U drugom dijelu analiziramo struktura značenja planeta na primjeru opisa iz Antologije Vetija Valenta
Značenja planeta
Vratimo se astrološkim opisima planeta. Sama značenja (signifikacije) planeta nemaju neku posebnu specifičnost i slična su u većine autora (Valent I-1, Antioh, Porfirije XX). To su mahom nabrajanja životnih fenomena koja mogu biti manje ili više opširna, a sa sa povijesnim odmakom ti opisi obično postaju sve duži. No, svakako se može uočiti izvjesna specifičnost u samoj metodologiji helenističke astrologije. Naime, u analizi karte postoji cijela grana analize u kojoj se analiziraju specifične teme u horoskopu (naprimjer, brak, djeca i sl.) i gdje se načelno neki planet (ili čak više njih) uzimaju za signifikatore neke teme, poput svojevrsne polazne točke za analizu te teme. Naprimjer, za pitanja braka analiza počinje s Afroditom ili Mjesecom, koji se također koriste i za temu djece. Ali te dvije teme još su uvijek prilično daleko od cijelog niza nabrojanih značenja koji se općenito pripisuje Afroditi ili Mjesecu. Drugim riječima, cijeli niz pobrojanih značenja nemaju izravnu primjenu u samoj tematskoj analizi i možemo se zapitati čemu služe ta nabrajanja i zašto se u tematskoj analizi koriste svega dva, tri značenja? Stiče se dojam da postoje primarna i sekundarna značenja – primarna koja se koriste u analizi tema kao početna točka (tj. signifikacija teme), a sekundarna kao dulja lista mogućih značenja, možda za generiranje kombinacije značenja (recimo, u aspektima). Možda bi se moglo reći kako su sekundarna značenja samo mogućnosti koje su prisutne u nekoj karti u ovisnosti o drugim čimbenicima (npr. vladarstvu kućom, ili aspektima s drugim planetima i sl.). Slično kao i jeziku, referencija neke riječi može imati veoma širok spektar konkretnih referenata, tako da pitanje smisla značenja riječi (ili planeta) ovisi o nizu drugih čimbenika (npr. o konkretnim položajima tj. kontekstu u rečenici). Da li je kasnije širenje liste tih značenja naprosto naknadno gubljenje izvornih počela pomoću kojih se dolazi do konkretnih tumačenja ili je ipak imalo neko drugu ulogu ostaje nam tek vidjeti.
U vezi toga postoji mogućnost kako se tu radi o dvije škole (ili dva dijela) u pristupu analizi karte. Ptolemej (a dijelom i Valent) mogao bi biti predstavnik jedne škole koja se primarno bavi postavljanjem počela metoda i značenja, dakle svojevrsni uopćeni pristup kojeg sam Ptolemej stalno ističe, a koji ne ulazi u detalje raznih konkretnih značenja planetarnih kombinacija, već nastoji postaviti načela analize karte tj. planeta. U tom smislu Ptolemej planetima dodjeljuje samo neka načela, naprimjer kvalitete vrućeg, hladnog, suhog i vlažnog, a onda iz njih izvlači specifičnija značenja. Drugu bi školu mogli nazvati metodom miješanja, kojoj su karakteristični opisi raznih mogućih značenja planeta (ili klase značenja) i njihovih kombinacija ili nekih drugih astroloških čimbenika – dakle, mnoštva se značenja miješaju i kombiniraju u opise međuutjecaja tih čimbenika. ...
Ptolomej je dosta kritičan spram te metode miješanja i ona ponekad djeluje zbunjujuće i nasumično, no to je možda posljedica nestanka tih bazičnih principa generiranja signifikacija. Sva ta nabrajanja bi ipak trebali shvatiti više kao demonstraciju ili ilustraciju mogućih značenja, a ne nužno kao definiciju ili doslovna značenja.
