U ovom tekstu započinjem malu seriju o sekundarnim progresijama. U prvom dijelu objašnjavam počela sekundarnih progresija i načine korištenja progresija...
Sekundarne progresije su pored tranzita vjerojatno najčešće korištena metoda prognoze u suvremenoj astrologiji. One posjeduju jednostavnu simboličku logiku i nekako se prirodno uklapaju i nadopunjuju u korištenju s tranzitima. Ono što je manje poznato jest da su one zapravo relativno suvremene tj. novodobne tehnike. U srednjovjekovnoj astrologiji ne postoje kao tehnika, a pojavljuju se tek u 17. stoljeću – smatra se kako je Placidus postavio njihove osnove. Vremenom se šire i postaju centralna astrološka tehnika krajem 19. i početkom 20. stoljeća prije svega zahvaljujući Alanu Leu i engleskoj školi astrologije tog doba.
Zašto je ta metoda postala toliko popularna možda je manje bitno pitanje za praktičnog astrologa, no čini mi se da je to ipak prvenstveno posljedica prekida u prijenosu astrološke tradicije. Naime, nakon 16. stoljeća, razvojem znanstvenog pozitivizma i racionalizma astrologija postaje sve manje popularna i ponovo prelazi u svojevrsnu poluilegalu, pri čemu se desio i prekid u prenošenju tradicionalnih tehnika, pa tako i tehnika prognoze. Mogli bi reći kako se izgubilo znanje o korištenju tradicionalnih tehnika, pa su se dešavale razne inovacije kako bi se popunile praznine. S druge strane postrenesansni heliocentrizam (ne samo u astronomskom, već i u filozofskom ili svjetonazorskom smislu) prenosi se i u astrologiju gdje centralno mjesto dobivaju tehnike koje si izravno ili neizravno vezane uz koncept Sunca (koje je sada u središtu) i njegovog stvarnog ili simboličkog kretanja. Osim toga i astronomske metode postaju sve preciznije, a otkrivaju se i novi planeti pa astrologija treba revaloriziranje. To je dio razvoja astrologije, no nisam siguran da se rekonceptualiziranje desilo na temeljima dobrog poznavanja tradicije što bi razvoj i rekonceptualiziranje astrologije činilo ipak puno kvalitetnijim.
Sekundarne progresije imaju svoje idejno porijeklo u primarnim direkcijama tj. metodi pomicanja natalnih položaja "stupanj za godinu". Ova se metoda nakon srednjeg vijeka s jedne strane razvila u metodu solarnih lukova gdje se umjesto pomicanja svih planeta jedan stupanj za godinu koristio stvarni pomak Sunca u jednom danu, što može biti nešto manje ili nešto više od jednog stupnja. Taj pomak Sunca je također i stvarni pomak koji Sunce u svom kretanju napravi za jedan dan, tako da se s druge strane se pojavila ideja pomicanja svih planeta za udaljenost koju naprave u jednom danu, s time da pomak koji naprave u jednom danu korespondira vremenskom tijeku od jedne godine. To je ono što danas zovemo sekundarnim progresijama tj. metoda "dan za godinu". Konkretno, to znači da kada istražujemo neku godinu života (naprimjer 40. godinu) gledamo položaje planeta na 40. dan nakon rođenja.
Ova metoda je prilično jednostavna i jasna, a jedina je kontraverzna stvar metoda pomicanja uglova. Moguće ih je pomicati duž raznih osi, naprimjer duž ekliptike ili duž ekvatorijalne osi (pa onda projicirati na ekliptiku) ili duž prvog vertikala, što može stvarati i poveće razlike u položaju progresivnog MC-a i AC-a. Budući da je MC lokalni meridijan, čini mi se logično da ga pomičemo u njegovom "stvarnom" kretanju duž ekvatora kako se uostalom izračunava u postupku izračuna natalne karte. No dosta astrologa koristi i metodu solarnog luka u pomaku MC-a za određenu godinu. Jednom kada odredimo pomak MC-a iz njega možemo izračunati položaj AC-a. Naravno, na položaj MC-a i AC-a utječe i zemljopisni položaj, pa preseljenje na veće udaljenosti može radikalno promijeniti položaj uglova, iako mnogi smatraju kako bi uvijek trebalo koristiti natalno mjesto za progresije.
