U prvom dijelu poglavlja o zodijaku objašnjavam sam pojam zoidiona i njegova moguća značenja kao i neka pitanja oko vrste zodijaka i njegovog početka
Zodijak
U poglavlju o planetima mogli smo primijetiti kako razlike u odnosu na današnju astrologiju i nisu tako velike, barem kada se govori o općim značenjima planeta. Već kod opisa znakova zodijaka nailazimo na neka odstupanja koja su na prvi pogled neuobičajena. Naime opširni opisi znakova kakve danas nalazimo u svakoj početnici astrologije rijetki su, pa čak i potpuno odsutni, a može se uočiti da što su tekstovi stariji to su opisi znakova kraći i neobičniji.
U vezi znakova zodijaka možemo si postaviti brojna pitanja: zašto baš 12 znakova, da li uopće možemo govoriti o kontinuitetu sa babilonskim ili egipatskom tradicijom, da li je korišten tropski ili sideralni zodijak, imaju li likovi ili simboli koje predstavljaju zodijačke znakove ikakve veze sa njihovim značenjima... U ovom i slijedećim poglavljima čemo pokušati pokazati moguće odgovore.
Istraživanja Projecta Hindsighta sve više upućuju na to kako je helenistička astrologija specifični fenomen koji je nastao na određenom filozofskom ili teorijskom modelu, a ne kao puko sinkretističko miješanje raznih tradicija kako često možemo naći u literaturi. Čak i tehnike koje su preuzete iz ranijih tradicija i uklopljene u taj filozofski (ili teorijski) model imaju svoje mjesto tj. objašnjenje unutar tog modela i u tom smislu su rekonceptualizirani u odnosu na korištenje u ranijim vremenima. Nemojmo zaboraviti kako velika većina helenističkih tekstova nisu nikada prevedeni na suvremene jezike tako da neki "autoriteti" za povijest astrologije koji ne poznaju grčki (pa čak ni latinski) imaju veoma ograničen pristup najstarijim izvorima, stoga se i njihove teze trebaju uzeti s rezervom jer se baziraju na svega par tekstova koji su bili dostupni u prijevodu. Tek su se u zadnjih 20ak godina počeli pojavljivati prijevodi, a samim time i interes za helenističke tekstove i astrologiju. S druge strane akademski autoriteti redovno imaju problem u tome da ih zapravo uopće ne zanima sama astrologija i astrološke metode, pa samim time lako ulaze u krive zaključke zbog ne poznavanja astrološke materije i problematike.
No, krenimo redom – početi ćemo sa pojašnjavanjem grčkih naziva za znakove zodijaka i pokušati vidjeti kakva je funkcija znakova zodijaka u natalnoj karti bazirajući se, za početak, na sačuvanim tekstovima.
Jezik
Prva zanimljivost uočava se već kod samog naziva za znakove zodijaka. Grčka riječ za znak zodijaka jest zōdion (ili zōidion) i ona je izvor za današnju riječ zodijak koja je zapravo skraćena fraza ho zōdiakos kuklos, dakle krug zodijačkih znakova, ili doslovnije krug zodijaka. Sama riječ zōdion je umanjenica (-ion) riječi zōion koja može značiti nešto živo, životinja, stvor, ali također i slika, lik. Njoj je pak u korijenu opća grčka riječ za život i življenje, zōē. Postoje dokumentirane primjene riječi zōion (i zōon) kao slikanih ukrasa, slika i kipova, možda u smislu umanjenih objekata stvarnih stvari, no ne postoji dokumentirano korištenje te riječi kao malog živog bića, male životinje, životinjice kako se često može naći u današnjoj popularnoj literaturi. Ukratko, postoji neka veza između znakova zodijaka i pojma slike, lika, tj. vizualne reprezentacije nečega.
Također je neobičan dvostruki nastavak za umanjenice -ion, koje se ovdje pojavljuje. S tim u vezi, druga mogućnost, manje plauzabilna za jezičare, ima možda više razloga u astrološkom kontekstu. Naime nastavak -ion bi se mogao shvatiti i kao lokativni nastavak, pa bi značenje dakle bilo mjesto za život ili mjesto lika, slike. Vidjeti ćemo kasnije u poglavlju o kućama kako se zodijaci također nazivaju mjestima (topos), pa bi veza značenja slike i mjesta mogla biti važnija nego što to na prvi pogled izgleda. Zapravo se teško oteti dojmu da to nije implicirano u značenju te riječi. Za važnost ta dva pojma možemo uputiti na knjigu F. Yates, Art of Memory, u kojoj se razrađuje veoma kompleksna povijest te veze pojma mjesta (položaja), te lika ili slike, u kontekstu drevnih mnemotehničkih metoda, sve od klasičnih vremena, pa do renesanse. Postoje i hipoteze kako se iz tih metoda kasnije razvio i naprimjer Tarot, u kojem također postoje likovi ili slike koje se nalaze na određenim mjestima, položaju ili poretku.
