U2egipt

Helenistička astrologija

Helenističke kuće 5

Print | Category: Helenistička | Thursday, 06 March 2014 21:00 | Written by Slaven Slobodnjak |

sy25w40JUU 5. dijelu teksta o najranijim korištenja kuća analiziram korištenje najranijih kvadrantnih sustava, te sustav "jednakih kuća". Kako su nastali kvadrantni sustavi i nismo li pogrešno protumačili primjenu kvadrantnih sustava?

 

KVADRANTNI SUSTAVI

Ostaje nam pitanje kako je došlo do tzv. kvadrantnih sustava mjesta, odnosno metode trisekcije udaljenosti između ushoda i meridijana (MC-a), a koja je kasnije u tradiciji postala temelj za određivanja "kuća". Helenistički astrolozi jesu koristili takvu podjelu, ali na drugačiji način od onog kako su koristili mjesta. Valent u III knjizi opisuje jednu takvu podjelu (tj. trisekciju), no ne pripisuje im tematska značenja već svojevrsno stupnjevanje snage ili intenziteta aktivnosti planeta. Dakle, Valent kaže (Val. III-2) da prvo uzmemo udaljenost između Ushoda i Razneblja (ili podzemlja) – pri tome je nedvosmisleno, iz konkretnog primjera koji daje, kako se radi o MC-u kao presjecištu meridijana i ekliptike. Nakon toga dijeli tu udaljenost na tri jednaka dijela (danas ovakvu podjelu zovemo Prorfirijevim sustavom). Pri tome kaže da je prva trećina stupnjeva moćna i upotrebljiva, dok ostale dvije trećene to nisu. Uočimo kako se ovdje još ne radi o pravoj trisekciji, već prije bisekciji, ali ne na 2 jednaka dijela već na dva nejednaka dijela (jedna trećina spram dvije trećine). Nakon toga kaže da se njemu čini da je bolje prvu trećinu zvati upotrebljivim stupnjevima, drugu trećinu stupnjeva osrednjim, dok treću trećinu neupotrebljivima. R. Schmidt je sugerirao kako je moguće da je upravo Valent uveo ovakvu trisekciju kvadranata, koja se kasnije nepravedno pripisala Porfiriju. Nažalost, ovo je gotovo jedini izvor opisa ovakve podjele, ali izgleda da je postojala izvjesna drugačija podjela kvadranata i kod drugih prethodnika (on referira na astrologa pod imenom Orion) koja se koristila za određenje stanja aktivnosti planeta, dakle više u smislu snage ili intenziteta.

Ovdje svakako treba naglasiti veoma specifični kontekst u kojem se pojavljuje ovakva podjela – naime radi se o određivanju planeta (obično svjetla) koji preovladava (epikrateō) u karti, a iz kojeg se određuje vladar i gospodar rođenja (tj. cijele natalne karte). Sve se to koristi za određenje duljine života kao jednog od temeljnih pitanja helenističke astrologije, te za određivanje kriznih razdoblja, a vladari rođenja u mnogo čemu determiniraju djelovanje i ostalih planeta s kojima su u odnosu. Dakle, potrebno je ustvrditi koja su područja prikladna za smještaj planeta koji su kandidati za preovladavanje. Interesantno je kako u poglavlju o istoj temi kod Ptolemeja nalazimo opis onoga što se kasnije nazvalo jednakim kućama i koristilo kao sustav kuća ili mjesta. Dakle, u Valentovom se opisu trisekcije kvadranta (Val. III-2) kao problem postavlja to što on naizgled pripisuje tradicionalna imena mjesta (dobar duh i sl.) kao znakova zodijaka (sustav kuća "cijeli znak") ovoj novoj podjeli proizašloj iz trisekcije kvadranta. Valent kaže:

Trebamo i one od razneblja a osnog položaja , one druge <trećine> povratnog [položaja] (utoliko je i u davnini imenovan Dobrim Duhom) osrednjima, te preostalu trećinu do znamena sata – one stupnjeva koji su otklonjeni – [proglasiti] lošima i neupotrebljivim.

