U2egipt

Helenistička astrologija

Helenistički zodijak 2

Print | Category: Helenistička | Tuesday, 27 March 2012 19:19 | Written by Slaven Slobodnjak |

sy06w40U drugom dijelu analiziram strukturu opisa zodijaka kako ga nalazimo kod Vetija Valenta, kao i neke "probleme" u tim opisima.

4.2.a) Opisi kod Vetija Valenta

Ako pogledamo opise znakova iz najranijih helenističkih vremena vidjeti ćemo neke bitne razlike. Valentovi opisi znakova (I.2) može nam poslužiti kao uzorak jer veoma slične opise nalazimo i kod drugih autora (Hefestion, Paulo i ostali).

Ovan je dom (oikos) Aresa, muški zodijak, tropski, kopneni,  zapovjednički, vatreni, slobodan, uzdižući, poluzvučni, dobar, promjenjiv, nadzirući, javni, građanski, slabo plodan, uslužan, razneblje kozmosa, uzrok mnijenja (o kome), dvobojni pošto Sunce i Mjesec stvaraju gubu, akne; također je i nepovezan, ekliptički.

Ovdje vidimo nabrajanje svojstava koja su prilično neobična za suvremenog astrologa. Kao prva grupa spominju se neke od temeljnih karakteristika zodijaka, naprimjer, kako je neki zodijak dom ili kuća (oikos) nekog planeta (danas bi rekli da planet "vlada" znakom, što već upućuje na drugačije poimanje odnosa znaka i planeta). Zatim se kaže da li su obrtni (tropikos), ili čvrsti (stereos), ili dvotjelesni (disōmos) likovi zodijaka (modernim riječnikom kardinalni, fiksni, promjenjivi); te da li su muški (arenikos) ili ženski (thēlukos). Spominju se i elementi (vatra, zemlja, voda, zrak) što je možda i najranije eksplicitno povezivanje elemenata sa zodijacima. Ovo je još većini suvremenih astrologa poznato. Na ova svojstva ćemo se još vratiti no ona svakako predstavljaju jednu grupu značenja vezanih uz zodijak.

Nakon toga slijedi niz karakteristika koje nama zvuče neobičnim, a pojavljuju se kao srodne grupe značenja, različite za pojedine likove zodijaka. Naprimjer: jedna grupa značenja su zvučni, bezvučni ili poluzvučni; zatim, dovršeni ili nedovršeni; kopneni, vodozemski ili morski; plodni, neplodni, ili slabo plodni; slobodni ili ropski; a onda imamo i pojmove poput građanski, javni, ruralni, zemljoradnički, zatim uslužni, vladajući, kraljevski itd. Zapravo je na prvi pogled nejasno odakle ti opisi dolaze i kako ih primjeniti, ali barem neki od njih imaju veze upravo sa konstelacijama i njihovim izgledom. Naprimjer, nedovršeni znakovi će imati veze se oblikom zviježđa koje je na neki način otvoreno, nema jasne granice ili je lik djelomično prikazan; ili nagnuti i uspravni znakovi koji opisuju na koji se način uzdižu ili spuštaju na horizont, da li pod kutom ili uspravnije (to je u vezi znakova kratkog i dugog ushoda).

Drugu grupu ovih opisa ne bi mogli povezati ni sa tim astronomskim karakteristikama. Neka od tih svojstava se relativno često koriste – naprimjer spominjanje plodnih i neplodnih znakova u kontekstu teme djece – no za većinu tih opisa je još prilično nejasno porijeklo, pa i primjena. Interesantno je kako ih Ptolemej ne nabraja u Tetrabiblosu, ali daje opasku kako su ti opisi samorazumljivi, te da ih upotrebljavamo prema vlastitom nahođenju, gdje se mogu pokazati korisnim. Od Ptolemeja bi čovjek očekivao nešto više... Ali to je i primjer kako Ptolemej mnoge bazične tehnike podrazumijeva iako o njima ne govori.