To bi moglo biti povezano s listom gore spomenutih sekundarnih značenja planeta pomoću kojih se kombiniraju značenja 2 ili više planetarnih značenja u jednu cjelinu. Postoji dosta, često djelomično sačuvanih opisa, u kojima su opisane kombinacije planeta u aspektima, kombinacija planeta i njegovog vladara, kombinacije planeta na osima i sl., a kojima više helenističkih autora pripisuje veliku starost. Pitanje je da li postoji neki ključ ili pravilo po kojem se stvaraju ta značenja, a da to nije puko miješanje značenja pojedinih planeta u kombinaciji, kao što se to dešava i danas. Izgleda da su neka pravila postojala, ali su se dosta rano izgubila. Naprimjer, kombinacije aspekata se primjenjuje samo ako planet zadovoljava određene kriterije u smislu položaja. To vidimo po tome što ponekad u tekstovima tih opisa (često usred opisa neke kombinacije) možemo naići na kratke opaske koje pojašnjavaju na što se ti opisi odnose, ili pod kojim uvjetima se primjenjuju. Zanimljivo, postoje slučajevi kada nalazimo gotovo isti tekst par stoljeća kasnije u kojima tih opaski više nema u tekstu! Da li se to dešavalo zbog nerazumijevanja prevodioca ili možda namjernog prikrivanja - jer nije rijedak slučaj da autori kažu kako namjerno pišu nejasno kako bi zaštitili astrološka znanja. Kako ćemo vremenom razrađivati konkretne tehnike vidjeti ćemo kako oba pristupa, i onaj opći, i onaj miješanja, imaju svoje mjesto u analizi života osobe, ali u različitim kontekstima.
Spomenuti Ptolemejev pristup u mnogim se metodama svodio na postavljanje 4 kvalitete (vruće-hladno, suho-vlažno) kao počela djelovanja planeta u mnogim astrološkim metodama. U tom smislu on opisuje počela planeta upravo uz pomoć dvije takve kvalitete pri čemu je jedna primarna, a druga sekundarna. Te kvalitete on naziva moćima ili možnostima (dunamis). To je na tragu Aristotelovih opisa generiranja 4 elemenata iz parova kvaliteta, ali ipak bitno drugačije jer ih Ptolemej ne atribuira kvalitete planetima kao parove opreka. Ova je Ptolemejska doktrina bila iznimno utjecajna sve do suvremenih vremena. No, treba reći kako je pridjeljivanje tih kvaliteta planetima jedna od inovacija samog Ptolemeja koju ne nalazimo kod ostalih helenističkih astrologa (osim kod onih koji žive nakon njega).
S druge strane, iako se smatralo kako je Ptolemej svoja objašnjenja stvarao na temelju Aristotelovih ideja o nastajanju elemenata (O nastanku i nestanku), Aristotelovi opisi promjena elemenata jedne u druge se ne uklapaju u kasniji astrološki opis poretka elemenata u zodijaku. Kada tome pridodamo stoičke opise nastanka materijalnih tijela koji se također ne uklapaju u kasnije prihvaćene astrološke opise planeta i elemenata, dobivamo popriličnu zbrku koja se stoljećima održala upravo zbog Ptolemejeva autoriteta i pokušaja da se astrologija uklopi u Aristotelov filozofski sustav. Ono što se nitko nije dosjetio jest da Ptolemeju možda ni jedan ni drugi pristup nije bilo na pameti, već je konstruirao neki svoj pristup.
