U drugom dijelu objašnjavam pojedine astrološke pojmove i njihovu povijest odnosno nastanak. Također nudim, na temelju grčkih naziva, i neke moguće prijevode tih pojmova na hrvatski. Ovo je zapravo mali astrološki rječnik...
Kao što sam rekao, u ovom bih tekstu ponudio kratka objašnjenja najčešćih astroloških naziva. Svi astrološki nazivi zapravo se mogu izravno povezati sa helenističkim izvorima, samo što su se kroz povijesnu tradiciju često prebacivali iz jezika u jezik, pa se ponekad dešavao pomak ili udaljavanje od izvornih značenja. Ponekad je to povezano s rekonceptualiziranjem astroloških tehnika, a češće naprosto s krivim prijevodima ili nerazumijevanjem izvornog teksta. Kao što sam rekao, nadam se da ovaj tekst može poslužiti kao izvor za daljnju raspravu ili možda za svojevrsnu standardizaciju jednom u budućnosti, ali ako se tako nešto i ne desi, može biti zanimljiva i korisna informacija. U svojoj još neobjavljenoj knjizi daleko sam detaljnije razradio sva ta značenja. Neke od pojmova malo je teže objasniti u ovom kratkom tekstu budući da su neke od tehnika sasvim nepoznate suvremenoj astrologiji. Naravno, ostaje nam i pitanje prevođenja naziva suvremenih tehnika koje nemaju korjene u klasičnim vremenima, no tu ćemo temu ostaviti za neku drugu priliku.
Planeti
Riječ planet dolazi od grčke riječi planēs koja znači lutalica. No češće se nazivaju naprosto zvijezdama (koje lutaju ili se kreću), za razliku od zvijezda nekretnica (aplanēs astēr, doslovno zvijezde koje ne lutaju, ne kreću se). Mi volimo zvijezde nekretnice (ili stajačice) nazivati fiksnim zvijezdama što je opet posuđeno iz engleskog, pri čemu ne vidim razlog da se koristi taj naziv. Sama riječ planet je usvojena i kao astronomska norma pa ne bi imalo puno smisla tražiti neki drugi prijevod. Imena planeta ista su kao i danas, osim što se u helenističkoj astrologiji koriste grčka imena bogova (Hermo, Afrodita, Ares, Zeus, Kron)
Znakovi zodijaka
Danas riječ zodijak obično koristimo za cijeli krug ekliptike, dok za pojedine zodijake koristimo riječ 'znak'. Grčka riječ je zōdion je jedna od onih grčkih riječi koju je gotovo nemoguće jednoznačno prevesti (vjerojatno su isti problem imali i stari latini, zbog čega su uveli riječ signum, znak). Činjenica je kako je u korijenu riječ zōē koje označava nešto živo, živo biće, životinja (ne nužno životinja kao zvijer, već kao nešto živo), no dvostruki nastavak –ion koji konstruira riječ zōdion daje joj značenja lika ili slike nečeg živog, ali također i mjesta za nešto živo. I zaista zodijaci jesu i likovi, ali isto tako i mjesta (jer se astrološke "kuće" nazivaju mjestima, vidi dalje u poglavlju o kućama). Daljnja analiza značenja bi nas odvela predaleko, no svakako je nemoguće zadržati mnoštvo suptilnih značenja. Osobno preferiram korištenje riječi zodijak i za pojedini znak zodijaka.
Ovdje treba napomenuti da su se upravo zodijaci nazivali domovi ili kuće (oikos) planeta, te da je zapravo zbog greške u prevođenju i krivih tumačenja došlo do toga da se pojam 'kuće' primjenjuje na novu podjelu koju danas zovemo astrološkim kućama. Iz grčkog pojma oikos dolazi i pridjev oikeios koji označava planet u svom domu ili kako mi danas kažemo u domicilu.
Kardinalni (obrtni), fiksni (čvrsti) i promjenjivi (dvotjelesni) znakovi zodijaka
U helenističko doba su se koristili nazivi obrtni (tropikos) ili čvrsti (stereos) ili dvotjelesni (disōmos) zodijaci. Današnji naziv 'fiksni' jest sličan grčkom čvrsti, ako imamo na umu da se fiksnost ne odnosi na značenje "nepokretan" (kao što koristimo kod zvijezda nekretnica ili fiksnih zvijezda) već se radi o značenju čvrstog ili opipljivog. Riječ stereos se koristi kao nazive za sva trodimenzionalna (mi bi rekli materijalna) tijela, upravo u tom smislu čvrstoće, opipljivosti ili protežnosti i kontinuiranosti. U tom smislu je i značenje položaja planeta u čvrstim znacima: efekti koji imaju trajne ili kontinuirane posljedice. Obrtni ili kardinalni zodijaci bi se i iz latinskog (cardo) i iz grčkog (tropikos) mogli zapravo prevoditi kao promjenjivi. Budući da promjenjivim nazivamo treću grupu znakova, koristio sam naziv obrtni, pri čemu treba imati na umu kako je obrtanje sinonim za promjenu, ali promjenu koja znači ili novi početak, ili završetak nečega, što je srodno i nekim suvremenim tumačenja ove grupe znakova. Promjena je ovdje dakle preokret, čak točka preokreta. Uostalom i u astronomiji se još koristi naziv "tropski" za znakove, ili "obratnice" (rakova, jarčeva), a odatle i naziv tropski zodijak. Za ono što danas zovemo promjenjivim znakovima nekada se koristio naziv dvotjelesni (disōmos), a opisuju promjenu ili stanje koja se ponavlja. Ptolemej nam daje zanimljivu opasku kako je prva polovica dvotjelesnih znakova sličniji prethodnim (fiksnima) zodijacima, a druga polovina sličnija slijedećim (kardinalnim) zodijacima. U svakom slučaju ove karakteristike znakova upućuju na 3 stanja radnje: preokret, kontinuiranost, i stanje kao rezultat prethodne radnje.
