U drugom dijelu se bavim tipičnim opisima zodijaka u helenističkim tekstovima, prije svega kod Vetija Valenta. Ti opisi su dosta skromni i pomalo neobični za suvremenog astrologa
Drevni opisi zodijaka
Znamo kako suvremena astrologija koristi veoma detaljne opise značenja pojedinih zodijaka, koji su kroz tjedne horoskope ušli u svakodnevnu kulturu kao svojevrsna tipologija opisa ljudskog karaktera. U stručnijem astrološkom smislu obično se kao najtemeljnija značenja znakovima zodijaka pripisuju 4 elemenata (ponekad zvani trojke, jer svakom elementu su dodijeljena 3 znaka) – vatra, zemlja, voda, zrak – te 3 modaliteta (četvorke), dakle kardinalni, fiksni i promjenjivi. Tek se spominje, ali rjeđe koristi, podjela na parne i neparne, tj. muške i ženske, ili pozitivne i negativne znakove (razni autori ih razno nazivaju). Štoviše smatra se kako se iz tih triju temeljnih podjela mogu izvesti sva ostala značenja zodijaka.
Suvremena astrologija voli koristiti simbolička značenja zodijaka i simbola koji ih predstavljaju, a to svakako ima primjenu u određenim područjima astrologije, posebice psihološkoj astrologiji. No tradicija imenovanja zodijaka (a ni njihovih prikazivanja) nije previše standardna ni kontinuirana: ranija egipatska tradicija ima svoje konvencije, pa se čak, po svemu sudeći, više naslanjala na podjelu od 36 sektora (tj. "znakova"). Babilonska se tradicija nakon podjele na 18 sektora skrasila na 12 likova zodijaka, ali po svemu sudeći svega 3 imena su doslovno prebačena u helenistički svijet i jezik (Blizanci, Lav i Škorpion). Zbog toga izvlačenje simbolike iz slika koje se vežu uz zodijak i nije uvijek korisna, odnosno samo je ograničeno korisna. Vidimo, naprimjer, kako je Škorpion je za nas vodeni znak, iako je škorpion veoma zemljana, čak pustinjska životinja. Vodenjaka zovemo zračnim, iako je voda centralni motiv simbola. Kozorog ili Jarac je zapravo u ranijoj babilonskoj tradicija vrsta ribe, tj. morske životinje, a znak je zemljani. Ribe, vodeni znak, ranije se zvao "rep lastavice". Dakle, morati ćemo potražiti i neku drugu strukturu ili počela za osnovne opise, tj. imena, zodijaka. Simbolička značenja su samo jedan, čak manji, dio strukture značenja zodijaka.
Budući da većina helenističkih tehnika ima poveznicu sa astronomskim pojavnostima naš cilj će biti pronaći logiku koja povezuje i kozmološke ili astronomske pojavnosti sa pojedinim tehnikama ili značenjima. Na taj način povezujemo teoretske koncepte sa astronomskim pravilnostima, a onda i sa simboličkim značenjima.
Jedno od pitanja je i zašto baš 12 likova zodijaka – jer zaista, kad govorimo o zviježđima, ona su naprosto konvencija (kako god da dijelite i grupirate zvijezde, i na koliko god sektora da dijelite nebo). Stoga bi imalo smisla da ta podjela na 12 sektora ima izvjesnu astronomsku podlogu, a ne samo simboličku ili numerološku. Već smo spomenuli kako je tropski zodijak svojevrsni idealizirani opis neba (u skladu s platonističkim idealizmom) kojem nije cilj da bude što bliži egzaktnom izgledu stvarima u nesavršenom svijetu nastanka i nestanka. Upravo obrnuto – to je pokušaj da se približimo idealnom svijetu u kojem postoje neki univerzalni, stalni i nepromjenjivi odnosi. Tek onda tražimo način interakcije univerzalnog sa pojedinačnim koje je po svojoj prirodi nestalnije i promjenjivije. Na tu ćemo se ideju stalno vraćati jer ćemo, naprimjer, stalno nailaziti na određene generalizirane, tj. idealizirane, vrijednosti astronomskih veličina što je gotovo suprotno suvremenom znanstveno-empirijskom pristupu gdje je ideal što preciznije mjeriti svaku vrijednost ili astronomski podatak.
U tom smislu postoji jedna veoma jednostavna logika koju (koliko mi je poznato) nitko prije R. Schmidta nije uzeo u obzir. Naime, ako uzmete odnose prosječnih brzina planeta te, naprimjer, uzmete Kronovo srednje kretanje kao jedinično (recimo vrijeme koje treba da prođe 1 stupanj) vidjeti ćete kako će Zeus za isto vrijeme preći u prosjeku 2,5 puta više, Ares 15 puta više, te Helios 30 puta više. Odnosno obrnuto, ako uzmemo Helios (Sunce) za jedinicu, Ares prelazi ½ sunčeve putanje, Zeus 1/12, Kron 1/30 kretanja Sunca. Herma i Afroditu ne spominjem jer je njihovo prosječno kretanje jednako Heliosovu, dok je Selena (Mjesec) poseban slučaj o kojem ćemo kasnije. Dakle ako Sunce pređe jedan znak (30 stupnjeva), Ares prosječno pređe 1/2 tj. 15 stupnjeva; Zeus za to vrijeme prođe 1/12 ili 2,5 stupnja, a Kron pređe 1/30 ili 1 stupanj.
