U prvom dijelu članka pomrčinama objašnjavam mehaniku pomrčina i njihove veze sa Mjesečevim čvorovima što je uvod u razumijevanje astronomskog dijela korištenja pomrčina.
Pomrčine i Sarosove serije
Pomrčine (ili eklipse) spadaju u onu vrstu astronomskih pojavnosti koje su od davnina fascinirale ljude i civilizacije. Djelovalo bi gotovo zastrašujuće kada bi se naprimjer Sunce ili Mjesec makar i nakratko pomračili. Zato nije ni čudo da su pomrčine predmet proučavanja od samih početaka astronomiji i astrologije.
Pa ipak, u suvremenoj astrologiji pomrčine se relativno slabo koriste, posebno u individualnim predikcijama. Nekako se formirao stav kako one djeluju prije svega na mundana tj. kolektivna događanja. Jedan od razloga za to vjerojatno je u tome što pomrčine djeluju ponešto nepredvidivo – naime, neke pomrčine proizvode dosta snažne efekte u nečijoj natalnoj karti, no većini slučajeva naizgled ne donose nikakve efekte, čak i kada dodiruju važne točke.
Stoga ću u ovom članku pokušati objasniti mehaniku i cikličnost pomrčina Sunca te pokušati objasniti zašto imaju tako nepredvidivo djelovanje. Pionir i popularizator u ovom pristupu je Bernadette Brady koja je u svojoj knjizi Eagle and a Lark na elegantan način objasnila Sarosove serije i njihov utjecaj, te time otvorila interes za korištenje pomrčina na nešto drugačiji način od onog uobičajenog.
Astronomija Pomrčina
Pomrčina Sunca dešava se kada Mjesec dođe između Sunca i Zemlje, pa Mjesec prolazeći ispred Sunca zakloni Sunce. Astrolozi bi rekli da je to konjunkcija Sunca i Mjeseca odnosno Mladi Mjesec. Pomrčina Mjeseca je situacija kada je Zemlja između Mjeseca i Sunca pa Zemlja baca sjenu na Mjesec (zaklanja sunčevu svjetlost Mjesecu) – u odnosu na Zemlju, Sunce i Mjesec su na suprotnim stranama pa je to opozicija Sunca i Mjeseca odnosno Pun Mjesec. (Vidi sliku 1)
No Mladi i Puni Mjeseci dešavaju se otprilike svakih mjesec dana, a da pritom nije svaka lunacija ujedno i pomrčina. Da bi to objasnili trebamo biti svjesni načina kretanja Sunca i Mjeseca. Gledajući sa Zemlje, Sunce definira putanju kojom se kreću planeti. Ta putanja je os ekliptike i mjeri se u stupnjevima dužine ili longitude. No, Mjesec (i drugi planeti) u svom kretanju mogu biti malo iznad ili ispod osi ekliptike – kreću se unutar jednog pojasa od cca 7°. Tada kažemo da su malo sjevernije ili južnije po širini ili latitudi. Mjesec se u svom kruženju može kretati par stupnjeva sjevernije ili južnije tako da može proći nešto iznad (ili ispod) Sunčeve putanje pa ne dolazi do pomrčine Sunca. Slično u slučaju pomrčine Mjeseca: ako Mjesec prolazi nešto sjevernije ili južnije po latitudi, tada ne ulazi u sjenu koju baca Zemlja već je malo iznad ili ispod te Zemljine sjene, pa je i dalje obasjan sunčevom svjetlošću. Da bi se desila pomrčina Mjesec mora biti u ravnini sa Suncem, dakle biti blizu ekliptike tj. imati latitudu oko 0 stupnjeva.