Metodom sekundarnih progresija dobivamo novi raspored i odnose planeta koji mogu biti bitno različiti od natalne karte budući da se pojedini planeti kreću različitim brzinama. Sekundarne progresije pri tome imaju izvjesnu prirodnu logiku jer su povezane sa stvarnim kretanjem planeta osim što su vremenski transponirani: naš život postaje poput usporenog rasplitanja planeta u prvih devedeset dana. Ono što se desi na nebu u prva tri mjeseca (ili onoliko koliko netko poživi) simbolički opisuje odnose ili procese u nama. To je poput nekog unutarnjeg i vrlo osobnog sata ili "privatnog" vremena koje ima vrlo osobna obilježja i koje opisuje našu unutarnju subjektivnu stvarnost i procese u njoj. Ono što proleti u 90 dana mi proživljavamo u "slow motionu" kroz cijeli život sa uočavanjem svih detalja – poput gledanja usporene snimke u kojoj zamjećujemo mnoge detalje koje pri normalnoj brzini ne primjećujemo.
Korištenje Sekundarnih progresija
Jedan od razloga za pisanje ovog članka su i neki vidovi korištenja SP-a koji su ponešto zapostavljeni, u mnogo čemu zbog razvoja računala i astroloških programa. Naime, danas u korištenju sekundarnih progresija obično s lakoćom dobijemo listu svih progresivnih aspekata na natalnu kartu za određeno razdoblje i to je obično ono što većina astrologa prvenstveno gleda. Drugim riječima uglavnom gledamo aspekte progresivnih planeta i uglova na natalne planete i uglove (i eventualno promjene znakova i kuća). To je jedan način korištenja progresija gdje se progresivne položaje gleda u odnosu na natalne položaje, i to je na prvi pogled najlogičnija metoda u kojoj povezujemo progresije s natalnom kartom.
No budući da se u progresijama i sami odnosi progresivnih planeta mijenjaju možemo promatrati i odnose progresivnih planeta na druge progresivne planete. Naprimjer, ako nekome u 30. godini života progresivni Mjesec dođe na natalno Sunce, to će biti konjunkcija progresivnog Mjeseca i natalnog Sunca. No samo se Sunce u progresijama također pomaknulo za otprilike 30 stupnjeva. To znači da ćemo 2,5 – 3 godina kasnije imati još jednu konjunkciju Mjeseca i Sunca, ovaj put progresivnog Mjeseca sa progresivnim Suncem. Ova druga metoda gledanja, dakle aspekti progresivnih planeta na druge progresivne planete, vremenom je nekako nepravedno zapostavljena. Kada sam rekao da je zapostavljena zbog računara mislio sam na spomenutu činjenicu kako mi stisnemo gumb i dobijemo preciznu listu datuma (čak i vremena) kada neki progresivni planet čini aspekt ili nešto drugo u odnosu na natalnu kartu. Čak i ako u toj listi uključimo opciju gledanja progresivnih aspekata na progresivne planete to je i dalje nekakva lista datuma. Dakle, mi sve rjeđe gledamo progresivni horoskop kao zasebnu (tj. progresivnu) kartu. U vremena prije pojave računara sekundarne progresije su se obično računale i crtale kao natalne karte za nečiji rođendan, pa čak i koristile kao svojevrsni godišnji horoskop. Drugim riječima čitav progresivni horoskop se gledao kao karta, pri čemu su u prvom planu bili odnosi među progresivnim planetima i u progresivnim kućama, a tek bi se onda gledali odnosi na natalne položaje. Zato ćemo u ovom članku pokušati objasniti razliku između ova dva pristupa i pozabaviti se nekim vidovima primjene progresija vezanih prije svega na progresivne položaje i odnose, tj. na metodu "progresivni na progresivne", s naglaskom na progresivne faze Mjeseca koje su zapravo odnos progresivnog Mjeseca na progresivno Sunce.
Progresivna i natalna karta
Pokušamo objasniti razliku između ovih dviju metoda. Za natalnu kartu volimo reći kako je to slika ili karta naših potencijala, ili karta naše psihe, ili nešto slično. Pritom često zaboravljamo činjenicu na koju su upozorili M. Harding i još neki astrolozi kako u natalnoj karti nema ama baš ničega što bi upućivalo da je to karta žive osobe – to može biti i karta događaja, projekta, nežive stvari ili mačke – pa je utoliko teško objasniti po čemu je to slika nas samih. Preciznije bi bilo reći kako je natalna karta slika svijeta oko nas, kozmosa ako hoćete, u nekom trenutku. Čak i kada govorimo o čovjeku, natalna karta opisuje u cijelosti nečiji odnos sa svijetom, a ne nužno samog čovjeka i njegov identitet.
