Ovo ljeto imamo prilike vidjeti u Umjetničkom paviljonu paviljonu izložbu radova Augusta Rodina, pa sam i ja malo zavirio u Rodinov horoskop i život. Posebno me privukao njegov ljubavni život i odnosi s Camille Claudel i Rose Beuret.
Auguste Rodin
Auguste Rodin je rođen 12.11.1840 u podne u Parizu. To je navodno dosta pouzdan podatak o vremenu rođenja (AA). Rodin je dakle Škorpion sa Ascendentom u Jarcu što već govori nešto o njegovom teškom karakteru, ali i "teškim" stvarima kojima se bavio - mislim na kipove, metale i sl. Vladar Ascendenta, Saturn, jest ipak u Strijelcu, u konjunkciji sa Venerom i pri tome u fokusu T-kvadrata. Taj T-kvadrat sačinjava opozicija Marsa i Urana koji kvadriraju spomenutog Saturna i Veneru. I to je već dovoljno za osnovnu priču o Rodinu: ogromna energija Marsa i Urana, individualizam i posebnost koja se kanalizira kroz Saturna (skulptura?), ali i njegova podijeljenost između ekscentričnosti i svojeglavosti (Uran), te discipline i konvencionalnosti (Saturn). S druge strane Venera u fokusu govori opet o strasti (kvadrat Mars), nekonvencionalnim odnosima (kvadrat Uran) koji se opet povremeno sudaraju sa saturnovskim konvencijama (konjunkcija Saturn). Taj T-kvadrat je ipak u promjenjivim
znacima pa zato nije toliko ekstreman, ali je svakako dominantni motiv njegove karte. Još bi mogli spomenuti Sunce i Jupiter na MC-u koji mu donose uspjeh, status, ali i povremena pretjerivanja u mnogim stvarima, čak i aroganciju; ili opisuju velike projekte (skulpture) na kojima je radio kroz život.
A onda imamo i taj njegove neobični Mjesec koji je izdvojen na drugoj strani, zapravo neaspektiran od drugih planeta, ali aspektira Točku Ovna što govori o tipu javne percepcije: javnost, žene, senzibilitet, osjećaji (čak i u njegovim kipovima). Taj Mjesec je još "izvan granica" (deklinacija veća od 23°) - i ne samo Mjesec, već i Merkur i Venera su izvan granica, što ukazuje na njegov novi i drugačiji pristup kiparstvu, ali i šire. No Mjesec je ipak u Blizancima - ne baš najbolje za osjećaj pripadnosti i intimu - on je ipak slobodarski karakter (Strijelac, Uran...) koji se teško skrasuje i zadržava, a bude i neodlučan, pa i nepredvidiv po pitanjima emocija. To se vidi i po njegovom odnosu s dvije vjerojatno najvažnije žene u njegovom životu Camille Claudel i Rose Beuret. I upravo mi je to privuklo pažnju u njegovoj biografiji...
Camille Claudel
Camille Claudel je rođena 8.12.1864 u Fère en Tardenois u 05:00. Vrijeme je također klasificirano kao AA. Camille je bila neopisivo lijepa, ali isto tako i talentirana mlada djevojka iz dobrostojeće obitelji koja je imala čak i plemićke krvi. Sa 19 godina (1883) upoznaje Rodina na seminarima kiparstva koje je Rodin počeo voditi nakon što je Alfred Boucher odselio u Firencu. Ubrzo su se zbližili i ona mu je slijedećih desetak godina bila prijateljica, suradnica, ljubavnica, model... Danas kažu da se u nekim Rodinovim djelima prepoznaje njen utjecaj, posebno na detaljima u kamenu gdje je navodno bila tehnički bolja čak i od Rodina. C.Claudel je rano napustila dom jer njena obitelji nije odobravala niti tu vezu s 20 godina starijim Rodinom, a niti
njen odabir zanimanja. Otac ju je jedini podržavao do smrti, dok joj majka nikad nije oprostila njenu drugačijost. No Rodin nikada nije prekinuo svoju dvadesetogodišnju vezu s Rose Beuret tako da su devedesetih godina obje vršile pritisak na Rodina da se odluči. Negdje 1892., navodno nakon Camillinog neželjenog abortusa, prekinuli su ljubavnu vezu, iako su i dalje surađivali, da bi 1898. potpuno prekinuli kontakte. Zapravo, nakon što je navodno Rodin izjavio da se nema namjeru s njom oženiti, Camille je potpuno prekinula sve kontakte s njim. Rodin navodno nikad nije prebolio tu vezu, navodno bi još godinama kasnije zaplakao kadgod bi negdje vidio neku skulpturu Camille Claudel. Camille je u idućim godinama postajala također ponešto poznata kiparica, koliko je u ono vrijeme bilo moguće da žena uspije u toj "muškoj" profesiji.