Vidimo po trokutastim i kvadratnim zagradama (što su intervencije ili pretpostavke urednika grčkog teksta) kako je tekst na ovom mjestu u dosta lošem stanju. No ipak bi se moglo reći kako se ovdje ne radi o tome da Valent drugu kvadrantnu trećinu naziva Dobrim duhom (dakle, 11. mjestom), već nam pokušava reći nešto drugo: da su oni stupnjevi druge trećine koji su ujedno u jedanaestom mjestu tj. zodijaku (koje je imenovano Dobrim Duhom) osrednji. Drugim riječima, tek iz kombinacije mjesta-znakova s ovim trećinama dobivamo neke stupnjeva (ne sve) koji su više ili manje upotrebljivi. Na ovaj način zapravo dobivamo i do 6 sektora napetosti ili snage, kako ih Valent ranije zove. Vidimo da se ovdje radi o kombiniranju dviju stvari: tematskih mjesta koja koincidiraju sa znakovima, i jedne nove podjele, takozvanih dinamičkih područja, dobivene trisekcijom kvadranata.

Ovo bi tumačenje svakako bilo više u duhu Valentove astrologije jer je nedvosmisleno, i potkrijepljeno brojnim primjerima, kako Valent svuda koristi mjesta jednaka znaku, pa bi bilo neobično reći samo na temelju ovog jednog poglavlja kako Valent uvodi nekakav drugačiji sustav mjesta-kuća. Moguće je da je inicijalna primjena proizašla iz ideje koja je se povremeno spominje, a koja kaže da ako je Ushod pri kraju znaka zodijaka onda je i povratna kuća upotrebljivo mjesto. Dakle, ushod pri kraju zodijaka "prenosi" kvalitetu upotrebljivosti i na stupnjeve koji su "iza" u 2. mjestu, odnosno na idući znak. Iz toga nekako logično slijedi ideja, ili uopćavanje, kako jedna trećina razmaka između osi bude upotrebljiva – Valent navodi da takvu podjelu (trećina/dvije trećine) nalazimo kod Oriona. A onda možemo naslutiti i ideju da umjesto trećina koristimo točno 30°, što nas vodi ka ideji "jednakih mjesta ili kuća".

JEDNAKA MJESTA (kuće)

Jednaka mjesta ili "kuće" jednostavna su podjela po kojoj se krug zodijaka dijeli tako da se od stupnja Ushoda (AC-a) protegne po 30 stupnjeva, te se na taj način dobiva podjela na 12 mjesta ("kuća") koja su sva po 30 stupnjeva, ali ne koincidiraju sa znakovima zodijaka. Ovo se u kasnijoj tradiciji smatralo najvažnijim načinom određenja "kuća" i zadržalo se kroz srednji vijek, pa i do nekih suvremenih astrologa (i mnogih horarnih astrologa), kao podjela koja opisuje područja života. Naravno problem je u tome što je meridijan (MC) na neki način odvojen i može pasti u 9., 10. ili 11. jednaku "kuću", što je navelo kasnije astrologe da razvijaju razne oblike "kvadrantnih" sustava "kuća" u kojima se dijeli razmak između Razneblja (MC-a) kao meridijana i Ushoda (AC-a), tako da bi MC uvijek bio početak 10. "kuće", a IC početak 4. "kuće".

Razlog zašto su jednaka mjesta čvrsto zaživjela u srednjem vijeku jest upravo to što se smatralo kako je taj sustav mjesta-kuća uveo ili preferirao Ptolemej. Ono što je upitno jest da li je Ptolemej zaista to zamislio kao sustav mjesta-kuća, ili je to podjela kruga zodijak namjenjen nekoj specifičnoj primjeni. Naime, pažljivo čitanje Ptolemeja prilično jasno upućuje kako on zaista redovno koristi mjesta jednaka znaku – upravo činjenica što referira na mjesta ("kuće") sa riječju "zodijak" (zoidion) upućuje na činjenicu mjesta ("kuća") jednakih znaku zodijaka. Izvor kontraverze je 11. poglavlje u III knjizi Tetrabiblosa gdje eksplicitno uvodi podjelu po 30 stupnjeva od Ushoda (točnije, od 5° prije ushoda do 25° iza). I to je jedno jedino mjesto gdje govori o takvoj podjeli. Ovo se poglavlje zove "O vremenima života" i raspravlja o proceduri odabira planeta ili točke pomoću kojeg određujemo vladara cijele karte, pa onda i duljinu života. Dakle, to je identičan kontekst koji smo spomenuli u prethodnom poglavlju u kojem Valent uvodi svoju podjelu tj. trisekciju kvadranta. Ptolemej kaže:

Prvo treba uzeti u obzir mjesta otpuštanja u kojima svakako treba biti ona [zvijezda] koja kani uzeti vladarstvo otpuštanja: dvanaestina oko znamena sata, od pet stupnjeva prijeushodnih samom obzoru, do preostalih 25 poslijeushodnih stupnjeva, i one [stupnjeve] šesterokutne ovima, 30 stupnjeva s desna, one Dobrog Duha; i one četverokutne iznad zemlje, one Razneblja; i trokutne, one takozvanog Boga; i promjerne, one zalaska.

R. Schmidt je u svom prijevodu 3. knjige Tetrabiblosa na engleski detaljno objasnio sve probleme vezane za višeznačnost ovog teksta, kao i razlike u pojedinim verzijama rukopisa i ranim komentarima, gdje jedan grčki veznik (te), odnosno član (ta) može potpuno promijeniti smisao poglavlja (a koji se pojavljuju u raznim varijantama Tetrabiblosa i ranih komentara). Problem je u tome da li Ptolemej svih 30 stupnjeva u šesterokutu (i četverokutu, i trokutu) od onih 30° iza znamena sata naziva Dobrim duhom (i Raznebljem, i Bogom), što bi značilo da ih smatra mjestom-kućom (jer ih naziva tradicionalnim imenima mjesta: Dobar duh, Razneblje, Bog...); ili pak kaže da oni stupnjevi koji su u šesterokutu od spomenutih 30 stupnjeva oko znamena sata, a ujedno pripadaju Dobrom duhu (11. znaku), se kvalificiraju kao mjesto otpuštanja (tj. mjesta preovladavanja). Ova druga mogućnost značila bi kako se samo stupnjevi u šesterokutu (točnije, 5 stupnjeva prije) od Ushoda, pa do kraja znaka kvalificiraju za mjesto otpuštanja. Rani komentatori Ptolemeja (Porfirije, Panaharije) upravo su tako tumačili ovo poglavlje, i tek se kasnije ovo poglavlje počelo tumačiti kao zasebni sustav "kuća". Osim toga ovo je jedino mjesto gdje Ptolemej uopće govori o ovakvoj podjeli (u stvari postoji još jedno mjesto koje i akademski urednici grčkog teksta smatraju za naknadnu interpolaciju). Ovdje vidimo, ponavljam, gotovo identičnu problematiku kao u prethodnom Valentovom citatu u vezi kvadrantne podjele "kuća".

Sve nas to upućuju kako ove podjele nisu bile zamišljene kao sustav mjesta ili "kuća" u smislu područja života ili tema, već su služile određivanju područja za specifičnu primjenu (mjesta otpuštanja ili ovladavanja) u kojim se planet kvalificira za određenu ulogu (npr. ovladavajućeg planeta ili mjesta odakle "otpuštamo" odnosno započinjemo direkcije). Ovim metodama otpuštanja više ćemo se baviti već u slijedećoj knjizi.