U vezi značenja i korištenja planeta mogli bi napraviti paralelu sa jezicima: stari jezici poput grčkog, imaju relativno mali broj osnovnih riječi, ali njihovo značenje može biti bitno drugačije ovisno o gramatičkoj strukturi. Suvremeni su jezici skloniji korištenju novih riječi, nauštrb kompleksnih gramatičkih struktura. Ako pogledamo jezike poput engleskog vidimo kako broj riječi drastično raste, dok je sama gramatika zapravo pojednostavljena. Kao da se sličan proces desio u astrologiji: stara, helenistička astrologija visoko je kontekstualna, značenja planeta i kombinacija ovise o nizu uvjeta u karti i postoje složene metode o kojima ovisi tumačenje. Suvremena astrologija gotovo da i nema takvih složenijih metoda, sve se svodi na jednostavne položaje (planet u znaku, kući i aspektu), ali vidimo konstantno povećanje broja "riječi". Stalno se uvode neke nove točke (poluzbrojevi, planetarne kombinacije i sl.), nova tijela (asteroidi, kentauri, transneptunski planeti i sl.), povećava se broj "aspekata" na n-te harmonike itd. Naravno da ne mislim kako je ijedan od tih pristupa apriori bolji ili lošiji – svaki od njih ima svoje mjesto ili primjenu. No ovdje, u helenističkoj astrologiji, pokušati ćemo dokučiti nešto više o toj gramatici, te ju pokušati primijeniti, ali i prilagoditi današnjem vremenu.
Struktura značenja kod Vetija Valenta
Pogledajmo sada strukturu značenja koju nalazimo u tekstovima. Ovdje ćemo uzeti opis Mjeseca iz 1. poglavlje I. knjige Vetija Valenta kao ilustraciju takvih opisa.
Mjesec, rođen refleksijom sunčeva svijetla, te posjedujući nepravo svjetlo, označava pri rođenju čovjekov život, tijelo, majku, začeće <...> , osobnost, božicu, zajednički život ili legalni brak, njegovateljicu, starijeg brata (ili sestru), održavanje kuće, kraljicu, gospodaricu, posjed, udes, grad, okupljanje masa, prihode, rashode, dom, brodove, život u inozemstvu, lutanja (jer nema izravnost kroz Raka).
Od dijelova tijela vlada lijevim okom, želucom, grudima, mjehurom, slezenom, moždinom (jer stvara i vodenu bolest), te vlada suštinom srebra i stakla. Noćnog je sklona, svijetlo zelene boje1, a slanog ukusa.
Prvi dio uobičajena su nabrajanja značenja koja smo već spominjali. Tu nema značajnijih odstupanja i zapravo se prati uobičajeni obrazac značenja, iako od autora do autora postoje neke razlike. Zatim se spominju dijelovi tijela kojima planet vlada što je također uobičajen dio značenja koji vjerojatno vuče korijene iz drevne medicinske astrologije koja seže u predhelenistička vremena. Zanimljivo kako tu Valent prelazi na riječ kuriō, vladati, koja se obično koristi u kontekstu astroloških vladarstava, ali koju izbjegava tijekom nabrajanja općih značenja gdje koristi riječ označavati (sēmainō). Kod Porfirija i Antioha ti su opisi u zasebnim poglavljima, pri čemu oni koriste riječ dodijeliti – dakle planetima je dodjeljen pojedini dio tijela.
Nakon toga slijedi lista vladavina planeta nad materijalima ili metalima, zatim nad bojama, te nad ukusima, što je na prvi pogled pomalo neobično, no to se također nalazi kod većine autora. Tek puno kasnije ove su se dodjele eksplicitno opisivale kao dodijele svih vrsta percepcija (okus, miris, vid, sluh itd.) pojedinim planetima (pa i znakovima), što je moguća ideja u pozadini ovih dodjela. Uostalom Sunce i Mjesec često se nazivaju "organima percepcije kozmosa", pa ne bi bilo nemoguće da i ostali planeti imaju svoju ulogu u tome. Sličnost planetarnih djelovanja s percepcijom ima i puno dublje značenje, posebice ona s vidom jer ćemo vidjeti u poglavlju o "aspektima" kako postoji niz pojmova u vezi gledanja koji opisuje ovu vrstu planetarnih odnosa.
I konačno, Valent u svojim opisima spominje pripadnost planeta sklonu, što ćemo uskoro posebno raspraviti.
2.1.4 Sućine planeta
Nakon što je opisao sve planete i njihove signifikacije, prvo poglavlje o planetima kod Vetija Valenta završava veoma zanimljivim i pomalo višeznačnim odlomkom kojeg vrijedi zasebno proanalizirati jer nam daje neke važne naznake po pitanju djelovanja planeta.