Schmidt je u posljednjim još neobjavljenim istraživanjima pokazao puno dublju vezu sa platonističkim poimanjem geometrije i kozmologije koja sežu sve do Eudoksa za kojeg se smatra kako je standardizirao imena znakova zodijaka i vjerojatno uveo sam pojam zoidiona za ekliptičke znakove zodijaka. U tom bi smislu ovi opisi predstavljali klase svojstava, što je nešto drugačije od simboličkih značenja s jedne, ili konkretnih signifikacija s druge strane. Dakle "plodnost" bi mogao biti predstavnik čitave klase značenja koja bi u osnovi predstavljale naprimjer nešto u vezi "obilja" u najširem smislu, a da sam opis (plodnost) nije nužno signifikacija za nešto konkretno. Na taj način dobivamo postupak pomoću kojeg signifikacije planeta u nekom liku zodijaka postaju konkretizirana – kao da te klase predstavljaju svojevrsne jezične priloge koji djeluju na planet koji "nešto čini" (poput glagola u jeziku). Ovakvo značenje proizlazi dijelom i iz samog jezika jer se u tim popisima često koristi plural koji u grčkom nije samo množina – stavljanje riječi u plural može radikalno promijeniti značenje riječi, često prema apstraktnim pojmovima. Zbog toga u grčkim rječnicima obavezno postoji popis značenja neke riječi u pluralu, no problem je što u astrološkim tekstovima imamo niz riječi za koje ne postoji neki drugi kontekst primjene, pa nismo ni sigurni što bi zapravo bila njihova značenja u množini.

Dakle, još uvijek ne znamo u potpunosti koje se klase predstavljaju i na koji način su odabrane, jer nismo ni sigurni da li je ovaj popis kod Valenta kompletan, ni koliko je blizak izvornim idejama.

Valentov se opis dalje nastavlja:

Dakle, oni koji su rođeni u njemu u skladu s odnosom gospodarstva , biti će jasni (sjajni), značajni, zapovjednički, pravedni, neprijateljski spram noževa, slobodni, vođe, čvrsti u namjerama; hvalisavac, velikodušan, nemiran, kapriciozan, ohol, u zraku, prijeteći, nagli (brzi), oni koji se brzo mijenjaju, dobrostojeći. Kad bi gospodar loše pao, a od dobrotvora bio svjedočen, rađa plemenitaše, bogate i one koji imaju moć života i smrti.

Ovdje vidimo opise koji su nešto sličniji današnjim opisima zodijaka, no uočite frazu kojom Valent započinje: "...koji su rođeni u skladu s odnosom gospodarstva". Iako je izraz u grčkom pomalo dvosmislen, čini se da upućuje na to kako ovaj dio opisa dolazi od planeta koji je gospodar tog lika zodijaka, dakle da izvjesna svojstva planeta daju zodijacima dodatne karakteristike. Kod Ptolemeja nalazimo eksplicitno razlikovanja svojstava znakova kao znakova (ili suštinskih svojstava znakova) i prigodnih (ili akcidentalnih) svojstava poput ovih koji dolaze zbog gospodarstava planeta. Ovo je svakako zanimljivo jer naznačuje kako dio svojstava zodijaka nije temeljno ili suštinsko svojstvo zodijaka, već je prigodno ili, mogli bi reći, promjenjivo. Pri tome pod prigodnim svojstvima podrazumijevamo ona svojstva koja nisu najtemeljnije karakteristike nečega – naprimjer, bijelo kao boja kože prigodno je svojstvo nekog čovjeka, jer se to svojstvo ne odnosi nužno na svakog čovjeka kao čovjeka, dok opis dvonožna životinja (dvonožno živo biće) jest suštinska oznaka jer se odnosi na svakog čovjeka.

