U 3. dijelu se bavim sklonom tj. podjelom na dnevne i noćne planete koji se koristo gotovo u svim tehnikama helenističke astrologije. Uvidu to da li se radi o dnevnom ili noćnom rođenju je prvi korak svake analize.
Dan i noć
Preostale su još dvije kategorije koje se redovno povezuju s planetima kao njihova temeljna svojstva, a to je takozvani sklon (hairesis) i pojavnosti ili faze (phasis).
Podjela na dnevne i noćne planete jedna je od najstarijih i najstandardnijih kategorizacija planeta, upravo kao što su dan i noć osnovni fenomeni naših života i prirode. Suvremena astrologija potpuno ignorira razliku između dnevnog i noćnog rođenja, iako je to redovito i danas jedno od prvih pitanja većine astroloških početnika: ima li veze da li je netko rođen danju ili noću? Ima, i to je prva stvar koju će helenistički astrolog ustvrditi. Dnevno rođenje ili noćno rođenje prepoznajemo po tome da li je Sunce iznad ili ispod obzora, odnosno astrološkim rječnikom da li je Sunce iznad ili ispod osi AC-DC. Dnevnim se planetima nazivaju Sunce, Zeus i Kronos, a noćnim Mjesec, Afrodita i Ares. Hermes se naziva zajedničkim i postaje dnevni ili noćni ovisno o nekim uvjetima (obično ovisno o tome da li je jutarnji ili večernji). Oko ovakve podjele nema nikakvih dvojbi i nalazimo je i u Antiohu 1, Porfiriju 4, Ptolemej I.7, dok Valent ovo svojstvo ima ubačeno u svoju listu osnovnih svojstava planeta (I.1).
Ta se je podjela održala i u srednjovjekovnoj astrologiji, pa i danas, ali samo u horarnoj astrologiji. Pa ipak, neki suvremeniji astrolozi su povremeno našli za shodno da Aresa premjeste u dnevne (valjda zbog vatrenosti), a Kronosa u noćne planete (zbog hladnoće i tame), što samo govori o njihovom nerazumijevanju problematike (u te ulazi i naš Mile Dupor). No, zapravo im i nije za zamjeriti jer se ovo razlikovanje potpuno izgubilo iz suvremene astrologiji, a usudio bih se reći da se i u horarnoj astrologiji izgubilo razumijevanje počela u pozadini istih. Suvremena astrologije većinu stvari grupira po načelu "sličnosti", pa je tako "vatrenog" Aresa bilo lako povezati sa svjetlom dana. Zapravo, kod Ptolemeja nalazimo argumentaciju kako zlotvorni planeti trebaju upravo suprotni utjecaj kako bi ublažili svoju zlotvornu narav ("hladnog" Kronosa ublažava svjetlost i toplina dana, a "vrućeg" Aresa ublažava vlaga i hladnoća noći). To je zanimljiva ideja, čak i odredba, zlotvornosti i dobrotvornosti: zlotvorno je ono što treba suprotni utjecaj za ostvarenje nečega (dobroga), dok je dobrotvorno ono što treba istovjetni utjecaj za ostvarenje još boljih ishoda.
Kako idemo unatrag prema helenističkom dobu vidimo kako cijeli niz tehnika tadašnje astrologije ovisi o tome da li se radi o dnevnom ili noćnom rođenju – najčešće je drugačiji slijed koraka u nekoj metodi ili drugačija početna točka. Recimo, kod analize gospodara trokuta kao općih gospodara karte, danju analiza počinje od Sunca, a noću od Mjeseca. Mogli bi čak ići dotle da kažemo kako ovo razlikovanje nekako izjednačuje status Sunca i Mjeseca, za razliku od suvremene zapadne astrologije za koju bi mogli reći kako je heliocentrična – Sunce je ipak primarni čimbenik svih analiza.