Veza čvorova i pomrčina
I tu dolazimo do nečeg što je astrolozima poznato a to su Mjesečevi čvorovi. Čvorovi su mjesto gdje mjesečeva putanja presijeca ekliptiku, odnosno na stupnjevima Čvorova Mjesec ima latitudu 0 stupnjeva. Kada Mjesec u svom kretanju duž ekliptike dođe do sjevernog čvora on iz južnih latituda prelazi prema sjevernim, a kada dođe do južnog čvora tada iz sjevernih latituda prelazi u južne. Pri tome, kada je na samim Čvorovima, ima latitudu 0 stupnjeva tj. točno je na ekliptici po širini. Sjeverni i južni mjesečevi čvor su uvijek udaljeni 180 stupnjeva tako da obično ucrtavamo samo jedan od njih jer znamo da je drugi točno u opoziciji. Usput rečeno postoje i planetarni čvorovi, dakle stupnjevi na kojim putanja nekog planeta presijeca ekliptiku, no to je jedna nova tema za neki drugi članak.
Iz ovog proizlazi kako se pomrčine dešavaju kada se Sunce i Mjesec nađu u blizini mjesečevih čvorova – bilo južnog, bilo sjevernog. Točnije, kada imamo lunaciju (Mlad ili Pun Mjesec) u blizini osi sjeverni-južni čvor. Zbog toga mjesečevi čvorovi imaju tradicionalna imena poput zmajeve glave i repa budući da su to mjesta gdje se dešavaju pomrčine što je u starih naroda imalo poprilično fatalna i mitska obilježja.
Ova veza čvorova i pomrčina ima prilično jasnu astronomsku pravilnost tako da možemo znati koliko daleko od čvorova trebaju biti lunacije da bi se desila pomrčina. U slučaju sunčevih pomrčina to je raspon od 18°31' prije ili poslije stupnja čvora. U slučaju Mjesečevih pomrčina raspon je nešto manji, oko 13 stupnjeva. Ako znamo kako položaj Sunca određuje i datum u godini, tada dobivamo i vremenski raspon (ili "sezonu") u kojem se dešavaju pomrčine: nekih 18 dana prije i poslije trenutka kada Sunce dođe u konjunkciju s čvorom. Ukupno to je razdoblje od nekih 36 dana u kojima su moguće pomrčine. Budući da su čvorovi udaljeni 180 stupnjeva vidimo da imamo ove sezone pomrčina dvaput godišnje u razmaku od 6 mjeseci.
Udaljenosti od čvorova nam daje i informaciju o vrsti pomrčine. Naime pomrčine mogu biti i djelomične, što je slučaj kad Mjesec samo dijelom zakloni Sunce ili kada Mjesec samo djelomično uđe u sjenu koju Zemlja baca prema njemu. Već možemo naslutiti kako će se djelomične pomrčine dešavati kada se lunacije dogode nešto dalje od stupnja čvorova. Imamo, dakle, nekoliko pojaseva ili orbisa oko čvorova (slika 2).
U slučaju Sunčevih pomrčina (tj. Mladog Mjeseca) imamo 4 orbisa ili raspona:
1. Kada Mladi Mjesec pada unutar 9°55' ispred ili iza čvorova tada je uvijek potpuna pomrčina.
2. Kada je Mladi Mjesec udaljen od čvorova između 9°55" i 11°15" može biti ili potpuna, ili djelomična pomrčina.
3. Kada Mladi Mjesec pada između 11°15' i 15°21' od čvorova uvijek imamo djelomičnu pomrčinu.
4. Kada je Mladi Mjesec udaljen od čvorova između 15°21' i 18°31' može biti djelomična pomrčine ili uopće nema pomrčine.
U slučaju Punog Mjeseca orbisi su nešto manji, pa se pomrčine Mjeseca dešavaju kada lunacija pada unutar 12°15' udaljenosti od čvora
1. Pun Mjesec koji je udaljen manje od 3°45' od osi čvorova uvijek je potpuna pomrčina.
2. Pun Mjesec udaljen između 3°45' i 6°00' od čvorova može biti potpuna ili djelomična pomrčina.
3. Pun Mjesec udaljen između 6°00' i 9°30' uvijek je djelomična pomrčina.
4. Pun Mjesec udaljen između 9°30' i 12°15' može biti djelomična pomrčina ili uopće nema pomrčine.
Iz ovih udaljenosti možemo zaključiti nešto i o kombinacijama sunčevih i mjesečevih pomrčina unutar pojedine sezone. Budući da je razmak između Mladog i Punog Mjeseca otprilike 2 tjedna, najčešći je slučaj da imamo jednu sunčevu i jednu mjesečevu pomrčinu. Pri tome je ponekad prva sunčeva a mjesečeva slijedi, a ponekad obratno, prvo mjesečeva a zatim sunčeva.