Ovakvo grupiranje svojstava na prigodna i suštinska bila bi čak zanimljiva mogućnost za razriješenja konflikta "tropski vs. sideralni zodijak" koji smo ranije spomenuli. Tako bi mogli reći kako ona svojstva koja su prigodna, recimo ona koja proizlaze iz opisa konstelacija, koja dolaze od gospodara znaka ili neka druga svojstva, vremenom se (ili nekako drugačije) mogu modificirati. Naprimjer, dio svojstava zodijaka koji proizlazi iz položaja zvijezda nekretnica ili zviježđa u likovima zodijaka tijekom se tisućljeća polako mijenja zbog precesijskog pomaka. Stoga neke zvijezde više nisu u istom zodijaku kao prije 2 tisuća godina, a time je i dio svojstava tih zodijaka djelomično izmjenjen. S druge strane, svojstva znaka kao znaka (obrtni, čvrsti, dvotjelesni) nešto je što je suštinsko svojstvo zodijaka, pa time i nepromjenjivo. Također, lako bi se moglo argumentirati kako su i u suvremeno doba opisi, naprimjer Vodenjaka, bitno promjenjeni otkako se Uran počeo smatrati vladarom Vodenjaka. Drugo je pitanje da li su baš sve takve atribucije i modifikacije sasvim primjerene. No važno je reći kako ovaj drugi dio opisa ne nalazimo u tekstovima najranije tradicije poput Antioha – stoga je moguće kako je to već kasnija nadogradnja značenja.

Valent nastavlja s opisima znakova:

Ovan je u naravi voden, pun grmljavine i tuče; primjerenije, prvi dijelovi do ravnodnevnice, kišni, s tučom vjetrom i razaranjem; srednji, do 15. stupnja, umjereni,i posebno stvaraju pomor> četveronožaca.

Znak ima 19 svijetlećih zvijezda. U pojasu ima 13 zvijezda, 27 sjenovitih, ispod pojasa 28, a 48 blijedih. Prvi dio Perzeja iz sjevernih (područja) se uzdiže s njim, a s juga preostali dijelovi i lijevi dio Kočija (Auriga), a s juga peraja i rep Morskog čudovišta. Sa sjevera [noga] Arktura zalazi, a sa juga ostatak Lupusa.

Ovi krajevi su pod Ovnom: prednji dio Babilon; glava Elimija; desna strana, Perzija; lijeva, dolina Sirije mjesta pored; za linije lica Babilon; za grudi Armenija; ispod ramena Trakija; za trbuh Kapadokija, Sousija, Crveno more i Ruparija; stražnji dijelovi, Egipat i Perzijski ocean.

Prvo vidimo opise nekih stupnjeva (odnosno grupe stupnjeva) unutar znaka, mahom vezane uz meteorološke ili mundane (kolektivne) događaje, a koji bi također mogli biti povezani s utjecajem zvijezda nekretnice koje se uzdižu ili nalaze na na pojedinim stupnjevima. Nije mi poznata primjena ičeg sličnog u natalnoj analizi, već izgleda da su se ovi opisi koristili prije svega u mundanoj ili elekcionoj astrologiji. Iako i tu treba biti oprezan i ostaviti mogućnost da i ti opisi imaju skrivena značenja.

Zatim slijede opisi samih zvijezda nekretnica i zvježđa koje se nalaze u znaku uključujući i ona koja su sjevernije i južnije od pojasa ekliptike. Na kraju imamo opise zemljopisnih područja koja potpadaju pod pojedini znak. Vidimo kako i ovi opisi dolaze u kontekst mundanih (ili kolektivnih) događanja, a moguće je da imaju daleko drevnije porijeklo (Kaldejsko/Babilonsko) kada je takva primjena bila važnija od natalne analiza (koja možda i nije postojala). Neki ih autori izdvajaju od temeljnih opisa znakova – Ptolemej će cijelu drugu knjigu posvetiti pomrčinama i kolektivnim događajima u kojima primjenjuje ovakve opise. Zanimljivo je da Ptolemej smatra kako su ti astrološki utjecaji na kolektivne događaji važniji od utjecaja na individualne udese. To je odgovor na do današnjih dana uobičajenu kritiku astrologije: da li su naprimjer u potresu, potapljanju broda ili nekoj sličnoj nesreći svi nastradali imali "loš horoskop". Ptolemej bi rekao ne, jer neki su snažniji utjecaji (koji su doveli do kolektivnog događaja) nadvladali utjecaj koji zvijezde imaju na pojedinaca.

