Na kraju ćemo se pozabaviti i sa mjesečevim fazama ili pojavnostima, kao i nekim metodama koje sa baziraju na Mjesecu. Sve su to metode koje se opisuju u starim tekstovima a neke od njih su među najvažnijim čimbenicama u analizi.
2.1.8 Mjesečeve pojavnosti i tehnike
Već smo vidjeli kako u helenističkoj astrologiji Mjesec ima gotovo ravnopravni status sa Suncem kao dva počela za koje ne možemo reći da je jedno važnije od drugog. Odnosno točnije, ovisno o sklonu karte i drugim uvjetima procjenjujemo koje je svjetlo primarno u analizi. Ipak, mjesečev utjecaj je poseban budući da se u staro doba smatralo kako je Mjesec najbliže zemlji (to je zapravo i danas astronomska činjenica) u smislu da je se kreće na sferi koja je najbliža zemlji. U tom smislu se smatralo kako svi planetarni utjecaji idu kroz sferu Mjeseca i da Mjesec distribuira utjecaje ostalih planeta. Ovdje sam stavio pod mjesečeve tehnike neke od tehnika koje zapravo proizlaze iz kombinacije odnosa Mjeseca i Sunca. Recimo mjesečeve faze proizlaze iz odnosa Mjeseca sa Suncem, no u opisu je uvijek naglasak na Mjesecu i načinu na koji vidimo Mjesec. Ili Čestica udesa koja se računa iz odnosa (razmaku) Mjeseca i Sunca ali u opisima ima izrazito lunarne osobine.
Mjesečeve faze
Ostaje nam se osvrnuti i na mjesečeve faze kao posebni slučaj pojavnosti .U stvari mogli bi reći kako je mjesec paradigma pojavnosti ili faza koje su u slučaju Mjeseca najočitije. No, budući da je Mjesec brži od svih drugih planeta tada je i njegova ophodnja na neki način "obrnuta" i zbog toga specifična: naime prvo pojavljivanje mladog mjeseca kao tananog srpa pojavljuje se na zapadnom obzoru navečer, da bi se iz dana u dan mjesec vidio sve dalje prema istoku do punog mjeseca koji se pojavljuje na istoku u trenutku zalaska Sunca; a zadnje se pojavljivanje vidi kao srp na istočnom obzoru pred svitanje, dan ili dva prije novog Mladog Mjeseca. Mjesec se najčešće opisuje sa 7 pojavnosti koje korespondiraju sa 7 likova (aspekta) sa Suncem (vidi Paulo, Valent). Ali Valent nakon spominjanja 7 faza, zapravo uvodi opise 11 faza Mjesečevih pojavnosti. Nažalost, malo je objašnjenja o primjeni tih pojavnosti u natalnoj karti osim što su pobrojene.
Najčešća praktična primjena mjesečevih pojavnosti svodi se obično na konstataciju da li je Mjesec u rastu ili padu. Od Mladog Mjeseca (konjunkcija) do Punog Mjeseca mjesec je u rastu jer od najtanjeg srpa on postaje sve deblji da bi cijeli krug Mjeseca vidjeli za Punog Mjeseca (opozicija Sunca i Mjeseca). Nakon toga od Punog Mjeseca do Mladog Mjeseca on je sve manji ili tanji pa kažemo da je u padu. I tu se radi usporedba sa danom i noći pa se kaže da je za Mjesec u rastu bolje kada je u dnevnom rođenju, dok se za Mjesec u padu kaže da bolje funkcionira u noćnom rođenju.
Tim dvjema fazama su dodane i dvije četvrti Mjeseca kada su Mjesec i Sunce u kvadratu i kada Mjesec vidimo točno kao pola kruga. Nakon toga se dodalo još po dvije faze pri čemu imamo dvije škole: jedna bi dodala fazu na pola četvrti (na 45° i 135°), dok bi druga škola dodavala fazu na 60° i 120° tj. u skladu sa aspektnim rastojanjima. Valent dodaje još neke faze tako da dolazi do 11 faza. Ovako bi ih mogli pobrojati:
1. Sastajanje. (Konjunkcija, Mlad Mjesec). Sunce i Mjesec na istom stupnju.
2. Izlazak. Mjesec se udaljio za oko 15° i prvi put se vidi na zalasku Sunca kao tanki srp.
3. Mlađ. Kod Retorija i Valenta je na 45° od Sunca dok Paulo i Retorije kažu na 60°.
4. Raspolovljen Mjesec (prva četvrt). Mjesec je 90° od Sunca (kvadrat).
5. Ispupčen Mjesec. Mjesec je 135° od Sunca (Valent) ili 120° (Paulo).
6. Cijeli Mjesec (Pun Mjesec, opozicija). Mjesec je 180° od Sunca
(11.) Valent na kraju opisa svih faza kaže za 11. fazu: "Postoji također i još jedan lik kada se [Mjesec] prvi put počinje umanjivati." To bi bilo analogno fazi izlaska samo nakon Punog mjeseca. Vjerojatno nekih 15° nakon opozicije.
