Malo razmišljanja o znakovima zodijaka... O znakovima je, naizgled, sve jasno, no kada zavirite "ispod haube" više je pitanja nego odgovora...
Znakovi zodijaka su vjerojatno najpoznatiji popularni reprezent astrologije o kojem ponešto znaju već i ljudi koji nemaju nikakve veze s astrologijom. I njihova se značenja danas uzimaju prilično zdravo za gotovo. Čak ni astrolozi ne razmišljaju previše o njima već samo prenose uobičajene opise, možda sa više naglaska na jedne ili druge karakteristike. Doduše kad čitate suvremenu astrološku literaturu ima i tu svega po pitanju opisa znakova. Jedno vrijeme posebno su bili popularni razni "ezoterični" opisi znakova koji su pod idejom duboke i skrivene strane opisa zodijaka zapravo prilično nemušti i proizvoljni...
Ja često radim i tečajeve astrologije za početnike pa dok pripremam materijale uvijek me nekako "odnesu" razmišljanja o tim bazičnim elementima astrologije. I uvijek se rado vraćam razmišljanjima o znakovima, o njihovim odnosima i o tome kako objasniti temeljne funkcije znakova. Gotovo je čudesno kako u tih 12 podioka možemo kreirati svakojake odnose i značenja. To bih preporučio svakom astrologu kao svojevršnu gimnastiku uma jer tu ima puno više no što to izgleda na prvi pogled.
Popularni i nepopularni znakovi
No u ovom popularnijem smislu, zanimljivo je i pričati s ljudima te promatrati kakav stav imaju prema pojedinim znakovima - možda bi se moglo napraviti anketu popularnosti znakova, svojevrsnu top listu.
Recimo, možda najnepopularniji znak je vjerojatno znak Škorpiona: on izaziva strahopoštovanje, on je opasan i nezgodan i sve nešto takvo... A ja znam puno Škorpiona koji su k'o pudlice... Jarčevi su tu negdje po nepopularnosti jer su hladni, proračunati, ali imaju ipak mali plus jer su poduzetni i ambiciozni... Rekao bih da ni Djevice nisu pretjerano popularne zbog svoje sitničavosti i analitičnosti iako se često zaboravlja njihova senzualnost zemljanog znaka.
A onda na drugom kraju spektra imamo najpopularnije znakove, gdje bi vjerojatno pobjedu odnijeli Vodenjak i Strijelac. Vodenjak jer je predstavnik novog i drugačijeg doba koje samo što nije (i tako već desetljećima) i zbog svoje navodne humanosti i neobičnosti. Strijelac zbog svoje vedre i društvene i filozofične naravi (što god to značilo). Kada ljudi počnu pretjerivati o vodenjačkom dobu i Vodenjacima ja im obično pročitam jedan od najstarijih opisa znaka Vodenjaka koji glasi otprilike ovako:
Rođeni (u znaku Vodenjaka) su zlobni i mrze vlastitu familiju, nepromjenjivi, samovoljni, nejasni, lukavi, oni koji sve skrivaju, čovjekomrsci, bezbožnici, tužitelji, izdajice mišljenja i istine, zavidni, sitničari, neobuzdani ...
Pa se vi sad radujte dobu Vodenjaka. Često zaboravljamo da je Vodenjak tradicionalno Saturnov znak i da smo ga možda malo previše poistovjetili s Uranom. I da, mogu biti veoma hladni i distancirani u individualnim odnosima...
A onda ima i znakova koji su svima simpatični, ali nitko ne bi htio biti taj znak. Recimo Rak i Ribe zbog svoje nježnosti i emotivnosti. Pa možda i Blizanci ili Vaga zbog svoje društvenosti i komunikativnosti. Svima su simpatični, ali su prenježni, ili "premekani", ili preneozbiljni ... U stvari, puno puta mi se desilo da ljudi koji ne znaju svoj podznak često kažu nešto poput "joj samo da nije Blizanac... ili Ribe" pa se ispostavi da im je upravo to podznak.