Kada su dobrotvori na [svom] mjestu i prikladno položeni proizvode posebna svojstva, u skladu s vlastitim svojstvima i naravi zodijaka, sa dodatnim miješanjem [zbog] svjedočenja ili prisutnosti svake zvijezde; no kada bi krivo pali2 otkrivaju suprotno. Slično, kada zlotvori opredmećuju na [svom] mjestu i [svog] sklona, donosioci su dobrog i pokazivači su viših položaja i napredovanja; no kada bez razmjene (ne opredmećuju), proizvode propadanja i optuživanja3.
Fraza na mjestu jest pojam epitopōs koji to i doslovno znači: biti u ili na mjestu. Kasnije ćemo vidjeti kako se pojam topos koristi za ono što mi danas zovemo astrološke kuće. No, način na koji Valent koristi tu riječ, posebno na konkretnim primjerima natalnih karti, upućuje na mogućnost da se fraza biti u svom mjestu zapravo koristi u značenju biti u vlastitom zodijaku ili u familijarnim mjestima. To bi ipak bilo neuobičajeno budući da se za "biti u svom znaku" standardno koriste riječi povezane s pojmom oikos (npr. oikeios), pa bi ovo bilo dosta netipična i rijetka primjena pojma epitopos. Posljednja istraživanja R. Schmidta upućuju na mogućnost da se epitopos odnosi na na posebni dio znaka gdje koincidiraju znak/zodijak i početak takozvanih jednakih mjesta/kuće. Drugim riječima, znak se dijeli na dva dijela jedan prije a drugi nakon "vrha" jednake kuće, a ta dva dijela znaka imaju različito djelovanje. No, o tome više u poglavlju o kućama.
Riječ prikladno je grčka riječ kalos koja ima veoma širok spektar značenja: lijepo, profinjeno, dobro, prikladno. To je ovdje i opći astrološki naziv koji bi trebao opisivati niz povoljnih uvjeta po pitanju položaja planeta prvenstveno u kućama. Naravno, u pozitivnom smislu – negativno značenje dolazi kasnije u frazi krivo pasti što je grčka riječ parapiptō. Pojam miješanje se često koristi za stvari, žive i nežive, koje su rezultat mješavine elemenata, a koji su načela materijalnog svijeta i egzistencije. No isto se tako koristi za opis "mješavine" duše, što je preko latinskog postao i suvremeni pojam temperament. Treba imati na umu kako je u stoičkoj filozofija duša također "materijalna", odnosno ona je mješavina posebno fine materijalne supstancije. (Peti element jest često, ne uvijek, nekako povezan sa "materijalom" duše, za razliku od 4 elemenata koji su grublji "materijal" tijela.) Svjedočenje je najčešći naziv za ono što današnji astrolozi zovu aspektima, a prisutnost je naziv za ono što se danas naziva konjunkcija. O ovim pojmovima nešto više ćemo reći u narednim poglavljima.
Dobrotvori i zlotvori
U gornjem citatu Valent zapravo govori o dobrotvorima ("benefici") i zlotvorima ("maleficima") i njihovu funkcioniranju i modificiranju, a važno je pitanje da li je dobrotvornost ili zlotvornost planeta jedna od njihovih temeljnih (prirodnih) karakteristika, ili je to nešto što je uvjetovano njihovim položajem u karti rođenja tj. kontekstom. I pitanje je, naravno, da li su sami planeti dobri ili loši, ili samo njihovi ishodi mogu biti dobri ili loši. Prvi dio teksta govori nam kako ishodi planeta mogu biti dobri ili loši ovisno o njihovim položajima, pa bi mogli zaključiti kako se loša narav planeta poput Aresa i Krona mogu okrenuti na dobro, ili bar uvjetovano dobro ako su dobro postavljeni. Slično nalazimo kod Porfirija 45 koji daje interesantnu opasku opisujući Krona gdje kaže da, ako je Kronos dobro postavljen, on donosi dobro rođenome ali na štetu drugih. Dakle kao da njegova narav zlotvora i dalje postoji, ali je preusmjerena s rođenog na nekog ili nešto drugo, izvan rođenoga. Neki autori, dakle, pripisuju temeljna svojstva dobrotvornosti ili zlotvornosti izravno samim planetima (čak i Ptolemej), ali su i tu uvjetovani i položajem u karti. Starije tradicija upućuje na mogućnost da je to izveden koncept iz pojma sklona o čemu ćemo nešto kasnije. Osobno, volim naglasiti razliku između onog što je dobro ili loše za pojedini planet, naspram onog što je dobro ili loše za čovjeka ili njegov život u cjelini. I najlošije postavljen Ares može naći neku primjenu u nekoj naprimjer profesiji i tu biti "dobar" ili koristan za neku osobu. Recimo, Aresova borbenost i agresija može biti korisna ako se čovjek profesionalno bavi nekim borilačkim sportovima ili izabere vojnu karijeru.