Mnogi autori u opisima zodijaka daju i listu dijelova tijela koji se pridjeljeni znakovima zodijaka, slično kao i za planete, budući da su ozljede i bolesti jedna od važnijih tema u analizi rođenog. Iatromathematika (nauk o bolestima) i njena veza sa astrologijom seže daleko u predhelenistička vremena, što može biti razlogom brojnih lista dodjela dijelova tijela zodijacima. U nabrajanjima dijelova tijela nailazimo i na određene probleme u prijevodu budući da značenje pojmova nije uvijek jednoznačno. Naprimjer grčka riječ stomachos (dakle, osnova za riječ stomak) može značiti i usta, i ždrijelo (korijenski znači naprosto otvor), a tek onda i želudac; ili grčko neuron može značiti i žila, i tetiva (dakle, sve što je vlaknasto ili poput uzice), pa onda kasnije i vena (za razliku od arterije), a tek kasnije živci. Za potrebe prijevoda ipak sam se držao astrološke simbolike u odabiru primarnih značenja.

Ostali Autori

Smatra se kako su ovi Valentovi opisi zpravo preuzeti od Kritodemija i da pripadaju najstarijoj tradiciji, no ne znamo da li je, i koliko, sam Valent mijenjao te opise.

Nakon što smo pogledali strukturu opisa kod Valenta pogledajmo neke druge autore. Antioh (ali i Porfirije), za kojeg se smatra da pripada najstarijoj tradiciji, zapravo uopće ne daje zasebne opise znakova, što je vrlo intrigantno. Ptolemej je tu vrlo sličan toj tradiciji i ne nalazimo nekakvu listu značenja zodijaka, ali kod njega vrlo jasno, gotovo ogoljelo, vidimo moguću strukturu značenja znakova zodijaka. On prvo eksplicitno povezuje značenja obrtnih, čvrstih i dvotjelesnih znakova uz sezonsko kretanje Sunca iz čega je nedvosmisleno jasno i da koristi tropski zodijak. Ptolemej, dakle, kaže (Ptol. I.13) kako su ova svojstva analogna godišnjim dobima, dok neka specifična svojstva proizlaze iz prisnosti s planetima (dakle iz "vladarstava"). U slijedećem poglavlju (I.14) obrazlaže muške i ženske znakove kao dva temeljna roda svega, od kojih su, mi bi rekli, parni znakovi muški, a neparni ženski. Slične podjele nalazimo spomenute i kod Antioha i Porfirija iako više u kontekstu sklona (dnevnih i noćnih planeta). I na kraju, Ptolomej kao usput spominje, bez nabrajanja, neke druga svojstva koja dolaze iz obrisa ili oblika koji su u njima (vjerojatno misli na oblike i svojstva zviježđa), a za koja kaže da su sama po sebi jasna te da nema potrebe da ih detaljnije obrazlaže. Većina drugih i kasnijih autora se naslanja na ove tekstove, no očito je kako su mnogi zbunjeni ovim opisima i kasnija tradicija ih pokušava konkretizirati i tretirati kao signifikacije što ukazuje na to kako se izvorna ideja već pomalo gubi.