No tu priča poprima tragični zaokret: Nakon raskida s Rodinom Camille je doživjela svojevrsni psihički slom. Negdje oko 1905. joj se stanje pogoršava pa pokazuje znakove paranoje i šizofrenije. Sve se više povlači od svijeta, pati od manije proganjanja, misli da joj Rodin krade ideje ili ju želi uništiti. Negdje oko 1912. uništava sve svoje radove (zato danas imamo malo sačuvanih skulptura). Otac je jedini od obitelji koji joj je cijelo vrijeme pokušavao pomoći, ali kada je umro 1913., obitelj to čak nije ni rekla Camille, već su je, svega nekoliko dana nakon očeve smrti, smjestili u umobolnicu. I u umobolnici je ostala gotovo 30 godina, sve do smrti 1943. godine. Majka je nijednom nije posjetila u bolnici. Održavala je kontakte jedino s bratom. Mnogi prijatelji, pa i liječnici, govorili su kako joj nije mjesto u bolnici ali obitelj, prije svega majka, nije ju htjela primiti. Kakva tragedija, zamislite da morate provest 30 godina u ludnici. Iako je patila od povremenih paranoja, tj. manije proganjanja, ona je u biti bila lucidna i normalno funkcionirala, te je sve vrijeme svjesna gdje se nalazi (vidimo to iz njenih pisama bratu) - što je možda još gore. Ali nikada se nije vratila umjetnosti - liječnici su joj znali donijeti gline da nešto pokuša stvarati, što bi ona s bijesom odbijala.
Njen horoskop otkriva daleko temperamentniji karakter: Sunce u Strijelcu u konjunkciji s domicilnim Jupiterom (gdje je Rodinov fokus T-kvadrata sa Saturnom i Venerom ), a Mjesec u Ovnu (u konjunkciji s Neptunom). Sve to u trigonu jedno na drugo. To izgleda veoma energično i pozitivno s puno entuzijazama i pozitive. No, Mars je u Blizancima u opoziciji na Jupitera i u sekstilu na Neptuna. Još je u 8. polju. Mars u Blizancima može biti veoma nezgodan: u najboljem slučaju daje neku vrstu svestranosti, ali puno češće daje svojevrsnu raštrkanost, ili nepredvidivu eksplozivnost, ili ljudi teško nalaze fokus - a Marsu treba fokus, usmjerenost koje nema u zračnom i još promjenjivom znaku. No ako takav Mars još padne u 8. ili 12. kuću kao da je sklon donijeti svojevrsno fragmentiranje psihe i ta raštrkanost se dešava u psihi. Ne mora to biti patološko stanje, ali i osobno znam više primjera gdje se ljudi s takvim položajima gube ili su skloni provalama raznih raspoloženja, ili teško nalaze svoj smjer života i djelovanja. U slučaju Camille Mars je još "izvan granica" (deklinacija veća od 23°) pa je još više "neuhvatljiv" i nepredvidiv, a blizak sekstil Neptuna također djeluje u tom smjeru. I nemojmo zaboraviti kako je Mars u njenoj karti tradicionalni vladar Ascendenta (Škorpiona) pa time sve to dobiva na važnosti. Pridodamo li svemu tome njen bazično vatreni temperament (Su,Mj u Vatrenim znacima), ali i opoziciju Merkura i Urana, već iz analize Marsa možemo vidjeti dosta razloga za zabrinutost. Sve to može dati veliku inventivnost, djelovanja izvan svih okvira, ali isto tako i poremećaje u psihi. Da li je to dovoljno da se nekog zatvori - ne, sigurno ne.