Ovdje bi mogli postaviti još jednu hipotezu u vezi jednakih mjesta: ako uzmemo da je Razneblje stupanj 90° od ushoda (AC), a ne presjecište meridijana i ekliptike (što je veoma plauzabilno i potvrđeno u kontekstu helenističke astrologije), te podijelimo li taj razmak (od 90°) na tri djela, dobivamo zapravo analog Valentovoj trisekciji udaljenosti između Ushoda i MC-a, ali u ovom slučaju su sva tri djela jednaka i po 30°! Na ovaj način možemo uspostaviti izravnu povezanost "kvadrantne" podjela s "jednakom" podjelom u ovisnosti od toga da li za Razneblje uzimamo merdijan ili točku 90° od Ushoda, a što smo mogli uočiti iz sličnosti prethodno citiranih djelova iz Valenta sa Ptolemejom. Upravo tako objašnjava Porfirije, koji kaže da ukoliko je MC na oko 90° od AC-a, tada koristimo "jednake kuće", a u ostalim slučajevima koristimo "trisekciju" udaljenosti. To bi moglo značiti kako Porfirije pokušava "pomiriti" kontradikcije jednakih i kvadrantnih mjesta. S druge strane, postoji mogućnost kako je taj Porfirijev odlomak također dio Antiohovog teksta, kao što je i veći dio Porfirijevog Uvoda preuzet iz Antiohovih odredbi, što bi značilo da je to objašnjenje daleko starije, te predatira i Ptolemeja i Valenta.

 

No, koja je svrha tih podjela? Jednu mogućnost smo vidjeli iz objašnjenja Valentove podjele u prethodnom poglavlju: određenje područja moći ili snage, tj. područja u kojem se planet kvalificira za određenu funkciju. Valent pritom koristi i naziv upotrebljivi stupnjevi (za razliku od upotrebljivih mjesta).

Veoma slično je i kod Ptolemeja. Drugu mogućnost možemo vidjeti iz još jednog poglavlja u IX knjizi Vetija Valenta (IX-3). U ovom poglavlje Valent uvodi izvedena značenja za mjesta (vidi slijedeće poglavlje). Neobično je što odmah nakon toga nalazimo slijedeći tekst:

A prije svega trebamo izračunati mjesta po stupnju; naime gdjegod da smo uzeli stupanj znamena sata, od tog stupnja izbrojati sve do ispunjenja 30 stupnjeva u slijedećem zodijaku. I to će biti mjesto u vezi života. Zatim slično do ispunjenja drugih 30 stupnjeva, u vezi življenja, te redom kao što je prije rečeno. Jer uglavnom, dva mjesta koja su zajedno pala u jedan zodijak, jasno pokazuje obje vrste prema rastojanju od njih po stupnju. Slično promotri i vladara zodijaka: u kakvom se zodijaku zadesio ili kakvo mjesto ima u vlasti, prema kanonskom opisu samog stupnja. Jer ovako će biti razlikovane lako sagledive mijene. A ako bi netko u grubo izračunao svakom zodijaku jedno mjesto (što je rijetko), rođen je u tjeskobama i objestima ili kompliciranju stvari.

Poput neke ukletosti i ovo poglavlje je u vrlo lošem stanju i višeznačno, a nismo sigurni ni da nije kasnija interpolacija, pa ga treba uzeti s dosta rezerve. Ali je svakako jedino mjesto gdje Valent eksplicitno spominje nešto nalik na "jednaka mjesta". Na prvi pogled izgleda, veoma slično kao i kod Ptolemeja, da je ovdje riječ o nekakvoj novoj podjeli na po 30° koja određuje mjesta.