Vladarstva (prisnosti)
U helenističkim korijenima postoje dva najčešća naziva za pojedina vladarstva: kurios, vladar i oikodespotes, gospodar. Iako je očito kako su se ova dva pojma dosta rano počeli slobodno koristiti kao sinonimi, izgleda da je izvorno postojala razlika koju bi mogli rezimirati na način da je vladar onaj koji je to prirodno ili nekim višim (božanskim) autoritetom, kao što Mars vlada Ovnom. Gospodar je kategorija vladara u kojoj se procjenjuje i vrednuje stanje ili snaga nekog planeta koji je kandidat za gospodara (tako pod određenim uvjetima neki drugi planet može preuzeti ulogu vladara Ovna). Nešto poput engleske kraljice (ili kralja) koji su vladari zemlje, ali mogu i ne moraju imati stvarni utjecaj na vladanje, no ne može ih se smijeniti; dok je predsjednik vlade onaj koji je "najjači" u zemlji i stvarno gospodari zemljom, ali na idućim izborima može izgubiti vlast ili ga se može smijeniti i sl.
No, opći naziv za "vladarstvo" kao vezu planeta i znakova nema veze s pojmom vladanja: to je pojam oikeiōsis koji u korijenu ima riječ oikos, dom ili kuća. U ovom obliku ona znači prisnost, familijarnost, ali i prisvajanje ili usvajanje, dakle način na koji jedni drugo čine "svojim". Dakle, kada nešto "udomaćimo" to nam postaje prisno, blisko i familijarno te na neki način "naše". Ovaj pojam ima i veoma snažne filozofske konotacije posebno u okviru stoičke filozofije koja je dominantni svjetonazor u vrijeme nastanka i razvoja astrologije, a znamo i da su mnogi (čak većina) ranih astrologa bili stoici.
Vrste vladarstava (prisnosti)
Domicil - Dom
Biti u svom znaku se naprosto naziva biti u svom domu ili biti domaći. Tu opet vidimo kako se znakovi zodijaka nazivaju domom tj. kućom planeta. Interesantno je kako ne postoji pojam za planet u suprotnom zodijaku od svog doma (danas to zovemo "izgon"), što ima smisla jer planet nije u domu kada je u bilo kojem znaku osim svog doma i nema razloga posebno izdvajati suprotni zodijak.
Egzaltacija - Uzvišenje
Za egzaltacije se koristio pojam hupsōma koja znači da je planet uzdignut ili uzvišen. Uzvišenost se koristi i u običnom (ili fizičkom) smislu da je nešto uzdignuto, ali i u duhovnom smislu da je netko ili nešto uzvišeno. Obrnuti položaj, kada je planetu u zodijaku nasuprot, naziva se tapeinōma ili spuštenost, poniženost i sl. Mi to zovemo "pad" što ima ponešto zlokobnije konotacije od spuštenosti koja naprosto znači biti u nizini, spuštenosti ili "depresiji".
Međe (engl. "terms")
Treća vrsta prisnosti ("vladarstava") su međe. Radi se o grčkom pojmu horia koji znači upravo to: granice ili MEĐE. Riječ "horizont", naprimjer, ima isti korijen. Ovaj naizgled jednostavan pojam ima brojne filozofske konotacije, naprimjer grčki pojam za odredbu ili definiciju također ima ovu riječ u korijenu, jer definicije su granice nečeg (npr. pojma), a međe ili granice definiraju ili određuju nešto. Kad nas se povremeno koristi naziv termini što je vrlo neodređeno zbog svoje širine značenja – vjerojatno zato što i engleska riječ "terms" ima vrlo široka značenja koja nisu dio latinskog terminus i grčkog horia.