Možda bi jedna takva "top-lista" znakova zodijaka mogla otkriti nešto o vrijednostima društva u kojem živimo jer bi se vjerojatno takva top-lista razlikovala od kraja do kraja i od zemlje do zemlje.
Značenja i imena zodijaka
S druge strane sama značenja ili opisi znakova su zanimljiva priča, pogotovo kada pogledate opise iz raznih povijesnih razdoblja. Današnji astrolozi se mahom oslanjaju na simbolike vezanu uz značenja samih imena znakova, a onda i šire, posezanjem za mitološkim pričama. I naravno, temeljna je veza sa 4 elemenata. No ima tu stvari koje se zapravo nikako ne uklapaju. Naprimjer, ultimativni vodeni znak je Škorpion, životinja koja nema nikakve veze s vodom, štoviše to je životinja suhih i vrućih područja. Čovjek bi očekivao da pripada zraku ili vatri, pa čak i zemlji - svemu, samo ne vodi. Ili sam znak Vodenjaka koji čak i u imenu ima pojam vode, a zapravo je zračni znak. Otkud to... Kao da je onaj koji je davao imena imao pomalo pomaknut smisao za humor. Ili u tome ima nešto dublje...? I kada gledamo druge uobičajene opise znakova naći ćemo još ovakvih neobičnih stvari nad kojima bi se mogli zamisliti.
Također, uzima se zdravo za gotovo kako ta imena sežu u najdavnija vremena. No nazivi znakova i zviježđa u predhelenističkim vremenima zapravo su bitno drugačiji. Čak ni podjela na 12 znakova nije baš standardna (vidi: Zašto imamo 12 znakova zodijaka?). Babilonsko/Kaldejska/mezopotamska tradicija je imala podjele i na 17 zviježđa, egipatska starija tradicija po svemu sudeći na 36 dijelova ili "znakova"(koji su se sačuvali kao dekani) pa čak i na 72 dijela, postoji i priča o lunarnim kućama (njih 27 ili 28) koji su također svojevrsni ekvivalent znakova... Tek je kasnija tradicija stala na podjeli od 12 znakova zodijaka.
Današnja imena su zapravo standardizirana negdje s početkom helenističkog doba i gotovo bi mogli reći kako je u samo tri slučaja doslovno preuzeto ime iz starije tradicije (Blizanci, Lav, Škorpion). Sve drugo su zapravo nova grčka imena. Postoji hipoteza da je Eudoks iz Knida tu uveo red, iako nemamo sačuvano njegovo izvorno pisanje (Phainomena).
Recimo, Djevica je ranije reprezentirana snopom žita, jer je to vrijeme u godini vrijeme ubiranja plodova i plodnosti, što je gotovo dijametralno suprotno danas uobičajenim opisima Djevice kao suhoparne, intelektualne, sitničave. Zato se kasnije u tradiciji Djevica prikazuje kako drži snop žita u ruci što je bio neki pokušaj pomirivanja tih dviju, zapravo različitih tradicija.
Ili, današnje Ribe su u davnini reprezentirane i zvane "repom lastavice" (zbog oblika slova V, poput repa lastavice) sa velikim četverokutom (današnji Pegaz) između. A ribe su postojale kao današnje zviježđe "Južne ribe" (što također često izaziva konfuziju).
Vaga se često nazivaju "kliještima" u smislu škorpionovih kliješta (dakle dio je zviježđa Škorpiona), što zvuči daleko opasnije od miroljubive vage.
Strijelac, ili točnije luk i strijela, predstavljaju najopasnije oružje starog svijeta i tu se nalazi par vrlo opakih zvijezda nekretnica. Toliko o liberalnom i filozofskom Strijelcu. S druge strane Strijelac se i danas prikazuje kao kentaur (pola čovjek pola konj) kojem je dodan luk i strijela, što opet djeluje čudno jer zviježđe "Kentaur" postoji od davnina. Opet izgleda da se radi o miješanju dviju tradicija...