Tek kada tom Marsu pridodamo činjenicu da je Saturn u 12. kući onda vidimo i klasičnu manifestaciju takvog Saturna: život u bolnici tj. umobolnici. Ovdje moram naglasiti da sam Saturn u 12. ne bi tako nešto donio bez svih ovih drugih čimbenika, prije svega Marsa. Tek kad imamo kombinaciju više problematičnih čimbenika koji upućuju na slične stvari, možemo razmišljati o nekim radikalnijim prosudbama, a ne samo na temelju Saturna u 12. kući (kao što često viđam kod priučenih astrologa). U stvari, Rodin također ima Saturna (i Veneru i Merkura) u 12. kući/znaku, pa nije završio tako ekstremno - čak suprotno, bio je veoma uspješan i poznat. No u njegovom slučaju imamo dnevni horoskop, a u dnevnom horoskopu je Saturn u 12. u ushitu (akcidentalno uzdignut) - kaže se kako tada Saturn svoju narav malefika usmjerava prema van ili prema drugima, a ne prema sebi. U slučaju C. Claudel radi se u noćnom rođenju pa Saturn djeluje kao malefik na nju samu, ali tek u kombinaciji s još nezgodnijim Marsom možemo nazrijeti neke moguće problematične ishode. Osim toga vidimo da taj Saturn vlada 3. i 4. kućom, a brat i majka su glavni čimbenici njenog držanja u bolnici.
Mogli bi još i dalje analizirati njenu kartu i vidjeti kako lunarni ascendent (Čestica udesa ili Fortuna), je u Raku što naglašava njenu osjetljivost ali i sklonost vezanju (za Rodina) pa je prekid donio i svojevrsni raspad identiteta i osamljivanje. Njezin Mars pada u 12. znak/kuću od Raka, što još naglašava mogućnost gubljenja ili paranoja. Vladar Raka, Mjesec (s Neptunom) je u 10. znaku od lunarnog Ac-a što naglašava taj njen umjetnički talent i senzibilitet, možda i veliku preosjetljivost.
Vremenski gledano, upravo u vrijeme kada upoznaje Rodina, Camille ima dva značajna fenomena sekundarnih progresija. Prvi je progresivni Mladi Mjesec koji govori o novoj životnoj fazi (pa i vezi s Rodinom). Progresivni Pun Mjesec se dešava1898/99 kada prekida sve odnose s Rodinom. Slijedeći Mladi Mjesec je početkom 1915. kada je već u umobolnici. Umrla je 1943. nekih pola godine prije slijedećeg progresivnog Mladog Mjeseca...
Drugi fenomen je stacionarni Merkur u sekundarnim progresijama koji opisuje dvije radikalne promjene pristupu životu i radu. Merkur je stacionaran i kreće retrogradno 1886., ubrzo nakon što ga je upoznala i kada počinje raditi i učiti u Rodinovom ateljeu. A ponovo kreće direktno početkom 1907. kada se njeno psihičko stanje pogoršava i gdje, gotovo bi mogli reći, njena umjetnička karijera zapravo završava. Naravno mogli bi analizirati i ostale tehnike - recimo upravo tranziti Saturna na Marsa lijepo oslikavaju ključna razdoblja u njenom životu. No ostavljam vam da se vi dalje poigrate... Želio sam pokazati kako samo iz progresivnog Mjeseca i Merkura možemo oslikati osnovnu priču njenog tužnog života.
O strastvenoj vezi Rodina i Claudel se mnogo pisano, snimljeno je nekoliko filmova - zadnji je iz 2013. i zove se "Camille Claudel, 1915" upravo o tom boravku u umobolnici (uočite kako baš te 1915 ima progresivni Mlad Mjesec). U njihovom odnosu imamo sve što zahtjeva velika, dramatična ljubavna priča: ljubav, strast, umjetnost, tragedija... Tu je i priča o položaju i tretmanu žena tada još u veoma konzervativnim vremenima. Još jedna klasična tragedija. No u pozadini toga postoji jedna druga priča o kojoj se manje priča, jer nema drame, strasti, tragedije... To je priča o Rose Beuret.
