Nedavno se održao United Astrology Conference 2012., što je najveća svjetska astrološka konferencija. Pa sam se odlučio prisjetiti mojih odlazaka na prethodne UAC-e.
UAC se obično održava svake 3 godine u drugom gradu u SAD-u i to je najveće okupljanje astrologa u svijetu. Obično traje oko tjedan dana i za to vrijeme se održi i po dvjestotinjak predavanja sa stotinjak predavača. Predavanja se održavaju paralelno (i do 15 predavanja u isto vrijeme) pa je i nemoguće odslušati sva predavanja. Srećom predavanja su složena u tematske nizove tako da ukoliko odaberete temu onda možete odslušati sva predavanja iz neke teme jer se pazi da se ne preklapaju predavanja iste teme. Recimo možete izabrati temu financijska astrologija pa pratiti sva predavanja iz te teme ili "track-a" kako ih zovu. A obično bude i dosta seminara neposredno prije i odmah nakon same konferencije...
Moj prvi odlazak na neku astrološku konferenciju u SAD bio je upravo UAC u Montereyu u Kaliforniji negdje 1995. (ako se dobro sjećam). To je vrijeme friško nakon pada Berlinskog zida (i Hrvatske neovisnosti) pa je na zapadu postojao neki entuzijazam u smislu pomoći astrolozima iz istočnih zemalja da dođu na UAC, pa sam se tako uz pomoć AFAN-a eto i ja našao u Kaliforniji. Tada je Demetra George bila zadužena za mene i još nekoliko "istočnjaka", a kako se i ona kasnije zainteresirala za helenističku astrologiju dosta smo se sretali pri Projectu Hindsight. I uvijek bi se sjetili tog UAC-a u Montereyu – ona također kaže kako je to bio jedan od boljih... A meni je to bio prvi put u SAD-u. Sam na drugom planetu... Kulturološki šok... :-):-)
Iako sam već bio na nekoliko Švicarskih svjetskih kongresa astrologije UAC je bio za mene prilično monumentalna stvar. Kao da uživo imate "who is who" svjetske astrologije. Predavanja po cijele dane... Osim toga ameri su puno društveniji od švicaraca ili engleza pa se puno lakše upoznate s ljudima, a uobičajeni su bile razne promocije i partijanja po apartmanima. Tu možeš opuštenije komunicirati s mnogim svjetskim astrolozima. Sve u svemu burno i veselo. I naporno. Nakon tih tjedan dana ste mrtvi jer u prosjeku spavate par sati dnevno...
Ali dobar je osjećaj ta internacionalnost... Sjećam se zadnjeg dana UAC-a u Montereyu (to jest dan nakon), kad se većina ljudi već pokupila i otišla, našli smo se u hotelskom baru nas nekoliko i ostali cijelo popodne i večer raspravljajući o svemu i svačem... Prisutni su bili bračni par iz Kanade, dvije žene iz Južnoafričke republike, dva brata iz Hong Konga, tri amera, dvoje iz Australije, dvije francuskinje i ja iz Hrvatske... Global village. Na kraju smo navečer ogladnili, pa su braća iz Hong Konga nazvali prijatelja (zemooo...) koji je imao Thai restoran u Montereyu, pa ga je čovjek otvorio samo za nas petnaestak. I opet do zore....
Što se predavanja tiče ja sam u to doba nekako išao logikom da upoznam astrologe pa sam išao na predavanja astrologa za koje sam čuo ali ih nisam vidio uživo. No kad dnevno odslušate 6-7 predavanja dođe i do nekog zasićenja, pa vam trebaju tjedni nakon konferencije da si sve posložite u glavi, pregledate bilješke, snimke i sve ostalo...
Vidim u programu UAC 2012 da ponovo postoji večernji show Michaela Lutina. To je nešto kao mali standup comedy show ali na astrološke i srodne teme. Spominjem to stoga što je i tada u Montereyu Lutin imao sličan show i o njemu se i dan danas priča. Zamislite da u publici imate imena poput Tyla, Henda, Merrimana, Campiona, a Lutin radi cirkus na stejđu na temu astrologije ali i njihovog rada... A prateći vokali su mu "Goddeses" - 6 uglednih astrologinja iz predsjedništava američkih astroloških organizacija (Demetra George, Susie Cox, Ronnie Dryer itd.)... Urnebesno. Tih sam se godina (nešto kasnije) zatekao i na jednoj konferenciju New Yorku pa sam stjecajem okolnosti par dana bio gost u domu Michaela Lutinu. Tada me još više oduševio: vrlo ozbiljan astrolog, ali čiji su tekstovi i predavanja urnebesno zabavni zbog njegovog humorističkog poigravanja, no nisu ništa manje ozbiljni i kvalitetni u stručnom smislu.
