Primijetili ste već da volim pisati o raznim fenomenima koji možda i nisu striktno vezani uz astrologiju. A opet mi se takve teme čine ključne za astrologiju i razumijevanje astrologije. Stoga, da li je astrologija samo praktično umijeće...? Ili nam je potrebna i teorija ili filozofija astrologije? Da li itko razmišlja o društvenim posljedicama ili daljnjem razvoju astrologije?
Astrologija je danas postala mahom praktična disciplina. Naizgled nema ništa čudno i neobično, niti loše u tome - dešava se i nekim znanstvenim ili umjetničkim disciplinama da se njihova vrijednost cijeni po praktičnim efektima ili čak popularnosti. Kvaliteta astrologa se procjenjuje time koliko dobro radi konzultacije (štogod to značilo) Ili po medijskoj prisutnosti... Kod nas se čak ne može procjenjivati po knjigama ili stručnim člancima jer zapravo ne postoje autorske astrološke knjige ili stručni časopisi, djelom stoga što izdavače ne zanima astrologija osim ako je nešto jako popularno ili jako senzacionalno... Čak i jedina stručna publikacija o astrologiji, "Merkur" Udruge astrologa Hrvatske, teško nalazi autore, astrologe koji su spremni nešto stručno napisati. Tako da se postavlja pitanje što znači da je netko dobar astrolog? Da li je to onaj astrolog koji "točno predviđa", ili onaj koji je vješt s ljudima, ili onaj koji je medijski prisutan i "poznat", ili možda ipak onaj koji šire sagledava i poznaje astrologiju...?
Sukob praktičnog umijeća sa znanjem (mi bi rekli teorijom) čest je motiv u zapadnoj civilizaciji, a u današnjem svijetu znanosti gdje interdisciplinarnost postaje centralni motiv, te se granice često gube i nestaju... Danas postoje umjetnici, stvaraoci ("praktičari") i povjesničari umjetnosti ("teoretičari"); imamo pisce ili kompozitore, a s druge strane kritičare i profesore umjetnosti; imamo matematičare, fizičare i biologe, a imamo i razne inženjerske struke... I u ezoteriji postoje slične dualnosti, naprimjer John Dee i Kelly; ili Gurdjief i Ouspensky; ili Crowley i Regardie...
Drevni filozofi su praktično znanje zvali tehne, umijeće ili, danas bi skoro rekli, obrt. Nasuprot stoji znanje (ili ako hoćete znanost). Znanje je uvijek sveobuhvatnije od umijeća koje se bavi specifičnostima primjene tog znanja. Dakle, ako nas samo zanima samo što "konkretno" znači aspekt Venere i Saturna, nikada nećemo razumjeti (tj. znati) što je zapravo taj aspekt i zašto ga koristimo onako kako ga koristimo, dok ne naučimo na temelju kojih počela je proizašla njegova primjena, te na koji način se specifična značenja mijenjaju u različitim horoskopima. Nemoguće je naučiti sve moguća konkretna značenja nekog aspekta naprimjer. Ono što se može naučiti su principi i općenita pravila iz kojih izlučujemo neka specifična značenja. I to je ono što zovem znanjem ili teorijom, ili čak filozofijom. Pa ipak većini današnjih astrologa to je nezanimljivo – to je "filozofiranje" u pejorativnom smislu, jer se oni bave "praktičnom" i "konkretnom" astrologijom.
Nijedna znanost nije postala znanošću sve dok se nije načinio teoretski ili filozofski model koji je obuhvatio postojeće tehnike i načinio ih konzistentnim sustavom znanja... Teorija je u tom smislu povezivanje nekog skupa spoznaja i tehnika u sustav znanja koji ima konzistentnost, koji ima objašnjenja bazičnih principa, tehnika i njihovu međupovezanost, te koji ima počela na kojima se zasniva. A takav sustav ili model se onda razvija u svojim specifičnostima, načinima primjenama, sve dok se ne pojavi neki novi, bolji ili naprosto drugačiji model... Nijedan model nije bolji ili lošiji, možda je prikladniji u nekom specifičnom vremenu...