Rose Beuret
Rose Beuret je po onome što se zna bila jedna sasvim obična mlada, gotovo bi rekli priprosta, žena sa kojem je Rodin živio još od svoje 24. godine. Zajedno su bili kroz te godine kada su živjeli u siromaštvu i jedva preživljavali. Rodin je tek u tridesetim i kasnije počeo solidno živjeti od svoje umjetnosti. I cijelo vrijeme (više od desetljeća) veze s C. Claudel Rodin ne želi napustiti Rose. On sam u nekim pismima govori kako se divi njenoj strpljivosti spram njegovih afera i kaprica. Sam Rodin godinama nije želio birati između njih dvoje, on je želio oboje. Izgleda da se tu najbolje vidi gore spomenuti Rodinov Mjesec u Blizancima - dvojnost, neodlučnost, ali i vjernost ili vezanost. Na kraju je zapravo očajna Camille prekinula kontakte s Rodinom, i izgleda da Rodin nikada to nije sasvim prežalio. Ali je nastavio živjeti. S Rose Beuret. Imao je on i kasnije ljubavnih afera, ali Rose je uvijek bila tu negdje u pozadini, poput svojevrsnog oslonaca u njegovu života. Imali su jedno dijete koje je izgleda imalo neke probleme u razvoju i kojeg Rodin nije priznavao kao svoje. Sve to vrijeme Rodin i Beuret nisu bili službeno u braku. Tek 1917., oboje već u 77. godini života, službeno su se oženili. Samo 2 tjedna kasnije Rose umire, a nekih pola godine kasnije umire i Rodin. Mogli bi reći kako je njihovo vjenčanje i kraj njihova životnog puta. I naravno, nemamo podatke o rođenju Rose Beuret, a i biografski podaci o njoj su vrlo šturi. Camille ih je nadživjela četvrt stoljeća, ali kakvim životom...
Zapravo, ovo je veoma neobična ljubavna priča. Njih dvoje nemaju ništa zajedničko, ona ne zna ništa o umjetnosti, dolazi iz niže klase, nema profinjenosti ni obrazovanje poput Camille, a sumnjam da je među njima bilo puno strasti. Racionalno govoreći teško je razumjeti Rodinovu neobičnu "vjernost". Pa ipak, ona je uvijek tu, strpljivo čeka, i na svoj jednostavni način voli Rodina, i prihvaća njegove razne eskapade i afere. A Rodin je na čudan način ipak u konačnici znao cijeniti i poštovati to njeno prihvaćanje i ljubav. Netko će se nad time užasavati, netko diviti. Ali ne možemo se ne zapitati što je tu prava ljubav: strast, životnost, umjetnost, mladost i ljepota veze s Camille Claudel (ali i tragedije koje to prate); ili tiha, trajna, vjerna, stabilnost veze s Rose Beuret? Siguran sam da će svatko za sebe naći odgovor koji preferira, no složiti ćete se da se o ovom drugom tipu ljubavi ne govori često, pogotovo ne kao nekom idealu. Koga zanima da je netko bio 50 godina u vezi ili braku s nekim. Ali skoro svakog zanima kada su u igru preljubi, strasti, pa čak i tragični ishodi. Nešto mi tu izgleda jako naopačke postavljeno...
I sam Rodin je tu upitan. Želi biti s Camille, ali ne želi ostaviti Rose. Da li možemo o njemu govoriti kao krivcu za Camillin slom? Ili je Camillin slom neizbježan? Bi li priča bila sretnija da je ostavio Rose i ostao s Camille, ili bi si Rodin život pretvorio u pakao gledajući kako Camille kliže u slom? Da li on jednako voli obje, samo na različite načine? Mi živimo u monističkom svijetu gdje mnogi traže tu svoju "jednu" i "pravu" ljubav, srodnu dušu, soul mate, ali tko kaže da ta srodna duša mora biti samo jedna. Još je Platon iznio taj mit o ljubavi kao našoj podijeljenoj duši, pa mi cijeli život tragamo za drugom polovicom. Ali zašto se duša ne bi podijelila na tri dijela? Ili više njih...?
Ali, otišao sam malo predaleko za ovaj blog - ostavljam vas da dalje idete sami...