Ili recimo znak Jarca, koji je u babilonskoj tradiciji bio neka vrst morske životinje (morski jarac, mogli bi reći) što drastično mijenja simboliku planinske životinje i ambicije ("odlazak u visine") koja se pripisuje Jarcu. Osim toga grčko ime za Jarca je čudna iznimka: to je jedino ime koje je zapravo pridjev, a ne imenica, pa bi se trebao zvati "jarčevski" ili tako nekako... Nije zato čudno da je u stara vremena jedan od najčešćih atributa znaku Jarca bio "tajanstveni".
Ili Rak koji je u egipatskoj tradiciji predstavljen kukcem skarabejom, egipatskom svetom životinjom zbog veze sa simbolikom Sunca (kugle koju "rola" skarabej) i ultimativnim simbolom izvora života. Kako je to postao vodeni Rak povezan s Mjesecom je još jedan zanimljiv misterij. Još k tome u zviježđu Raka nema ijedne iole sjajnije zvijezde.
Kada pažljivije pogledamo vidimo kako stvari ipak nisu baš tako jasne i očigledne po pitanju značenja i simbolike znakova zodijaka. Čak i grčka riječ zoidion je vrlo neobična u strukturi (o tome sam pisao u tekstovima o helenističkom zodijaku:Helenistički zodijak i vladarstva 1).
Mogao bih nastaviti opisivati te neobičnosti, no poanta je u tome da je možda krivo pretpostavljati nekakvi kontinuitet tradicije od najdavnijih vremena. A onda je uzaludno pokušavati stvoriti kontinuitet astrologije od najdavnijih vremena. Isto tako "rastezanje" simbolike nas često vodi u situacije da možete sve sa svime povezati – simbolike su uostalom različite u raznim kulturama i različitim vremenima, pa to treba imati na umu. Stvari treba proučavati i razumjeti u svom vlastitom povijesnom i kulturnom kontekstu, a ne ih nasilno povezivati.
Nastanak helenističke astrologije (cca 3 ili 2 st p.n.e.) jest jedinstveni događaj u kojem su se rekonceptualizirali stari pojmovi kako bi se formirao novi sustav znanja kozmologije, odnosno u konačnici astrologije. Čak i ako se koriste neki elementi starije tradicije oni se bitno reformuliraju kako bi se uklopili u novi sustav. Tako i u slučaju znakova zodijaka i njihovih imena... Robert Schmidt je pokazao kako odabir imena znakova ima svoju dublju logiku koji seže u sam jezik, te nema puno veze sa simboličkim značenjima kako ih danas koristimo. Imena su odabrana radi strukture koja sama imena (ili slogovi) sadržavaju kako bi opisala vezu nekih temeljnih značenja zodijaka i njihovih odnosa na zodijačkom krugu... Ne mogu sada u par rečenica objasniti što pod time mislim, no prilično je sigurno kako imena životinja po sličnosti s njihovim karakteristikama nije bio primarni kriterij (osim možda akceditalno)... Drugim riječima, trebalo bi odvojeno proučavati drevna značenja i počela, čak i u svezi mitologije, od onih koja su se usvojila početkom helenističkog doba (i zapravo zadržala do danas). Predhelenistička astrologija i astronomija su nešto bitno drugačije i zahtjeva drugačiji pristup. O vladarstvima da ne govorim... Tek nam predstoji pokušati razumjeti kako su se formirale te podjele i nazivi, da bi tek onda mogli razmišljati o mogućnosti modifikacija opisa za današnje vrijeme...
Zodijak (tropski) je samo jedna podjela kruga na 12 segmenata i ono što ih temeljno određuje jest odnos jednog podioka s drugim – to je gotovo geometrijski problem (u platonističkom smislu geometrije). I upravo razdvajanje takvog zodijaka od samih zviježđa (bez obzira što su se zadržala ista imena) predstavlja radikalnu promjenu u astrologiji. I zato trebamo razumijeti helenističku astrologiju u vlastitom kontekstu umjesto da po svaku cijenu pokušavamo povezati (zapravo) različite ideje, filozofije, mitologije, pa i vremena, u jednu kontinuiranu cjelinu.