Sama suvremena astrologija dobro ilustrira tu priču. Malo ljudi je svjesno kako se kompletna suvremena astrologija zapravo bazira na djelu tj. modelu, Dane Rudhyara, i možda Marc Edmund Jonesa (koji je Rudhyarov prethodnik i na neki način učitelj). Astrologija se u temeljnim postavkama zapravo i nije bitno mijenjala od vremena Ptolemaja - Rudhyar je možda jedini veliki revizionist u astrologiji od vremena Ptolemaja. Rudhyarov model (prije svega teoretski) je de facto prisutan u djelu gotovo svakog značajnijeg suvremenog astrologa, iako se ime Rudhyara više gotovo i ne spominje. Ali kada se postavio i etablirao taj okvir ili model astrologije, dakle svojevrsna teorija, astrologija je doživjela ogroman procvat u šezdesetim i sedamdesetim godinama XX stoljeća i zapravo je to astrologija koju danas prakticira većina astrologa (a da možda ni nezna). Sličan je slučaj sa razvojem gotovo svake znanosti - tek kad bi netko postavio model, teoriju ili filozofiju te discipline dešava se razvoj te i drugih srodnih disciplina u okviru tog modela.
Čak i oni rijetki koji pokušaju pročitati neku Rudhyarovu knjigu brzo odustaju ili budu zbunjeni. Da, njegova djela nisu lagana za čitanje i možda bi trebalo pročitati sav njegov korpus da bi stekli kompletni uvid u taj sustav ili model astrologije. I da, možda većini praktičnih astrologa to i ne treba. No ono što bi svakog čovjeka koji se bavi nekom disciplinom poput astrologije trebalo zanimati jest nešto o značajnim astrolozima, njihovim djelima, raznim školama astrologije, ili razvoju discipline kojom se bave. Možda ne moraju proučavati, pa čak ni voljeti Rudhyara, no moraju znati tko je on i kakav je njegov utjecaj na astrologiju.
No jako se malo ljudi bavi astrologijom i promišljanjem astrologije kao discipline, ili razmišljanjem o značenjima i principima pojedinih metoda, ili o utjecaju astrologije u društvu...
Kada s nekim pokušavam pričati ili držati predavanje o društvenim aspektima astrologije, ili o utjecaju koji je imala kroz povijest, doživljavam zapravo veoma neobične reakcije... Možda je to onaj vječiti motiv kroz povijest gdje znanje doživljava odbijanje onih koji nešto ne znaju i ne razumiju, prezir od ljudi koji ne mogu pojmiti općenitosti, širi kontekst ili bilo što nije sasvim konkretno i specifično, a time i familijarno. U stvari nije čak ni slučaj da ljudi ne bi mogli razumjeti, već kao da ne žele, kao da svaki napor učenja ili razmišljanja češće izaziva odbojnost negoli motivaciju. A istovremeno mnogi imaju potrebu izricati svoja mišljenja, koja nažalost prečesto nemaju nikakvih temelja (to se najbolje vidi na internetskim forumima ili facebooku). Čak i izvan astrologije stalno nailazim na ljude koji "ne vjeruju u astrologiju", iako zapravo nemaju pojma što je astrologija i čime se bavi. Kako možeš imati mišljenje o nečem o čemu ništa ne znaš? Stoga kada se povede nekakva rasprava o širim aspektima astrologije, ljudi često to doživljavaju kao nešto naporno, teško, i nezanimljivo. Jer većinu astrologa zanimaju "konkretne" stvari, što neki aspekt ili tranzit znači u njihovom horoskopu... I nema ništa loše u tome, ja ne očekujem da svi budu stručnjaci ili filozofi, no ako vas ozbiljno zanima astrologija mislim da je tada nužno početi si postavljati pitanja o astrologiji koja su dublja od pukog opisivanja događaja ili nabrajanja karakteristika i svojstava...
Kod nas je taj problem još naglašeniji. Upravo zbog nedostatka literature, na svakom koraku srećem među astrolozima sindrom "otkrivanja tople vode" - "otkrivanje" nekih tehnika koje su bile u fokusu interesa prije više desetljeća, doživjele kritiku, možda se i prestale koristiti, da bi ih netko kod nas "otkrio" (a često i to "otkriće" pripisao sebi). S malo truda u smislu čitanja, tj. informiranosti, možemo si uštediti jako puno vremena. Zato čovjek i ima sposobnost učenja i mišljenja kako ne bi ponavljao greške, gubio vrijeme, ili otkrivao otkriveno. No u praksi izgleda kako većina ljudi uči isključivo na vlastitoj koži, a i samo znanje je postalo manje "duhovno", a time i manje zanimljivo i poželjno. A onda se dešava da neki naprosto prepišu od riječi do riječi neku stranu knjigu od prije dvadesetak godina (dakle ukradu tuđe djelo) i potpišu sebe kao autora - i tako stvaraju reputaciju (poput A. Imširagića). I nitko to ne primjećuje niti smatra da je to nešto loše... Možda smo oguglali - svako malo se otkrije kako je netko prepisao doktorske ili magistarske radove pa nam takve stvari postaju uobičajene i normalne...