I upravo su ovo temeljne podjele zodijačkog kruga koje nalazimo u helenističkoj astrologiji: podjela na 1 stupanj (ukupno 360), zatim na 12 dijelova (od po 30 stupnjeva), tj. 12 znakova zodijaka. Zatim postoji podjela na 2,5 stupnja ili 1/12 zodijaka što je takozvana dvanaestina (dodektemoria) koja se redovno koristi u brojnim tehnikama, a i iz koje je proizašla suvremena ideja harmonika. A tu je i podjela na dijelove od po 15 stupnjeva ili polovina znaka zodijaka koja se također spominje u starim tekstovima (doduše rijetko), a zove se bathmos ili korak (to bi se zapravo trebalo prevoditi kao stupanj, od stupati, koračati, dok je grčki naziv za naš "stupanj" moira, što znači dio, podiok...). Ukratko, relativni odnosi srednjih brzina kretanja planeta nas upućuju na vrste osnovnih podjela zodijačkog kruga u helenističkoj astrologiji. Posebno je pitanje koja od tih podjela je elementalna, dakle osnovna ili bazična... Naravno to ne znači kako druge tradicije (egipatska, babilonska, indijska itd.) nisu imale možda neku drugu logiku ili razloge na umu. Nas ovdje primarno zanima helenistička tradicija koja je u osnovi današnje zapadne astrologije. No to nije jedini razloga za ovakve podjele...
Opisi kod Vetija Valenta
Ako pogledamo opise znakova zodijaka iz najranijih helenističkih vremena vidjeti ćemo neke bitne razlike u odnosu kasnije ili današnje opise znakova. Valentovi opisi zodijaka (I.2) mogu nam poslužiti kao uzorak jer veoma slične opise nalazimo i kod drugih autora (Hefestion, Paulo, Porfirije i ostali).
Ovan je dom (oikos) Aresa, muški zodijak, tropski, kopneni, zapovjednički, vatreni, slobodan, uzdižući, poluzvučni, dobar, promjenjiv, nadzirući, javni, građanski, slabo plodan, uslužan, razneblje kozmosa, uzrok mnijenja (o kome), dvobojni pošto Sunce i Mjesec stvaraju gubu, akne; također je i nepovezan, ekliptički.
Ovdje vidimo nabrajanje svojstava koja su prilično neobična za suvremenog astrologa. Kao prva grupa značenja spominju se neke od temeljnih karakteristika zodijaka, naprimjer, kako je neki zodijak dom ili kuća (oikos) nekog planeta (danas bi rekli da taj planet "vlada" znakom). Zatim se kaže da li su obrtni (tropikos), ili čvrsti (stereos), ili dvotjelesni (disōmos) likovi zodijaka (modernim rječnikom kardinalni, fiksni, promjenjivi); te da li su muški (arenikos) ili ženski (thēlukos). Spominju se i elementi (vatra, zemlja, voda, zrak) što je možda i najranije eksplicitno povezivanje elemenata sa zodijacima. Ove su podjele većini suvremenih astrologa poznate. Na ova svojstva ćemo se još vratiti, no ona svakako predstavljaju jednu grupu značenja vezanih uz pravilnu strukturu (ili geometriju) znakova zodijaka.
Nakon toga slijedi niz karakteristika koje nama zvuče neobičnim, a pojavljuju se kao srodne grupe značenja, različite za pojedine znakove zodijaka. Naprimjer: jedna grupa značenja su zvučni, bezvučni ili poluzvučni; zatim, dovršeni ili nedovršeni; kopneni, vodozemski ili morski; plodni, neplodni, ili slabo plodni; slobodni ili ropski; a onda imamo i pojmove poput građanski, javni, ruralni, zemljoradnički, zatim uslužni, vladajući, kraljevski itd. Zapravo je na prvi pogled nejasno odakle ti opisi dolaze i kako ih primijeniti, ali barem neki od njih imaju veze upravo sa konstelacijama i njihovim izgledom. Naprimjer, nedovršeni znakovi će imati veze se oblikom zviježđa koje je na neki način otvoreno, nema jasne granice ili je lik zodijaka samo djelomično prikazan; ili nagnuti i uspravni znakovi koji opisuju na koji se način uzdižu ili spuštaju na horizont, da li pod kutom ili uspravnije (to je i u vezi znakova kratkog i dugog ushoda).