Pa ipak, moguće je tumačiti i na drugi način. Ako se prisjetimo objašnjenja pojma kentron (osi) sjetit ćemo se kako sam govorio o svojevrsnom "podbadanju" u tom "centru" ili osi tj. stupnju osi ili ugla, koje zbog tog "podbadnja" čini cijeli znak nekako aktivnim. Možda bi se onda mogli reći kako se taj ubod šiljkom ili vrhom nečega šiljatog, prenosi i na ostale znakove, tako da svaki znak i mjesto ("kuća") imaju jedan stupanj koji je nekako centralni i koji na određeni način podbada svaki znak, ali ne na sasvim jednak način (ovisno da li je mjesto sama os ili povrat ili otklon). R. Schmidt smatra kako je Maternus prvi astrolog koji je nedvosmisleno koristio jednaku podjelu kao sustav mjesta, no on živi već nekih 200 godina nakon Ptolemeja i Valensa. Veoma je interesantno kako on te "početke" kuća naziva cuspis, odakle se u engl. udomaćio naziv cusp, a kod nas vrh (uočite da se ovdje ne radi o "vrhu" u smislu visine, već o vrhu kao vršku ili "šiljku" nečega). Ali latinsko cuspis je gotovo savršeni prijevod i grčkog kentron koje znači šiljak u koplja, strijele ili motke, ili žalac. Pa ipak, za značenje kentrona kao osi (ugla) koristila se riječ cardo (os, stožer, prekret). Kao da su latinski astrolozi razdijelili značenje grčke riječi kentron na osi kao uglove i nekakve osi u svakom znaku. No, čak i Maternusovo imenovanje kao da podrazumijeva kako je cuspis ili vrh, nekakav način podbadanja nečega (znaka zodijaka), ili njegov centar. Ako se vratimo helenističkim astrolozima možemo doći do zaključka kako ova podjela koju spominje Valent (a i Ptolemej) možda imaju ulogu svojevrsnog "aktiviranja" znakova: stupnjevi udaljeni po 30 stupnjeva od Ushoda su stupnjevi stožera, centra i promjene, a postoji "povratni" (sljedujući) dio znaka (iza tog stupnja) i "otklanjajući" (padajući) dio znaka (prije tog stupnja). Ali taj centar je i dalje unutar znaka zodijaka kao kuće! Dakle, svaki će zodijak unutar sebe zahvaćati dvije diobe ili dvije "kuće" (ili dvije "vrste" kako ih zove Valent u gornjem citatu) - za razliku od nas suvremenih astrologa koji volimo razmišljati kako jedna "kuća" zahvaća dva znaka.

Valent ovu podjelu povezuje i sa drevnim nazivom "12 mijena" ili "12 načina" (dodekatropos) koji se izravno prepisuje Hermesu Trismegistusu i "drevnim egipćanima". Za to bi se možda mogla primjeniti slična logika kao i kod gore spomenute metode trisekcije, a koju bismo mogli isčitati i iz Ptolemejeva teksta. Dakle, možemo reći kako su stupnjevi 30° od Ushoda nekako aktivniji, ali nadasve oni koji su istovremeno u prvom znaku (iza AC pa do kraja znaka), od drugih 30 stupnjeva osrednji su oni koji su istovremeno u 2 znaku (od "vrha" jednake kuće pa do kraja znaka) itd. Sada možemo vidjeti kako ti "vrhovi" zaista jesu nekakve centralne točke, kao da smo saželi cijelo mjesto-znak u jedan stupanj, i kao da je sam taj stupanj ekvivalent mjestu; no istovremeno taj stupanj jest i svojevrsni stupanj preokreta, obrta ili mijene unutar znaka. On je dakle "vrh", ali ne u smislu početka ili kraja, već u smislu nekog stupnja unutar zodijaka kao mjesta-kuće, koji je zapravo tematsko mjesto ili "centar". Na ovaj način zadržava se logika znaka zodijaka kao mjesta ili "kuće", preko kojeg se nanosi druga podjela koja ima specifična značenja razine aktivnosti, a ne nužno značenja životnih tema.

Sličnost ovog Valentovog poglavlja sa Ptolemejevim zanimljiva je i stoga što u Valentovom opusu od 9 knjiga (što je i najveća količina teksta helenističkih autora) ne nalazimo nikakve reference na Ptolemeja koji je bio tek nešto stariji savremenik Valenta, tako da se smatra kako Valent vjerojatno nije znao za Ptolemeja i njegov rad, pa ne možemo reći kako je ideju jednakih mjesta preuzeo od Ptolemeja. To bi upućivalo na mogućnost da su oba preuzeli ovakvu podjelu iz nekih starijih izvora koji nisu sačuvani. Ako tome dodamo gore spomenutu mogućnost da je Porfirijevo povezivanje jednakih mjesta sa dodekatroposom zapravo preuzeto od Antioha, to bi nam još više potvrdilo mogućnost kako su ove podjele dio najstarije tradicije - s time da su se ove podjele (jednaka i kvadrantna mjesta) koristile u veoma specifičnom kontekstu.