Elementi

Ono što je indikativno kod gotovo svih ovih autora jest nepostojanje bilo kakvog izravnog povezivanje znakova sa vatrom, zemljom, zrakom i vodom što je kasnije, sve do danas, postalo temelj značenja znakova. Jedino ih Valent spominje unutar liste opisa znakova, ali ih ničim ne izvaja. Ostali autori, a posebno Ptolemej, kao da čak pažljivo izbjegavaju takvo povezivanje. I to ima određenog smisla. Elementi su izvjesna počela tijela tj. materijalnog, pa bi se prije mogli pripisivati planetima i zvijezdama nego zodijacima koji su ipak na izvjesan način nematerijalna tvorevina (ako govorimo o zodijacima kao dvanaestinama kruga, a ne o zvježđima). Očito je kako je povezivanje elemenata sa znakovima donijelo mnoštvo rasprava i problema u kasnijoj srednjovijekovnoj astrologiji jer se ni Aristotelovski poredak 4 elemenata, a niti stoički, ne poklapaju sa poretkom znakova u zodijaku.

Pojednostavljeno rečeno, Aristotel postavlja svaki element kao kombinaciju iz dva para opreka: jedan je par opreka vruće-hladno, a drugi suho-vlažno. Spoj po jedne suprotnosti iz svakog para čini element. Naprimjer, vatra bi bila vruće-suho. Promjena elementa dešava se tako da se samo jedna polarnost promjeni u svoju suprotnost, dok kvaliteta iz druge polarnosti služi kao podmet ili materija na kojoj se odvija promjena. Pri tome se ne mogu mijenjati obje polarnosti istovremeno. Dakle, vatra koja je vruće-suho, mijenja se ili u hladno-suho (što je zemlja) ili u vruće-vlažno (što je zrak). Ako uzmemo prvu mogućnost imamo promjenu iz vatre u zemlju. No, zemlja (hladno-suho) može se mijenjati ili natrag u vatru, ili u hladno-vlažno što je voda, dok u zodijaku nakon zemljanog znaka slijedi zračni.

I tu je čitav problem. Gotovo svaka srednjovjekovna rasprava dotiče taj problem, posebice u skolastičkim vremenima gdje je Aristotelova filozofija dominantna. Stoici pak imaju nešto drugačiju shemu elemenata, ali koja se također ne uklapa u poredak zodijaka. No, ako se vratimo na najstarije astrološke tekstove vidimo kako elementi u najranijoj tradiciji naizgled nisu povezivani uz zodijak. Naravno da to ne mora značiti da bi trebalo izbaciti elemente iz upotrebe jer suvremena astrologija je konceptualizirala elemente u sasvim drugačijem kontekstu. No svakako je intrigantna teza kako je cijela priča o elementima možda utemeljena na nekom kasnijem pogrešnom razumijevanju u pridjeljivanju elemenata znakovima. Po svemu sudeći to je u vezi tumačenja Ptolemeja koji je naizgled uveo primarne kvalitete (vruće, hladno, suho, vlažno) kao temeljne moći planeta i još nekih astroloških tehnika, pokušavajući dati svojevrsnu fizikalnu teoriju astroloških utjecaja, a netko je to vremenom proširio i na znakove zodijaka (sam Ptolemej ne povezuje kvalitete sa zodijacima). No mogli bi se zapravo zapitati da li je ta Ptolemejska "fizikalna teorija" uopće trebala biti primjenjena u praktične astrološke svrhe ili je samo model koji bi trebao biti pokušaj objašnjenja planetarnog djelovanja. Osim toga Ptolemaj u mnogo čemu odstupa od izvorne tradicije tako da ćemo detaljniju analizu Ptolemeja ostaviti za neku drugu priliku jer on svakako zaslužuje iscrpniji tretman.

S druge strane razlog ovoj prividnoj nepovezanosti elemenata sa likovima zodijaka može biti i činjenica da su drevni drugačije promišljali elemente – naprimjer kao geometrijska tijela, točnije trokute, koji su konstitutivni likovi u stvaranju elemenata kao trodimenzionalnih tijela (kao što je opisano u Platonovu Timaju). Na taj način bi bili ugrađeni u samu suštinu ili strukturu zodijaka, pa ne bi imalo smisla o njima govoriti kao nekim izdvojenim svojstvima zodijaka.