Konačno, za planete se ne kaže da su dobri ili loši već da mogu tvoriti ili proizvoditi nešto dobro ili loše (dobro-tvori, zlo-tvori), a već i u ovom citatu kaže kako to ovisi o nizu čimbenika natalne karte.
U svakom slučaju u primjeni se redovno koristi podjela planeta na dobrotvore i zlotvore, pri čemu su Kronos i Ares zlotvori, dok su Afrodita i Zeus dobrotvori. Oko Sunca i Mjeseca postoji dvojba – neki misle kako uopće ne treba pripisivati te kvalitete svjetlima, dok u povijesno ranijim tekstovima Sunce naginje na stranu zlotvora, a Mjesec na stranu dobrotvora. Interesantno je kako se takva dodjela zadržala u Jyotishu, a znamo da su same tehnike rane indijske astrologije bile pod snažnim utjecajem helenističke astrologije. I na kraju je Hermes koji, kao i obično, ima posebni status i može prevagnuti i na stranu dobrotvora i na stranu zlotvora. Na dobrotvornost i zlotvornost ćemo se još osvrnuti u poglavlju o sklonu, no izgleda da nisu sami planeti dobri ili loši već njihovi ishodi, pri čemu je i to uvjetovano nizom čimbenika u karti.
Odnos planeta i znakova
Valent zatim nastavlja:
Postaviviši tako stvari treba reći nešto o naravi 12 znakova. Svaka zvijezda je vladar vlastite suštine prema kozmosu i prema simpatiji, antipatiji i međusobnom utjecaju, te miješanju jedne s drugom kada <je> u skladu sa spajanjem, istjecanjem, nadilaženjem, ili obuhvaćanjem, stjegonošama, dobacivanjem zraka, te prema prilaženju gospodarima – Mjesec je postavljen vladarem proviđenja, Sunce svjetla, Kronos neznanja i nužnosti, Zeus mnijenja, znamenja, htijenja, Aresova [zvijezda] djelovanja i teškoća, Afroditina (zvijezda) ljubavi, žudnje i ljepote, Hermesova [zvijezda] zakona, običaja i vjernosti. Kojagod je zvijezda <...> vlastitog ostvarenja <...>
Prva rečenica malo je zbunjujuća jer je ovo još uvijek poglavlje o planetima, a ova rečenica kao da najavljuje nešto o naravi zodijaka. R. Schmidt je u prvoj verziji prijevoda čak prebacio ovu rečenicu u početak idućeg poglavlja o zodijacima, koje počinje tik iza ovog završetka 1. poglavlja. S druge strane, to možda i nije greška, možda nas ta rečenica uvodi u neke karakteristike planeta koje su povezane s odnosom planeta i zodijaka. I upravo bi to moglo biti značenje iduće rečenice – planet je vladar (preko znakova zodijaka), a riječ kozmos (gr. kosmos), koja se općenito može odnositi na svemir ili svijet kao "uređenu cjelinu", ovdje čini se ima značenje same sfere zodijaka, koja je iznad sedam planetarnih sfera. To ima potvrdu i u drugim tekstovima koji koriste riječ kosmos u smislu sfere zodijaka.