IZVEDENE KUĆE

Pa ipak bi se mogla ostaviti mogućnost da su se jednake kuće možda i koristile kao mjesta (mjesta po stupnju). Razlog za to je gore spomenuto 3. poglavlje Valentove IX knjige. Valent tu prvo postavlja ono što je i danas poznato pod nazivom "izvedene kuće":

Dakle zaista, mjesta od znamena sata su uzeta ovako: ono prvo [je], život, podstav vremena i vitalnost duše (to jest, isto kao znamenu sata); dobar duh i mjesto prijatelja u vezi braće , posao roditelja , vjenčanje žene , deveto [od] djece . Drugo mjesto, življenje i okolnosti prihoda; loš duh, mjesto robova, neprijatelja i zlih uzroka u vezi braće; dobar duh i mjesto prijatelja od roditelja; u vezi poslova i ugleda djece, mjesto smrti žene. Vladar sastajanja ili cijelog Mjeseca našavši se u ovom zodijaku ili njegovom promjeru kazuje propadanje, a slično pažljivo promotri i samo sastajanje i pun Mjesec. Treće mjesto, u vezi života braće; u vezi neprijatelja i robova roditelja, te deveto od [mjesta] žene, a mjesto je i Božice i kraljice. Četvrto, u vezi života roditelja, mjesto tajni, skrivenosti, temelja, posjeda i pronalazaka; u vezi sredstava za život braće, u vezi ugleda i poslova žene. Peto, u vezi života djece i mjesto dobrog udesa; u vezi braće (nezakonite i zakonite), božice i kraljice od mjesta braće, dobri duh od [mjesta] žene. Šesto u vezi ozljeda i patnji i uzroka zala; u vezi braće roditelja, u vezi roditelja (zakonitih ili nezakonitih) braće [i Božice i kraljice], u vezi neprijatelja i robova žene. Sedmo, pripreme za brak rođenog, u vezi života žene; te u vezi mjesta djece i dobrog udesa od braće; u vezi roditelja, temelja, posjeda, pronalazaka i tajni od [mjesta] roditelja. Osmo, u vezi smrti rođenoga; u vezi ozljeda i patnji braće, u vezi nezakonite djece roditelja, u vezi sredstava za život žene. Deveto, u vezi inozemstva, Boga, kralja, vračanja i proricanja; pripreme za brak braće, u vezi ozljeda, patnji i uzroka zala roditelja, u vezi braće od žene . Deseto, u vezi poslova i ugleda; u vezi mjesta temelja, posjeda, poduzimanja tajni i roditelja od žene. Jedanaesto, u vezi dobrog duha, mjesto prijatelja, želja i stjecanja; bog, kralj, vračanje i proricanje [od mjesta] braće, u vezi smrti roditelja, pripreme za brak djece, te u vezi zakonite djece žene. Dvanaesto, u vezi neprijatelja, robova i uzroka zala; u vezi poslova i ugleda braće, u vezi inozemstva, boga i kralja od roditelja, u vezi smrti djece, u vezi ozljeda i patnji žene.