7. Drugi ispupčen Mjesec. Na 225° od Sunca (ili 135° s druge strane prema Suncu)
8. Drugi raspolovljen Mjesec (druga četvrt). Mjesec je 270° od Sunca (ili 90° prema Suncu).
9. Drugi mlađ. 315°/45° od Sunca (Valent) ili 300°/60° (Paulo)
10. Zalazak. Kada se Mjesec približi na 15° i zadnji put ga vidimo kao tanki srp u zoru.
Sama značenja iz najranijih tekstova su veoma šturi i moguće da su se primjenjivali više u "elekcionoj" astrologiji nego u natalnoj analizi. Također postoje primjene u procjeni tijeka bolesti i oporavka što se vjerojatno odnosi na tranzite. U primjerima i raznim metodama natalne analize se češće koristi samo uvid u to da li je Mjesec u rastu ili padu.
Prilaženje i odvajanja Mjeseca (aplikacije i separacije)
Prilaženja Mjeseca jest vrlo važan čimbenik gdje gledamo koji planet baca zraku na kasnije stupnjeve (iza Mjeseca), pa Mjesec ide prema njima (prilaženje). Obično se gleda idućih 12°-15° ("koliko prijeđe u dan i noć"), iako neki govore o idućih 30° (zbog definicije hoda u prazno). Pri tome izgleda da prilaženje može ići preko granice znaka. Analogno gledamo i ranije stupnjeve od kojih se Mjesec udaljava tj. odvaja. Zanimljivo je da se odvajanja u primjeni gotovo ne spominju, već prvenstveno prilaženja, a tek se kasnije u tradiciji počelo koristiti i odvajanje. Neki, doduše kasniji izvori, naglašavaju odnos najbližeg (zadnjeg) planeta od kojeg se Mjesec odvaja sa najbližim (prvim) planetom kojem prilazi, kao svojevrsno prenošenje utjecaja od jednog planeta ka drugom preko Mjeseca. No primarno će nas zanimati planeti kojima Mjesec prilazi, jer ti planeti intenzivnije prenose svoj utjecaj na život rođenog – Mjesec je na sferi najbližoj zemlji i za njega se i općenito kaže kako prenosi utjecaje svih planeta na ovaj svijet nastanka i nestanka. U poglavlju o aspektima ćemo spomenuti još neke slučajeve i tehnike povezane s ovim rasponima utjecaja Mjeseca.
Hod u prazno Mjeseca
[...] Hod u prazno [naziva se] kadgod da Mjesec ne spaja nijednoj [zvijezdi] niti zodijački, niti po stupnju, niti sjedinjenjem, niti po liku, niti kani unutar najbližih 30 stupnjeva stvoriti spajanje ili sastajanje; i kako ovaj lik škodi rođenju. --Antioh 11
Ovo je povezano sa prilaženjem Mjeseca: ako Mjesec u idućih 30 stupnjeva ne nailazi ni na jedan planet ili aspektnu zraku kaže se da ima hod u prazno. Ovo je u kasnijoj tradiciji, pa i danas, preinačeno tako da se gleda da li planet ne radi aspekt prije izlaska iz znaka što se dešava mnogo češće. Helenistički hod u prazno je iznimno rijedak fenomen i zato ima prilično negativne konotacije. Također je malo neuobičajeno da se govori o idućih 30°, jer se za prilaženja najčešće spominje opseg od 12-15°. U slučaju hoda u prazno je prilično jasno da govore o 30 stupnjeva, jer to nalazimo u više izvora.
Prenatalna lunacija
Jedna od često korištenih i veoma važnih metoda je prenatalna lunacija. Ovdje se radi o najbližem Mladom ili Punom Mjesecu prije rođenja. Dakle, ako je Mjesec u rođenju u padu tada najbliži Pun Mjesec prije rođenja određuje mjesto prenatalne lunacije. U slučaju Mjeseca u rastu položaj Mladog Mjeseca prije rođenja određuje položaj lunacije. Ovo je iznimno važna tehnika koja se koristi veoma mnogo u helenističkoj astrologiji i smatra se jednom od 4 najvažnijih točaka u karti (uz Ushod, Svjetla i Česticu Udesa). Nju ćemo detaljnije predstaviti u okviru metoda tzv. opće analize rođenja.
Lunarni ushod (Čestica udesa, ili točka sreće ili točka fortune)
Čestica udesa je jedna od najvažnijih čimbenika u analizi karte i česticama ću kasnije posvetiti cijelo poglavlje. Za sada ću spomenuti kako Čestica udesa ima izrazito lunarne signifikacije, a često je nazivaju "lunarni ushod" (tj. "lunarni Ascendent"). Posebno je zanimljiva primjena ove čestice ne samo kao svojevrsni "lunarni ascendent", već i to da se odnosu na nju gleda i 12 mjesta (kuća-znakova). Dakle imamo svojevrsni dodatni sustav kuća sa 12 tema, a svaki planet se nalazi u dva mjesta-kuće: jedno u odnosu na Ushod (Asc) a drugo u odnosu na znak Čestice udesa.