Astrološke kuće (Mjesta)
Već sam spomenu kako se naziv "kuća" primjenjivao prije svega na znakove zodijaka, a budući da su granice zodijaka bile i granice kuća (sustav kuća "cijeli znak") mogli su se naizmjenično koristiti nazivi kuća ili zodijak. No konkretnije se koristio naziv mjesto od grčke riječi topos. Zanimljivo je kako riječ topos i izvedenice mogu također značiti i tema ili predmet razgovora ili razmišljanja (topike, engl. topic), pa su mjesta istovremeno i (životne) teme. Iza ovoga pojma postoji zanimljiva priča o drevnim metodama memoriranja i pamćenja, koje imaju snažne mistične konotacije (vidi knjigu Art of Memory, Frances Yates). No u konačnici naš će naziv "kuće" vjerojatno uvijek ostati u primjeni (kao i u drugim suvremenim jezicima), iako je ovo jedan od rijetko nedvosmislenih primjera pogrešnog prijenosa i tumačenja tekstova, ili kako ja to volim reći "pokvarenog telefona". U astrologiji je sedamdesetih i osamdesetih godina postojala tendencija da se naziv "kuće" zamjeni nazivom "polje" (field), možda zato što taj pojam zvuči nekako "znanstvenije". Zanimljivo je kako taj pojam neutralniji i zapravo bliži drevnom pojmu "mjesta". Detaljnije o porijeklu kuća možete čitati u mom tekstu u Merkuru 40 i 41.
Uglovi - Osi
Danas govorimo o kućama kao ugaonim, sljedujućim i padajućim, što su nazivi relativno bliski izvornim pojmovima. Za "uglove" je primarna grčka riječ kentron koja znači os, šiljak ili vršak. Zbog toga osobno preferiram pojam OSI. Ugao je druga riječ (gonia) koja se počela nešto kasnije koristiti, moguće zato da bi se načinila razlika između stvarnog MC-a i MC-a kao stupnja koji je udaljen 90 stupnjeva od AC-a. Naime riječ ugao (gonia) je naziv koji se koristi i za strane svijeta ili smjerove, a MC kao meridijan je uvijek prema jugu za razliku od MC-a kao 90 stupnjeva od Asc. Uvođenjem kvadrantnih sustava došlo je do svojevrsne zbrke jer se u kasnijim prijevodima pojam kentrona često prevodi kao vrh ili početak kvadrantne "kuće", umjesto znakova na osi (ili uglova).
Sljedujuće kuće je relativno dobar prijevod značenje riječi epanaphora, iako treba imati na umu da sam riječ doslovno znači povratne ili vraćajuće kuće. Dakle sljedujuće su kuće one koje referiraju ili se vraćaju osi iza koje se nalaze. Zašto se vraćaju? Zato što ih dnevno (ekvatorijalno) kretanje nosi natrag prema osi, što je suprotno ekliptičkom poretku kuća.
Padajuće kuće dolaze od grčkog apoklima, koje može značiti padanje, naginjanje ili sklizanje, što je blisko današnjem značenju padanja (u smislu otpadanja). Osobno sam davao prednost pojmu OTKLONA za "padajuće kuće" što mi se čini kao zgodniji prijevod (planeti u "padajućim" kućama imaju otklon od osi kojoj pripadaju zbog dnevnog ili ekvatorijalnog kretanja), a postoji i niz drugih astroloških tehnika koje koriste riječ "pad", a koje nemaju veze s pojmom apoklima (sjetimo se npr. planeta u "padu").
Ascendent (Ushod) i Descedent (Zalazak)
Ascendent je latinska varijanta grčkog anaphora koja znači onaj koji ide gore, uznošenje (čak se koristi u biblijskom kontekstu), uzlazak ili naprosto USHOD. Naravno i tu je riječ o astronomskoj slici mjesta ili kuće gdje se planeti u dnevnom kretanju uzdižu nad obzorom. Povremeno se ovaj pojam koristi čak i kao opći naziv za sve osi, no ipak se primarno koristi za "Ascendent". Suprotno tome je dusis što znači zalazak, zaton ili potonuće, a koristi se za 7. mjesto ili "Descedent" gdje planeti zalaze ili tonu ispod obzora. No, postoji i drugi naziv za Ascendent, koji se puno češće koristi u izvornim helenističkim tekstovima, a to je hōroskopos. Naša riječ "horoskop" dolazi izravno iz ovog pojma, osim što je mi koristimo kao naziv za cijelu natalnu kartu, dok je izvorno označavala sam Ushod ili Ascendent. Grčku složenicu hōroskopos malo je nezgodnije prevoditi pa sam koristio frazu ZNAMEN SATA, kao ono što je promatrano ili označeno (skopos) satom, vremenom ili trenutkom (hōra).
Razneblje (MC) i Podzemlje (IC)
Latinsko Medium Coeli (skraćeno MC) zapravo je doslovni prijevod grčkog mesouranēma, što znači sredina neba (ouranos znači naprosto nebo, nebesa, a odatle je i Uran dobo ime kao bog neba). Ako to malo prilagodimo dobivamo sasvim lijep hrvatski naziv RAZNEBLJE što je zgodnije i praktičnije od fraze "sredina neba".
IC (od lat. Immum Coeli) naziva se naprosto hupogeios, što doslovno znači ispod zemlje, PODZEMLJE ili podzemna os.
Nastavak: Porijeklo astroloških naziva 3 - pregled