Drugi je slučaj kada imamo totalnu pomrčinu Sunca koja pada točno na čvorove (eventualno koji stupanj ranije ili kasnije). Tada je najbliži Pun Mjesec nekih 14 dana ranije i kasnije, što je otprilike i toliko (13,14) stupnjeva prije ili poslije. No budući da je "orbis" za mjesečeve pomrčine najviše 12 stupnjeva, vidimo kako zapravo nema mogućnosti za prateću mjesečevu pomrčinu (jer obje padaju izvan pojasa od 12°15' od čvorova). Drugim riječima dešava se samo sunčeva pomrčina i to potpuna. Uočite da kada imamo potpunu mjesečevu pomrčinu koja je točno na čvorovima možemo imati sunčevu prije ili poslije (jer je orbis za sunčeve pomrčine oko 18°). Dakle sunčeva pomrčina može biti bez popratne mjesečeve pomrčine, no mjesečeva ne može biti bez sunčeve pomrčine dva tjedna prije ili poslije.
Treći scenarij je upravo spomenuta mogućnost s potpunom mjesečevom pomrčinom na samim čvorovima – tada se dešavaju još dvije sunčeve pomrčine, jedna 2 tjedna prije, a druga 2 tjedna poslije mjesečeve. Dakle, u mjesec dana imamo 3 pomrčine: dvije djelomične sunčeve i jednu potpunu mjesečevu između. No to je veoma rijedak scenarij.
Kada vidimo da su sezone pomrčina udaljene 6 mjeseci, dakle dešavaju se 2 puta godišnje, teoretski je moguće imati do 6 što lunarnih što solarnih pomrčina. No u većini slučajeva imamo po 4 pomrčine u godini: 2 sunčeve i 2 mjesečeve, odnosno 2 para sa po jednom sunčevom i jednom mjesečevom.
Iz svega ovoga vidimo kako pomrčine nisu nimalo rijedak astronomski fenomen ako ih promatramo astronomski tj. matematički. No ako uzmemo u obzir vidljivost samih pomrčina tada se slika mijenja. Naime sunčeve pomrčine su vidljive samo u određenim dijelovima zemaljske kugle. Budući da je Mjesec puno manji od Sunca (a i Zemlje) on za potpune pomrčine baca svoju sjenu samo na neke dijelove zemaljske kugle, pa je i pomrčina vidljiva samo u tim područjima. Stoga je vidljiva pomrčina Sunca u određenom zemljopisnom području veoma rijedak fenomen. U slučaju mjesečeve pomrčine nemamo takvu situaciju, pa je mjesečeva pomrčina vidljiva na svim dijelovima zemaljske kugle. Preciznije, vidljiva je na pola zemaljske kugle – u onoj polovici u kojoj se pomrčina dešava po noći. Samim time vidljive pomrčine Mjeseca dešavaju se puno češće.
Tu se i postavlja pitanje razlike između sunčeve i mjesečeve pomrčine. Ako najčešće imamo po jednu sunčevu i jednu mjesečevu pomrčinu koje padaju s 13,14 stupnjeva razmaka pitanje je koji stupanj, tj. koju pomrčinu uzeti kao važniju ili primarniju. Već iz spomenute činjenice da mjesečeva pomrčina ne može biti "sama", dok sunčeva može, mogli bi reći da je ipak sunčeva pomrčina dominantna, dok je mjesečeva "ovisna" ili popratna sunčevoj, i na neki način izražava kvalitete sunčeve pomrčine. Stoga ću se u ovom članku i fokusirati prvenstveno na sunčeve pomrčine. Na drugi način bi mogli gledati onu iz para koja je potpuna kao primarnu (jer je često jedna potpuna a druga djelomična), pa reći kako se za potpune pomrčine stvari konkretnije manifestiraju.
Nastavak: Pomrčine i Sarosove serije 2