Problematičnije je pitanje što je ta suština, ousia. Sama riječ ousia ima brojne filozofske konotacije, a u snovi jest svojstvo, suština, sućina, bit, a može se odnositi na trajnu materijalnu supstanciju nečega, odnosno suština koja ima postojanje u materijalnom smislu. U stoika to svakako jest materijalna supstancija, no za njih je i duša posebna vrsta materijalnosti, dakle tjelesnosti. No, ousia bi mogao biti i sinonim za narav (zodijaka) koju se spominje u prethodnom odjeljku. Kao da se želi reći kako planet kontrolira neka svojstva koja su povezana sa znakovima – ili je to barem jedna od mogućnosti tumačenja ovog teksta.
Ta veza se prvo naziva simpatijama, antipatijama i međuutjecajima. Sve tri riječi, sumpatheia, antipatheia, allēlopatheia imaju u korjenu riječ pathē, koja ima veoma širok opseg značenja. Pathē ili pathēma u osnovi znači pasivnost, trpnost, patnja (ne nužno u negativnom smislu); čak i u gramatici označava pasiv, dakle radnju koja se odvija na subjektu. Pathēma opisuje ono što se čovjeku dešava, što ga zadesi, od događaja ili zgoda koje doživljava u vanjskom smislu, pa do stanja ili trpnosti duše, posebice osjećaja, za koje su heleni smatrali kako se dešavaju u duši, i da duša trpi ili prima vanjske utjecaje što rezultira stanjima duše. Pa onda i druga duševna stanja, npr. strast (passion, preko latinskog ima isti korijen) jesu određena trpna stanja duše. Pri tome duša ili tvar moraju imati sposobnost primanja tih utjecaja. Odatle bi sumpatheia označavala zajednička stanja, svojstva ili utjecaje, dakle nešto kao sličnosti, srodnost ili sućutnost (suvremena riječ simpatija može imati nešto drugačija značenja).
Slično, kod antipatheia prefiks anti- značiti će različitosti, suprotne utjecaje ili stanja, pa onda možda i opiranje nekom stanju ili utjecaju.
Allēlopatheia je termin koji je dokumentiran jedino u ovom Valentovom odlomku gdje prefiks allēlo znači jedan s drugim, obostrano, međusobno. Nije sasvim jasno da li se to odnosi na ikoju specifičnu astrološku tehniku ili ima samo neko opće značenje. Riječ sumpatheia jedina se često pojavljuje i u ostalim tekstovima sa značenjem sućutnosti, srodnosti, sličnosti za razliku od druga dva pojma koji se drugdje u tekstovima gotovo uopće ne primjenjuju.
Možda bi se moglo reći kako svaki planet ima dio značenja koja su srodna svakom od planeta a dio značenja koji je različit ili suprotan pa bi to mogao biti način kako određujemo značenja planeta u nekim odnosim, npr. aspektima. No, vidjeti ćemo kako se sumpatheia pojavljuje u kontekstu "aspekata" kao odnos znakova zodijaka, tako da je moguće kako se i ovdje koristi u smislu odnosa znakova ili planeta tj. kao nešto zajedničko planetima i znakovima zodijaka. To donekle potvrđuje slijedeća rečenica u citatu u kojoj slijedi nabrajanje izvjesnih pojmova (spajanje, istjecanje, nadilaženje, obuhvaćanje, stjegonoše, dobacivanje zraka, prilaženje gospodarima) koji su svi redom nazivi astroloških tehnika (mahom u vezi odnosa planeta i znakova), a kojih je, slučajno ili ne, upravo 7, koliko i klasičnih astroloških planeta. Da li je to naznaka kako svaka od ovih tehnika ima nekakve veze ili analogije sa funkcioniranjem planeta? U svakom slučaju sve te tehnike objasniti ćemo u narednim poglavljima, posebno u poglavlju o aspektima.
Nastavlja se...