No, vratimo se zodijaku. Kako prevesti riječ zōidion gotovo da ostaje bez odgovora. Riječ lik bi mogla biti jedna mogućnost, tim više što značenja srodne riječi u visokonjemačkom sežu do značenja nečeg živog, a slično i mi danas za neku (živu) osobu znamo reći kako je lik (tj. lik je sinonim za osobu ili nešto živo). No, to nas dovodi u sukob sa drugim značenjima riječi lik kao oblika, obrisa ili geometrijskog lika, a ta se značenja prominentno pojavljuju u kontekstu astroloških aspekata, odnosno grčke riječi schēma (vidi kasnije poglavlje o aspektima ili likovima).
Sama riječ znak je zapravo prilično nezadovoljavajući prijevod, jer jezik znakova, značenja, označavanja (sēma, sēmaino i sl.) veoma je čest u astrološkim tekstovima, a korištenjem riječi znak zapravo unosimo tumačenje koja izvorno nije prisutno u grčkoj riječi zōdion. Izvor riječi znak za znakove zodijaka dolazi preko latinskog, gdje se grčko zōdion počelo prevoditi kao signum (odatle i engl. sign), a onda se kasnije i kod nas udomaćio prijevod "znak" (iako kod nas možda više kao prijevod engleskog sign). Latinsko signum je čak i imalo značenja slična grčkom zōdionu (fizička reprezentacija osobe ili stvari, dakle slika ili kip), no ta su se značenja kasnije izgubila na uštrb danas uobičajenih značenja pojma znak kao matematičkih ili muzičkih oznaka, riječi (kao znakova), prometnih znakova i sl. Sve te primjene označavaju neku stvar na drugačiji način nego što to čini slika (koja je likovno predstavljanje nečega) – kao što i zodijak označava (ako uopće možemo koristiti tu riječ) na bitno drugačiji način nego planeti.
Pa ipak, grčka riječ sēma (znak, oznaka) ima veze, mogli bi reći prethistorijske veze, sa zodijakom budući da je to jedan od naziva za zvjezdane konstelacije, zviježđa. Možemo zapravo reći kako je upravo želja za razlikovanjem (tropskog) zodijaka i ekliptičkih zviježđa, od zviježđa kao konstelacija izvan ekliptike, donijela u upotrebu riječ zōdion kao pojam za podjelu ekliptičkog pojasa na 12 jednakih dijelova, za razliku od sēma, dakle zviježđa, koja su raznih duljina i koja mogu ili ne moraju biti na ekliptici. Postoje naznake da je Eudoks (Platonov suradnik i poznati astronom i matematičar) uveo u upotrebu ovaj neuobičajeni pojam u grčki jezik.
Izgleda kako su se zviježđa u predhelenističko doba prije svega koristila za određivanja položaja planeta, a tek se kasnije oblikovala podjela ekliptike na 12 jednakih dijelova počevši od proljetne točke (proljetne ravnodnevnice). To uvođenje 12 jednakih dijelova (tj. znakova zodijaka) nije nimalo banalan skok u razvoju astrologije, jer uvodi izvjesno apstrahiranje ili generaliziranje koje pretpostavlja i neki teoretski ili filozofski model za osmišljavanje takve podjele koju danas zovemo tropski zodijak. Mislim da ne bi pogriješili ako bi tropski zodijak nazvali svojevrsnim idealnim zodijakom. Znakovi zodijaka u tropskom zodijaku više nisu vezani uz raspored zvijezdanih konstelacija tj. zviježđa, iako su im ostala tradicionalna imena zviježđa.