Čvorovi i pomrčine
Mjesečevi čvorovi su dosta skromno opisani i mahom imaju negativne konotacije jer se oko stupnjeva čvorova dešavaju pomrčine – Mlad ili Pun Mjesec u blizini bilo sjevernog ili južnog čvora znači da ćemo imati pomrčinu Sunca ili Mjeseca. Stoga nalazimo opise u kojima planeti gube svoju moć kada su na čvorovima, posebno u elekcionoj astrologiji - Valent kaže da ništa ne treba započinjati kada je neki važni planet na čvoru. Tek kasnije u arapskom razdoblju prodiru neke ideje iz indijske astrologije, pa se sjeverni čvor počinje tumačiti uvećavanjem, a južni nekakvim umanjivanjem utjecaja planeta na čvorovima. Naravno, to može u slučaju malefika biti uvećavanje loših stvari. U novije je doba preko A. Lea postala popularna ideja, također iz indijske astrologije, o vezi čvorova i karme, no o tome nema spomena u helenističkoj astrologiji. Ali konotacija čvorova kao izvjesne spone ili veze, čak sputanosti, svakako su prisutne i one bi se mogle povezati i sa nekim suvremenijim tumačenjima.
Također se koriste i kvadrati na čvorove (apogej i perigej) koje nazivaju otpuštanjem spona ili veza, i povremeno se spominju u tekstovima, no opisi su veoma šturi.
3., 7., i 40. dan Mjeseca
Nadalje imamo jednu od misterioznijih mjesečevih tehnika a to je 3., 7., i 40. dan Mjeseca (vidi Valent X-xx). U njima promatramo položaj Mjeseca na ove dane nakon rođenja. Ovi dani imaju veze sa običajima u raznim kulturama za posebne obrede djeci na neke dane nakon rođenja, poput molitve porodilje nakon 40 dana. No isto tako postoje obredi na ove dane nakon smrti, recimo sedmina ili sedminja koja je spomen na pokojnika na 7. dan. Ili, četrese, koje se i danas bilježi recimo u nekim krajevima Srbije na 40. dan nakon nečije smrti. Ili pak imamo 40 dana prije Uskrsa. Slična bilježenja nekih dana nalazimo i u egipatskoj knjizi mrtvih. Naravno ako rituale nakon smrti shvatimo kao obrnutu tranzicija od rođenja možemo naslutiti povezanost. Zašto se u astrologiji koriste baš ti dani ostaje donekle zagonetno – moguće da su one naprosto preuzete iz starijih tradicija.
Kod Valenta nalazimo jedno kratko poglavlje opisa te tehnike, a jedna od osnovnih primjena je procjena važnosti rođenja i porijekla. Interesantno je kako Valent nudi jednu pojednostavljenu varijantu određenja položaja Mjeseca po kojoj se Mjesec pomiče u 2., 6. i 7. zodijak od svog natalnog položaja i tada gledamo njegove odnose sa ostalim natalnim planetima. To je zato jer bi Mjesec treći dan bio otprilike u slijedećem znaku, sedmi dan otprilike u 6. znaku, a četrdeseti (nakon punog kruga) bi pao otprilike u 7. znak.
Za sada ćemo ove mjesečeve tehnike ostaviti otvorenima, ne ulazeći u njihove detalje do trenutka kada naiđemo njihovu primjenu u konkretnim metodama analize karte.
2.1.9 Novi planeti
Helenistička je astrologija poznavala 7 astroloških planeta pa, naravno, nema govora o Uranu, Neptunu i Plutonu. Osobno ne mislim da bi ih trebali maknuti iz analize, no pitanje je kako ih uklopiti. Nema sumnje da oni djeluju u natalnoj karti, no isto tako je jasno da bi trebali imati posebni status – uostalom i suvremena ih astrologija naziva transcendentalnim planetima. Oni nisu vidljivi golim okom pa možda i zato djeluju drugačije. Govorili smo pojavnostima planeta koji opisuju kako se planeti vide, no ima li smisla govoriti o ciklusima vidljivosti ako planet ne vidimo?
Neke analogije možemo postaviti. Mogli bi reći u smislu sklona kako je Uran sličniji Suncu i danu, a Neptun Mjesecu i noći. Za Plutona bih čak bio sklon reći da je analogan Hermesu, dakle zajednički – sjetimo se kako je mitološki jedino Hermes od svih bogova mogao ulaziti u podzemni svijet. No sve su to ideje za raspravu.
U praksi koristim ove planete u aspektima, ali ih ne koristim recimo kao vladare znakova. I to se pokazalo kao sasvim funkcionalno iako će suvremenom astrologu to biti prilično teško prihvatiti. No svu analizu položaja radim sa 7 planeta jer je cijeli sustav temeljen na tome. Nove planete gledam kao dodatnu informaciju koja može dopuniti, temeljnu analizu.
Nastavlja se...