Naravno da pritom možemo reći kako sve oko nas (svijet) određuje naše potencijale i mogućnosti izražavanja nas samih u svijetu u kojem smo rođeni. Ovo je suptilna ali bitna razlika u poimanju: da li horoskop poistovjećujemo sa čovjekom, ili u njemu vidimo način na koji svijet određuje čovjeka, bilo da ga ograničava ili mu povečava mogućnosti izražavanja. Tu prepoznajemo i drevnu filozofiju kako astrologija utječe na čovjeka i njegove "niže" dijelove, no njegova besmrtna duša je izvan utjecaja zvijezda. Ili drugim riječima, horoskop opisuje svijet koji definira čovjekove mogućnosti izražavanja u tom svijetu, sliku okoline, dok zapravo suština čovjeka, ili ako hoćete njegova duša, sama nije određena horoskopom – opisane su samo mogućnosti manifestacije ili izražavanja te duše ili psihe. Čini mi se kako je ovakvo poimanje puno više u skladu s drevnim filozofima i misticima, te olakšava veliki problem opisa načina kako zvijezde mogu "definirati" osobu i njen identitet.
Ako ovu ideju proširimo na prognoze, možemo reći kako su sekundarne progresije neka unutrašnja ekstenzija, pa čak i karakteristika, vremena koje ćemo živjeti ili mogućnosti koje ćemo moći izraziti. Važno je uočiti kako je to nešto što smo zapravo već proživjeli u prvih devedesetak dana nakon rođenja. To nije kao kod tranzita svaki put neko novo i strano iskustvo koje doživljavamo kad se dešavaju neki tranziti, a koje tek moramo projicirati u svijet kako bi ga eventualno mogli asimilirati (ili reflektirati) u našu svijest. Progresije su iskustvo koje smo već nekako već proživjeli i asimilirali i koje je već dio naše unutarnje strukture psihe. Dakle, kada analiziramo tranzite to su uvijek neka nova iskustva u smislu planetarnih odnosa koja doživljavamo, zbog toga što su sami tranziti nove konstelacije i odnosi u vanjskom svijetu tj. svijetu oko nas, a koji se tek kroz iskustvo asimiliraju i time ogledaju u našem osobnom životu kao određena stanja i spoznaje. S druge strane progresije su taj unutarnji razvoj ili proces koji je već intimno povezan s našom nutrinom i koji se manifestira stabilnije ili manje kolebljivo – to je naš unutarnji sat razvoja.
Kada gledamo progresije u odnosu na natalne položaje tada kao da otvaramo mogućnost utjecaja svijeta oko nas (natalni raspored) na naš unutrašnji doživljaj svijeta (progresije), pa su stvari podložnije raznim čimbenicima i modifikacijama. Progresivni položaji u odnosu na natalne su malo sličniji tranzitima jer nekako projiciramo svoje unutarnje procese na svijet (koji zapravo određuje naše potencijale) kako bi ih mogli asimilirati i doći do svojih unutarnjih stanja, želja i potreba, a svijet istodobno može utjecati na mogućnost njihovih izražavanja. Odnosno, mogli bi reći kako progresivni položaji u odnosu na progresivne položaje djeluju jasnije, odlučnije, nepokolebljivije ili su manje podložni dodatnim (vanjskim) čimbenicima koji mogu promijeniti ishode - usudio bih se reći kako su jasniji i konkretniji u izražaju. Progresivni planeti na natalne položaje su podložniji vanjskim čimbenicima koji mogu modificirati način manifestacije. I upravo je to ono što sam primijetio kod proučavanja progresivnih planeta u odnosu na natalne: iako ponekad daju fascinantne rezultate često neki važni aspekti prođu, a da se praktično ništa ne desi, smatram upravo zbog spomenute podložnosti dodatnim čimbenicima koji modificiraju ishode. S druge strane progresivni na progresivne često su puno nedvosmisleniji u efektima djelovanja – to su unutarnja stanja koja u danom trenutku traže jasan i konkretan izražaj, te bi mogli reći kako su bliži našem prirodnom razvoju.
Nastavak: Sekundarne progresije 2.dio