R. Schmidt je nedavno otkrio gotovo čudesnu strukturu u samim imenima znakova zodijaka koja su standardizirana najvjerojatnije od strane Eudoksa, a kasnije prihvaćeno od strane ljudi koji su formulirali helenističku astrologiju. U tom smislu izgleda kako postoji izravna poveznica samih imena znakova i kvaliteta elemenata – slično Aristotelovoj strukturi elemenata za koju se pretpostavlja da je u osnovi također preuzeta od Eudoksa. To bi značilo da su elementi i kvalitete zodijaka nešto što je počelo samog zodijaka i odnosa znakova, a ne samo jedno od svojstava koje znak predstavlja. To nam također ukazuje i na mnogo izravniju poveznicu ili utjecaj platonista i kasnije akademije na početke astrologije no što se do sada smatralo. No za sada ćemo i ovo pitanje ostaviti otvorenim dok ne prođemo sve ostale osnovne čimbenike helenističke astrologije kako bi mogli detaljnije proanalizirati ovu kompleksnu strukturu međutjecaja zodijaka i planeta.

Vremena ushoda kao svojstvo zodijaka

Ovdje moramo i kratko spomenuti i nešto što će biti detaljno razrađeno u opisima vremenskih tehnika helenističke astrologije, a to su vremena ushoda i planetarna razdoblja. Vrijeme ushoda je astronomska veličina koja opisuje koliko je vremena potrebno znaku zodijaka da se uzdigne duž obzora. Ta veličina nije linearna niti je jednaka za sve znakove, a ovisi i o zemljopisnoj širini. Poznato nam je kako postoje znakovi kratkog ushoda (Ovan, Ribe) koji se uzdižu za oko 1 sat, te znakovi dugog ushoda (npr. Vaga, Djevica) kojima treba gotovo 2 sata za ushod. Te su vrijednosti simetrične u odnosu na os 0° Ovna-Vage, a ovise o zemljopisnoj latitudi. Također, može se izraziti i u stupnjevima (24 sata je potrebno za rotaciju zemljine kugle, a krug iznosi 360°; analogno, za 2 sata se načini pomak od 30° kruga). Ono što nam je zasada važno jest da se ova vrijednost vremena ushoda također tretirala kao još jedno svojstvo samih znakova (Tabela xx).

Također postoje i planetarna razdoblja ili brojevi koji se pripisuju planetima. Ona su blisko povezana sa astronomskim sinodičkim ciklusima i tretiraju se kao suštinske karakteristike znakova zbog vladarstava likovima zodijaka.

To će nam kasnije biti veoma važno kod tehnika prognoza jer u protivnom imamo problem u objašnjenju prelaska na vremenske metode u kojima položaj ili pomak planete ili točke postaje vremenska veličina tj. razdoblje. Drugim riječima moramo dodijeliti i neko vremensko svojstvo (u ovom slučaju vrijeme ushoda) nekom prostornom svojstvu (zodijaku ili mjestu-kući). Dakle vremena ushoda se redovno spominju kao svojstva zodijaka, kao što se i planetima pripisuju vremena ophodnje znakova.

Na kraju, postoje i neka svojstva znakova zodijaka koja proizlaze iz međuodnosa znakova o čemu ćemo više reći u poglavlju o aspektima, te svojstva koja dolaze iz spomenutih odnosa s planetima, dakle prisnosti ili vladarstava o čemu ćemo također nešto više reći u sljedećem poglavlju.

 

Prije nego što donesemo konačne zaključke o tome kako zodijak dijeluje na planete moramo se pozabaviti pojmom vladarstava koji je blisko povezan sa značenjem zodijaka.

 

Nastavak: Helenistički zodijak i vladarstva 1