaka, koji su kroz tjedne horoskope ušli u svakodnevnu kulturu kao svojevrsna tipologija opisa ljudskog karaktera. U stručnijem astrološkom smislu obično se kao najtemeljnija značenja znakovima zodijaka pripisuju 4 elemenata (ponekad zvani trojke, jer svakom elementu su dodjeljen 3 znaka) – vatra, zemlja, voda, zrak – te 3 modaliteta (četvorke), dakle kardinalni, fiksni i promjenjivi. Tek se spominje, ali rijeđe koristi podjela na parne i neparne, muške i ženske, pozitivne i negativne znakove (razni autori ih razno nazivaju). Štoviše smatra se kako se iz tih triju temeljnih podjela mogu izvesti sva ostala značenja zodijaka.
Suvremena astrologija voli koristiti simbolička značenja zodijaka i simbola koji ih predstavljaju i to svakako ima primjenu u određenim kontekstima primjene astrologije. No tradicija imenovanja zodijaka nije nimalo standardna ni kontinuirana: ranija egipatska tradicija ima svoje konvencije, pa se čak, po svemu sudeći, više naslanjala na podjelu od 36 sektora (tj "znakova"). Babilonska se tradicija nakon podjele na 17 sektora skrasila na 12 likova, ali po svemu sudeći svega 3 imena su doslovno prebačena u helenistički svijet i jezik (Blizanci, Lav i Škorpion). Zbog toga izvlačenje simbolike iz slika koje se vežu uz zodijak i nije pretjerano korisna, odnosno samo je ograničeno korisna. Vidimo naprimjer kako je Škorpion je za nas vodeni lik, iako je škorpion veoma zemljana, pustinjska životinja. Vodenjaka zovemo zračnim iako je voda centralni motiv simbola. Kozorog ili Jarac je zapravo u ranijoj babilonskoj tradicija vrsta ribe, morske životinje. Dakle, morati ćemo potražiti i neku drugu strukturu ili počelo za osnovne opise zodijaka. Simbolička značenja su samo jedan, čak manji, dio strukture značenja zodijaka.
Budući da većina helenističkih tehnika ima poveznicu sa astronomskim pojavnostima naš cilj će biti i pronaći logiku koja povezuje kozmološke ili astronomske pojavnosti sa pojedinim tehnikama ili značenjima.
Jedno od pitanja je i zašto baš 12 likova zodijaka – jer budimo realni, čak i kad govorimo o zviježđima, one su naprosto konvencija (kako god da dijelite i grupirate, i na koliko god sektora da dijelite nebo). Stoga bi imalo smisla da ta podjela na 12 sektora ima izvjesnu astronomsku podlogu, a na samo simboličku ili numerološku. Već smo spomenuli kako je već tropski zodijak svojevrsni idealizirani opis neba (u skladu s platonističkim idealizmom) kojem nije cilj da bude što bliži egzaktnom izgledu stvarima u nesavršenom svijetu nastanka i nestanka. Upravo obrnuto – to je pokušaj da se približimo idealnom svijetu u kojem postoje neki univerzalni i stalni odnosi. Na tu ćemo se ideju stalno vraćati i stalno nailaziti na određene generalizirane, tj. idealizirane, vrijednosti astronomskih veličina što je gotovo suprotno suvremenom znanstveno-empirijskom pristupu gdje je ideal što preciznije mjeriti svaku vrijednost ili astronomski podatak.
U tom smislu postoji jedna veoma jednostavna logika koju (koliko mi je poznato) nitko prije R. Schmidta nije uzeo u obzir. Naime, ako uzmete odnose prosječnih brzina planeta te, naprimjer, uzmete Kronovo kretanje kao jedinično (recimo razdoblje u kojem mu treba da prođe 1 stupanj) vidjeti ćete kako će Zeus za isto vrijeme preći 2,5 puta više, Ares 15 puta, te Helios 30 puta više. Odnosno obrnuto, ako uzmemo Helios za jedinicu, Ares prelazi ½, Zeus 1/12, Kron 1/30 kretanja Sunca. Herma i Afroditu ne spominjem jer je njihovo prosječno kretanje jednako Heliosovu, dok je Selena (Mjesec) poseban slučaj o kojem ćemo kasnije.
I upravo su ovo temeljne podjele zodijaka koje nalazimo u helenističkoj astrologiji: na 1 stupanj, te na 30 stupnjeva, tj. jedan lik zodijaka. Zatim postoji podjela na 2,5 stupnja ili 1/12 zodijaka što je takozvana dvanaestina (dodektemoria) koja se redovno koristi u brojnim tehnikama, a i iz koje je proizašla suvremena ideja harmonika. A tu je i 15 stupnjeva ili polovina lika zodijaka koja se također koristi, a zove se bathmos ili korak (to bi se zapravo trebalo prevoditi kao stupanj, od stupati, koračati, dok je grčki naziv za "stupanj" moira, što znači dio, podiok...). Ukratko relativni odnosi brzina planeta nas upućuju na osnovne podjele zodijačkog kruga u helenističkoj astrologiji. Naravno to ne znači da druge tradicije (egipatska, babilonska, indijska itd.) nisu imale možda neku drugu logiku ili razloge na umu. Nas ovdje primarno zanima helenistička tradicija koja je u osnovi današnje zapadne astrologije.
Posebna su kategorija dekani ili lica (prosophon) koji su po svemu preuzeti iz egipatske tradicije ali su uklopljena u helenističku astrologiju. Sama činjenica da im daju naziv lice upućuje na određenu reinterpretaciju te tehnike. Nije ni slučajnost da je to naziv koji se koristi i za gramatička lica. No za sada nećemo ulaziti u tumačenje lica ili dekana dok ne razjasnimo sve druge temeljne pojmove helenističke astrologije – vidimo kako ta podjela ne ulazi u istu kategoriju sa podjelama koje smo upravo spomenuli.
Nastavak: Helenistički zodijak 2