U vrijeme nastanaka helenističke astrologije Hiparh je već otkrio i precesiju zviježđa (spori pomak proljetne točke na ekliptici u odnosu na sama zviježđa) koja je poznata i tadašnjim astrolozima. Ptolemej veoma eksplicitno govori o zodijaku od proljetne točke (tropski zodijak), pa kod njega ni nema dileme kakav zodijak koristi, dok kod nekih drugih postoje manje razlike ili dileme oko početka zodijaka (jer gotovo uopće i ne spominju tu problematiku), no uglavnom je kod većine prisutna logika tropskog zodijaka jer koriste 12 jednakih dijelova za podjelu ekliptičkog kruga. Postojala je i teorija trepanacije po kojoj se smatralo kako početak zodijaka ide naprijed-natrag oko 0º Ovna – postoje sustavi koji koriste 8° ili 10° Ovna za početak zodijaka. Spominjem ovo zbog nekih kontraverzi koje su se održale do današnjih dana oko pitanja odakle započinjemo krug zodijaka. U indijskoj astrologiji i takozvanoj zapadnoj sideralnoj astrologiji koriste se zodijaci čiji se početak mjeri od neke zvijezde nekretnice (postoji više sustava, ovisno o tome koja se nekretnica koristi), pa danas postoji pomak od oko 24 stupnjeva u odnosu na početak tropskog zodijaka koji počinje od proljetne točke (presjecište ekliptike i nebeskog ekvatora). No i takav zodijak (sideralni zodijak) ima logiku tropskog zodijaka jer koristi 12 jednakih dijelova, za razliku od zviježđa koja su različite duljine a često se i preklapaju.
No u kontekstu platonizma, prije svega Platonovog Timeja, itekako ima smisla govoriti o svojevrsnom "idealnom zodijaku" kojeg definiraju kružnice dvije vrsta kozmičkih kretanja i njihovo presjecište kao proljetna i jesenska točka. U Timeju se to zove kretanje (ili krug) Istog i kretanje Drugog, te korespondira ekliptičkom i ekvatorijalnom (ili dnevnom) kretanju, a sjecište tih dviju osi je ono što zovemo 0º Ovna (i 0°Vage), proljetna točka tj. početak tropskog zodijaka. Ta dva počela, tj. dva kretanja, se pojavljuju u pozadini gotovo svake astrološke tehnike. Ekliptičko kretanje je smjer u kojem se kreću planeti, to je smjer zodijačkih znakova (gledano sa Zemlje od zapada prema istoku). Dnevno kretanje je suprotno ekliptičkom (od istoka prema zapadu) pri čemu planeti naprave puni krug u 24 sata (danas bi rekli kako je to kretanje zbog zemljine rotacije).
Ne ulazeći zasad dublje u ovu problematiku sa tehničke strane, mislim da su mnogi previdjeli značaj tog prelaska na tropski zodijak: to je prelaz od pukog promatranja nebeskih fenomena ka njihovom promišljanju i konceptualiziranju. Zato je zodijak sa 12 jednakih znakova svojevrsni idealizirani zodijak, slika idealnog neba.
Pitanje prijevoda, a time i značenja pojma zōdion nije nevažna stvar jer nam zapravo treba nešto reći o tome što zodijak čini (planetima i svemu ostalome) ili kako djeluje. Odabir ove atipične i zapravo nove riječi u grčkom jeziku nije puko tehničko ili nominalističko imenovanje, već u sebi nosi i značenje pojma i kako su ga drevni doživljavali. R. Schmidt je nakon 15-ak godina istraživanja predlagao englesku riječ representation, koja nosi u sebi (bar djelimično) značenje načina na koji zodijak reprezentira određene pojmove, točnije klase pojmova, a da to nije samo puko označavanje (signifikacija), niti neka vrsta simboličkog značenja – jer zoidion predstavlja određene klase pojmova preko njihovih predstavnika tj. preko znakova zodijaka.
Na kraju, pitanje kako prevoditi zōdion ostaje otvoreno. Pitanje je da li uopće imamo prikladnu hrvatsku riječ koja bi pokrila značenja grčkog zōdion. Ovdje sam zasada odlučio ostati na samoj riječi zodijak ili likovi zodijaka, ili frazi znakovi zodijaka kako je manje više i dosad uobičajeno, samo što ću riječ zodijak koristiti i u smislu pojedinog znaka zodijaka. Tek ću povremeno radi razumljivosti i udomaćenosti pojma koristiti i riječ znak. No, nadam se i kako ćete imati na umu ovaj mali pregled značenja riječi zōdion kao dosta važnim u promišljanju o značenju i funkciji samih znakova zodijaka.
Nastavak: 2.1 Zodijak 2. dio