Ova se pripadnost planeta na grčkom zove hairesis. Sama riječ ima širok spektar značenja i izvedenica, a znaći uzeće, izbor, sklonost (prema komu ili čemu). Riječ izbor može značiti proces biranja, ali i ono što je izabrano, pa u ovom drugom smislu znači i odluka, mišljenje (ili škola mišljenja ili učenja), sljedba, stranka, podjela i sl. (riječ hereza također ima porijeklo u riječi hairesis, i u kršćanstvu je dobila negativne konotacije kao škola drugačijeg tumačenja u odnosu na prihvaćene dogme). U astrološkoj primjeni možemo vidjeti dvije mogućnosti tumačenja ove riječi: jedna je da planeti pripadaju jednoj ili drugoj strani ili stranci (preko lat. secta i engl. sect, neki i kod nas prevode hairesis sa sekta; usp. i sekcija kao podjela ima isti lat. korijen). Ovo značenje favorizira pripadnost planeta danu ili noći, tj. sklon je funkcija dana ili noći.
Drugi je pristup da Sunce i/ili Mjesec "biraju" planete koji će pripadati njihovom sklonu, pa je sklon solarni ili lunarni, a dan i noć su funkcije Sunca i Mjeseca. Izgleda da Ptolemej i tu pomiče stvari jer sklon pripisuje danu ili noći, no ako pogledamo ranije izvore (odnosno one koji se temelje na ranijim izvorima) poput Antioha i Porfirija, pa i Paula, vidimo tendenciju da se govori o sklonu Sunca ili Mjeseca. U tom smislu i prikladniji prijevod hairesis bio bi izbor, odabir, odnosno sklon (kao kod sklonosti ili naklonosti), pa ću nadalje koristit riječ sklon kao prijevod za hairesis. No, gore spomenuto značenje stranke (gotovo kao u političkom smislu) dati će nam veoma korisne metafore za međuodnose planeta: ako pripadamo stranci na vlasti (planeti u sklonu) ipak imamo bolju startnu poziciju za realizaciju stvari, negoli stranka u "opoziciji"
Glagol haireō ima između ostalog značenja izdići, uzdignuti, uzvisiti, a u vezi sklona postoji u helenističkoj astrologiji niz uvjeta, tzv. ushićenja planeta (vidi pogl. 4.4 o ushićenjima), koji imaju veze sa radovanjem, uživanjem tj. nekakvim "dizanjem", dakle izvjesnim pozitivnim unapređenjem statusa planeta. Ti su uvjeti na razne načine redovno povezani sa sklonom (npr. dnevni planeti u svojim dnevnim domovima, ili dnevni planeti u međama dnevnih planeta, ili u dnevnom rođenju dnevni planeti na hemisferi Sunca tj. u dnevnoj hemisferi itd.), i povezani su sa nekakvim poboljšanjem planeta, no ne i sa kvarenjem planeta.
Tu dolazimo i do pitanja astrološkog značenja sklona. Izgleda da je većina primjena sklona nekako povezana sa dobrotvornom (agathapoios) ili zlotvornom (kakapoios) naravi planeta te njihovih kombinacija i položaja, kao uostalom i svi ostali uvjeti takozvanih ushićenja. Valent, naprimjer, kaže:
Jer ako bi se za one noćnog rođenja Kronova [zvijezda] nekako našla u promjernom ili četverokutnom stavu, proizvodi zapreke i oduzimanja, opasnosti, ozljede, patnje, te one koji su usporeni u porivima; a Aresova za dnevnog [rođenja], stvara brzoplete, neumorne, zbrkane u poslovima i životu - rođeni je u nedaćama, svađama, uvredama, posjekotinama, opekotinama, krvarenjima, padovima. No, kad se zadesi da su prisnog oblikovanja i u vlastitom sklonu tada su učinkoviti, radi čega neće uvijek biti prosuđeni zlotvorima, već donosiocima dobra...
Vidimo da se ovdje govori kako, naprimjer, Kronos kao dnevni planet u dnevnom rođenju može biti veoma dobar, on je čak donosioc dobra, dok je u noćnom rođenju obično zlotvoran. Naravno, samo taj uvjet nije dovoljan već moramo pogledati i ostale uvjete ushićenja i procijeniti koliko će dobrog ili lošeg tvoriti pojedini planet tj. da li će više naginjati biti dobrotvor ili zlotvor. Kod dobrotvora (Zeus, Afrodita) ovi uvjeti mogu ili pospješiti dobrotvornost ili je nekako ograničiti (iako neće dobrotvora pretvoriti u potpunog zlotvora). Sklon nam dakle omogućuje dosta detaljno stupnjevanje planeta u vezi njihove dobrotvornosti.