Naravno UAC ima i veliki trade show iliti sajam svega i svačega, od knjiga, preko softwarea, do talismana raznih... U početcima sam se vraćao s koferom knjiga. Sada već to možeš naručiti od doma... Ali bar vidiš ljude, autore, ili kako radi neki software, čime se bave razni ljudi i organizacije....
A onda je tu i svečana dodjela nagrade Regulus, nešto kao astrološki Oskar. I svečanost je zaista poput dodjele Oskara. Znate ono: nominacije, prezenteri, kategorije, i na kraju "and Regulus goes to...". U Orlandu sam imao čast biti za stolom sa Schmidtom (iz Projecta Hindsight) koji je te godine bio nominiran pa je imao stol u prvom redu sa ostalim nominiranim, i osjećao sam se poput pravog VIP-a... Amerikanci i u astrologiji iz svega naprave show... U Orlandu su jedno večer organizirali veliki maskembal – pa si probajte zamisliti neke poznate astrologe i astrologinje kao Tomb riderse, batmane, grčki bogove, likove iz Star Warsa i sl... A bogami to postaje i veliki bussines... Sa svim dobrim i lošim stranama i jednog i drugog.
Nakon Montereya sam bio i na UAC-u u Atlanti (Georgia) i Orlandu (Florida). Atlantu sam zapamtio zbog partizanskog načina putovanja: avion do Washingtona, a onda legendarni Greyhound (bus) do Atlante. Petnaestak sati "jahanja" sa nekoliko presjedanja po čudnim mjestima usred noći na jugu amerike. Avantura. Koji mjesec prije Atlante sam organizirao dolazak Noel Tyla u Zagreb (u okviru novoosnovanog UAH-a), tako da je u govoru na otvaranju Tyl spomenuo svoj boravak u ZG-u, pa su me svako malo zaustavljali: "a, ti si onaj kojeg je Tyl spomenuo na otvaranju...."
U Orlandu su počeli neki problemi oko organizacije UAC-a koji su na kraju završili na sudu pa je jedno vrijeme bilo upitno da li će se uopće nastaviti održavanje UAC-a, no to se riješilo pa UAC i dalje postoji.
Kao i u svakoj ljudskoj djelatnosti i među astrolozima se na svakom UAC dešava "politika" pa su vječne rasprave tko će predavati na UAC. Umjesto stručnih kriterija često je glavni kriterij aktivnost u organizacijama (koje su ujedno organizatori konferencije), ili prijateljstva s organizatorima, pa zato već desetljećima na UAC-u viđate iste ljude koji imaju slična predavanja, koja češće služe promociji astrologa i njihovih knjiga i aktivnosti, no što su prezentacija kakvih novih spoznaja ili istraživanja. Tako da sam na zadnjem UAC-u od silne količine predavanja uspijevao naći tek tu i tamo nešto interesantno. Jer čemu ići u SAD i slušati nekog uživo ako sve to možeš pročitati naprimjer u njegovoj knjizi. Tek rijetki imaju nešto novo, zanimljivo i još neobjavljeno... Tako da me oduvijek veselilo poslušati R. Tarnasa, N. Campiona, Jef Jawera, G. Corneliusa, R. Zolera ili T. Landscheita naprimjer, koji bi me uvijek ugodno iznenadili. No ako ste prvi put na UAC-u vjerojatno ćete plakati od muke što ne možete vidjeti sve... :-) Ali to je tako: što ste više konferencija vidjeli postajete selektivniji i izbirljiviji...
Što se mene tiče, nekako mi je na konferencijama postalo važnije druženje i upoznavanje od samih predavanja – upravo zbog spomenutog razloga da su većina predavača manje više isti ljudi koje viđate skoro po svim konferencijama zadnjih par desetljeća.
O predavanjima i astrolozima ću više pisati putem kako mi dođu na pamet teme, tako da sam u ovom blogu nabacio samo neke zabavnije crtice o UAC-u.