Dakle, ovdje se radi o izvođenju značenja pojedinog mjesta i to tako da je značenje 1. mjesta, naprimjer, "dobar duh i mjesto prijatelja" (dakle 11. mjesto) u odnosu na 3. mjesto koje je mjesto braće; ili 1. mjesto je "posao" (dakle 10. mjesto) u odnosu na 4. mjesto koje je mjesto roditelja, itd. Ono što je interesantno da Valent izvodi značenja za svaku kuću, ali samo u odnosu 3., 4., 5., i 7. mjesto! Ako se prisjetimo tzv. oktatoposa (podjele na 8 mjesta ili tema) vidimo da su to mjesta koja opisuju "osobe" u našim životima - braću, roditelje, djecu, ženu. Kao da u izvođenju značenja kuća uzimamo značenja dodekatoposa u odnosu na značenja oktatoposa (bez mjesta koja ne gledaju, tj. ne aspektiraju Ushod: 2., 6., i 8.). Ali izgleda kako Valent tu zapravo govori o mjestima kao zodijacima jer u gornjem citatu nakon opisa značenja 2. mjesta ubacuje malu digresiju u kojoj kaže da "Vladar sastajanja ili cijelog Mjeseca našavši se u ovom zodijaku...". Ovdje koristi riječ zodion koja upućuje na znak zodijaka, dakle cijeli znak kao mjesto, a ne neku drugačiju podjelu. Zbunjujuće je to što odmah nakon tog odlomka nastavlja sa prethodno spomenutim odjeljkom koji počinje sa: "A prije svega trebamo izračunati mjesta po stupnju...", a gdje opisuje "jednaka mjesta" ili "mjesta po stupnju", pa se može steći dojam kako se prethodni opisi izvedenih značenja mjesta koriste sa "jednakim mjestima". No usprkos tome, kod Valenta nije neuobičajeno da u isto poglavlje stavi više tema koje nisu nužno izravno povezane. Štoviše nakon spominjanja ovih "jednakih mjesta" nastavlja opis neke neuobičajene vremenske metode koju ranije nije spominjao, a koja donekle podsjeća na nešto nalik sekundarnim progresijama. Treba imati na umu da je cijela IX knjiga (zadnja knjiga iz Antologije) sastavljena od opisa raznih, često obskurnih metoda, koja ranije nije spominjao. No svakako bi trebali ostaviti otvorenom mogućnost kako je razlika u podjelama na 8 ili 12 mjesta upravo proizašla iz toga što se jedna od njih primjenjivala na jednaka mjesta, ili kako ih Valent zove "mjesta po stupnjevima", za razliku od "mjesta po znakovima" gdje je mjesto jednako znaku zodijaka. Problem je, kao što smo ranije rekli, što o ovom nema spomena u prethodnim knjigama, pa je teško tvrditi kako su jednaka mjesta nekakva primarna podjela za mjesta tj. "kuće". I iz ovoga se vidi kako je veoma rano postojalo dosta nejasnoća po pitanju korištenja mjesta, pa nije iznenađujuće da su se u kasnijim stoljećima i mnogim prevodima stvari još više udaljile od izvora.

DOBA ŽIVOTA IZ OSI

Postoji još jedna kontraverza koja se povremeno pojavljuje u nekim hipotezama o značenju mjesta ("kuća"), a to je pitanje smjera mjesta: neki su smatrali kako bi se mjesta trebala brojati u smjeru dnevnog kretanja (dakle obrnuto od uobičajenog), pa čak tvrde da su drevni astrolozi to i činili. Porijeklo te priče nalazimo u opisima mjesta gdje se Ushod povezuje s rođenjem i najranijom dobi, Razneblje sa srednjom dobi, Zalazak sa starijom dobi, te Podzemlje s dobi oko smrti i stvarima nakon smrti. Iz toga su neki zaključivali kako to ima veze s nekom drugačijom podjelom mjesta-kuća u obrnutom smjeru. No i ovdje vrijedi slična argumentacija kao i prije – ako su mjesta funkcije samih zodijaka (kao kod sustava "cijeli znak") tada zapravo nema logike koristiti suprotni smjer. I zaista, nema primjera da se sama tematska mjesta-kuće koriste u obrnutom smjeru. Ova doba života koriste se prije svega u nekim vremenskim tehnikama prognoze, a ne kao temeljni opisi mjesta, a ono što je najzanimljivije jest da postoji i dodatak ovakvim opisima koji se vremenom izgubio. Naime, ako se ushod tretira kao vrijeme oko rođenja, tada se 12. mjesto uzima kao događaji prije rođenja, 1. mjesto stvari samog rođenja, a 2. mjesto stvari nakon rođenja; 9. mjesto su stvari prije srednje dobi, 10. sama srednja dob, a 11. kasnija srednja dob itd. Uočimo kako ova dodatna specifikacija ide u smjeru zodijaka. Ovdje, u klasifikaciji općih razdoblja života, zapravo opet vidimo onu kombinaciju dvaju kretanja, dnevnog i ekliptičkog, o kojoj smo ranije govorili, a ne samo smjer dnevnog kretanja, te se potvrđuje naše ranije opisano grupiranje mjesta oko osi (npr. 12., 1., 2., zatim 9., 10., 11, itd.), a ne kao što se to danas čini kroz kvadrante (1., 2., 3., zatim 10., 11., 12, itd).

 

Nastavlja se...