Da li je to posljedica niske razine znanja današnjih astrologa, nedostatka literature, sveopće kulture prosječnosti i površnosti, ili prezira prema svemu što zahtjeva ozbiljniji angažman, neznam. Ali znam da su nam danas, više nego ikad u povijesti, lako dostupne knjige (pa čak i audio i video zapisi) i sve moguće informacije, no nekako imam dojam da većina ne koristi te dostupne resurse ili se zadržava na onim najpopularnijim (tj. najpovršnijim) informacijama i izvorima. Da apsurd bude još veći mnogi će kategorički tvrditi kako je astrologija znanost, a da pritom nemaju elementarnog pojma o tome što zapravo znači pojam znanosti i bazične elemente filozofije znanosti.
Sukob praktičnog i teoretskog možda je i ostatak neoempirističke filozofije svijeta iz prve polovine XX st., tj. pretpostavke da se od pojedinačnog iskustva možemo procesom generaliziranja doći do univerzalnih istina. To je davno odbačena teorija čak i u okviru filozofije znanosti, ali ona je toliko dugo bila dominantna da ju i danas doživljavamo kao logičnu (više o tome u mom članku o znanosti i astrologiji u Merkuru br. 53). Zapravo je obrnuto, bez općih principa (teorije, filozofije) ne možemo razumjeti pojedinačno... Zato se nijedna astrološka kontraverza (recimo o sustavim kuća...) nije razriješila jer se pokušavalo riješiti empiričkom analizom mnoštva horoskopa. Možda je put obrnut, možda prvo treba postaviti hipotezu, teorijski model, kojeg tek onda možemo pokušati empirijski potvrditi...
To se odlično vidi u astrologiji: uzmemo neki događaj u nečijem životu i pet astrologa će taj događaj pripisati potpuno različitim astrološkim čimbenicima. I nema načina da kažemo tko je u pravu - na neki način svi su u pravu. Osim... ako postavimo "aksiome" ili opće principe iz kojih gradimo sustav sa svojim pravilima, koji nam mogu onda pomoći i reći kojem čimbeniku se pripisuje neki učinak tj. neki događaj u životu. Netko će reći pa što onda, neka svatko radi na svoj način. To je opet "praktično" razmišljanje - koje je možda i donekle točno za individualni rad s ljudima - ali upravo zbog takvog pristupa ne znamo što je zapravo astrologija, u konačnici zato onda i imamo ljude koji pričaju svakojake besmislice ljudima pozivajući se na astrologiju, zato imamo plagijatore, i zato imamo kulturu prosječnosti i neznanja (i ne samo u astrologiji).
Neki me ljudi smatraju "teoretskim" astrologom, zbog mojih interesa za filozofiju. No ja se cijeli život bavim izradom i analizom horoskopa i radim s ljudima - zadnjih dvadesetak godina živim od toga i zasigurno mi ne nedostaje prakse. No svjestan sam kako su ova teoretska ili opća pitanja ključna za razumijevanje astrologije. Pogotovo u vremenima sveopće popularizacije (da ne kažem banalizacije) astrologije. Mi se bavimo živim ljudima i zato moramo imati određeni stupanj odgovornosti spram njih. A ta odgovornost nije samo moralno pitanje, niti praktično, već je to i pitanje našeg znanja i razumijevanje onog što radimo, poznavanje discipline kojom se bavimo, te svijest u utjecaju koji imamo na druge. Jer ako svatko iznosi ono što misli da je "istinito", bez mogućnosti provjere od strane drugih, bez pokušaja sagledavanja iz neke druge perspektive, tada smo u ozbiljnom problemu.
Smatram kako bavljenje astrologijom može (i treba biti) biti poput neke vrste filozofije (kako je ja doživljavam): čak je manje bitan konačan rezultat ili doktrina, manje je bitan neki specifičan odgovor, daleko je važniji sam proces sagledavanja i razmišljanja o počelima, o čovjeku, o sebi, o svijetu, pa i o astrologiji kao disciplini. Astrologija nas može naučiti drugačijem procesu mišljenja, i drugačijem odnosu spram ljudi i njihovog života, spram sebe, spram svijeta i kozmosa. No naravno to treba željeti, htjeti i uložiti energiju u učenje, a ne se oslanjati samo na nekakvo "intuitivno" znanje koje će samo doći. No izgleda da za to ima sve manje strpljenja i vremena... I nadasve je potrebno raspravljanje o astrologiji kao fenomenu - praktična primjena astrologije tek je posljedica toga...