Naravno, ostaje nam pitanje što je to dobro ili loše koje se stvara astrološkim ishodima, jer se ovi termini često koriste bez ikakvih dodatnih kvalifikacija. Ovaj smo problem ranije naznačili govoreći o zlotvornim i dobrotvornim planetima, a zapravo je prilično neobična pretpostavka da neka planetarna počela mogu biti suštinski zla ili zlotvorna. Moguće je kako se zlotvornost uzima u gore spomenutom smislu gdje smo rekli da planet treba neki suprotni utjecaj kako ne bi loše djelovao na samog rođenog, pri čemu se zlotvornost preusmjerava na nešto izvan (ili "od") samog rođenog. Tada bi ovi pojmovi više govorili o svojevrsnom "smjeru" djelovanja (na "mene" ili na nešto "izvan mene"). To djeluje poput neke vrste sebičnosti (dobro je kad primam dobro, i kada zlo djeluje na nekog drugog) koja neodoljivo podsjeća na uvodne rasprave o koristi od pravednosti u Platonovoj Državi.
No, postoje i različite razine analize dobrotvornosti – nešto što je "dobro" za neku pojedinu temu (životno područje), može i ne mora biti "dobro" za neku drugu temu ili za život rođenog kao cjeline. Ove pojmove možda ne treba previše uzimati u moralnom smislu, budući da se ponegdje može naslutiti kako oni imaju prilično praktičnu, gotovo materijalnu, vrijednost: pitanje "dobrog" i "sreće" u klasičnoj literaturi često se povezuje s veoma materijalnim stvarima poput imetka i nečeg sličnog, što je vjerojatno puno važnije za astrološku primjenu tog doba. Pitanje moralnih vrlina, naprimjer, možda i nije predmet astrološke analize. Same planete, koji su kozmički principi, samo uvjetno možemo nazivati dobrim ili lošim. Boljim ili lošijim možemo nazivati ishode djelovanja planeta u životu čovjeka, ili ljudska djelovanja pod utjecajem planeta, a ne same planeti. I sami nazivi, agathapoios i kakapoios rekosmo kako zapravo znače tvoriti ili proizvoditi nešto loše ili dobro. Ishodi i događaji su dobri ili loši za tog pojedinaca ili za neki dio života pojedinca, a ne sami planeti.
Razlozi za svrstavanje
Zašto su planeti upravo ovako grupirani kao dnevni ili noćni također je tema za raspravu. Već smo spomenuli argumente nekih koji su u moderna vremena pokušali zamijenili mjesta Aresa i Kronosa. Kod Ptolemeja nalazimo prije spomenutu obrnutu argumentaciju za zlotvore: svrstavanje nije po sličnosti, već po opreci jer Kronosu dnevno svjetlo ublažava "hladnoću", a time i njegovu zlotvornu narav. Slično i za Aresa.
Kod Antioha 1 nalazimo naprosto izjavu kako su Kronos i Zeus sunčeva sklona jer su jutarnji. To bi možda upućivalo na činjenicu kako ova dva planeta izlaze samo jutrom (i na istoku), za razliku od Afrodite i Hermesa koji mogu izlaziti i uvečer. No, s druge strane i Ares također izlazi samo jutrom pa je svrstan u noćni sklon, što naizgled narušava argument.
Porfirije pak u paralelnom odlomku (Porf. 4) ima možda najzanimljiviju argumentaciju koja grupira planete po broju značajnih pojavnosti (phasis, faza) i po broju zalazaka.
Da bi to detaljnije objasnili moramo prvo uvesti i objasniti takozvane cikluse pojavljivanja kao jedne od važnijih tehnika u analizi stanja planeta. To je ujedno i primjer kako se astronomska kretanja koriste za formiranje i tumačenje astroloških tehnika.
Nastavak: 1.4 Planeti 4. dio