Drugu grupu ovih opisa ne bi mogli povezati ni sa tim astronomskim karakteristikama. Neka od tih svojstava se relativno češće koriste – naprimjer spominjanje plodnih i neplodnih znakova u kontekstu teme djece – no za većinu tih opisa ne znamo zašto se i kako koriste. Ponekad se naslućuje neka logika ali uvijek uz neka odstupanja. Interesantno je kako ih Ptolemej ne nabraja u Tetrabiblosu, ali daje opasku kako su ti opisi samorazumljivi, te da ih upotrebljavamo prema vlastitom nahođenju, gdje se mogu pokazati korisnim. Od Ptolemeja bi čovjek očekivao nešto više... Ali to je i primjer kako Ptolemej mnoge temeljne tehnike podrazumijeva, iako o njima ne govori u Tetrabiblosu.
Neke od tih podjela kao da oslikavaju nazive ili same simbole zodijaka. Naprimjer ljudski/životinjski zodijaci prikazuju životinje (Ovan, Bik, Lav i dr) ili ljude (Vodenjak, Blizanci, Djevica). Ili zvučni/ poluzvučni/ bezvučni kao da opisuju da li simbol predstavlja lik koji govori (Djevica, Blizanci) ili samo ispušta zvukove (Lav, Jarac) ili je bezvučan tj. nijem (Rak, Škorpion, Ribe). Ili po mjestu gdje žive, zemaljski (Bik, Ovan, Lav itd), ili vodozemski (Rak) ili vodeni (Ribe). No moramo se zapitati što bi to onda značilo u karti – možda se ipak ti pojmovi odnosi na neke općenitije kvalitete. Ponekad vidimo i podjele zbog vladarstava, pa se zodijaci domicila ili uzvišenja malefika nazivaju nasilnim ili destruktivnim (Jarac, Vodenjak, Ovan, Škorpion, Vaga). Mnogo je pitanja vezanih za ova značenja jer nije sasvim jasan obrazac dodijele tih pojmova, niti koja bi značenja imali u tumačenju karte čovjeka. No jasno je da zodijaci istih karakteristika nemaju geometrijsku pravilnost poput elemenata i kvaliteta.
Schmidt je u posljednjim još neobjavljenim istraživanjima pokazao puno dublju vezu sa platonističkim poimanjem geometrije i kozmologije koja sežu sve do Eudoksa za kojeg se smatra kako je standardizirao imena znakova zodijaka i vjerojatno uveo sam pojam zoidiona za ekliptičke znakove zodijaka. U tom bi smislu ovi opisi predstavljali klase svojstava, što je nešto drugačije od simboličkih značenja s jedne, ili konkretnih signifikacija s druge strane. Dakle "plodnost" bi mogao biti predstavnik čitave klase značenja koja bi u osnovi predstavljale, naprimjer, nešto u vezi "obilja" u najširem smislu, a da sam opis (plodnost) nije nužno signifikacija za nešto određeno poput imanja djece (tj. može se odnositi na mnoge pojedinačne stvari). Na taj način dobivamo postupak pomoću kojeg signifikacije planeta u nekom liku zodijaka postaju konkretizirana – kao da te klase predstavljaju svojevrsne jezične priloge koji djeluju na planet koji "nešto čini" (ako planet shvatimo poput glagola u jeziku). Ovakvo značenje proizlazi dijelom i iz samog jezika jer se u tim popisima često koristi plural koji u grčkom nije samo množina – stavljanje riječi u plural može radikalno promijeniti značenje riječi, često prema apstraktnim ili općenitim pojmovima. Zbog toga u grčkim rječnicima obavezno postoji zasebna lista značenja neke imenice u pluralu, no problem je što u astrološkim tekstovima imamo liste pojmova za koje ne postoji kontekst rečenice, pa nismo ni sigurni što bi zapravo bila njihova značenja u množini – posebice kada naiđemo na neku riječ u množini koja se koristi samo u astrološkom kontekstu i nije nigdje drugdje dokumentirana. Zbog toga bi se te liste mogle i veoma različito prevoditi, što se po svemu sudeći i dešavalo kroz povijest (a i danas).
Dakle, još uvijek ne znamo u potpunosti koje klase predstavljaju ti pojmovi i po kojim kriterijima su formulirani, no očito to jest neki pokušaj klasifikacije ili grupiranja znakova tj. odnosa među znakovima zodijaka. Nismo ni sigurni da li je ovaj popis kod Valenta kompletan, ni koliko je blizak izvornim idejama, ni da li je postojao neki konačna popis tih pojmova ili su se pojmovi mogli dodavati tim listama opisa znakova. Osim toga postoje razlike u opisima kod raznih autora, a protekom vremenom te su razlike sve veće. No možda je taj dio značenja i trebao biti nepravilan, kao što je jedan dio veoma pravilan (npr. opisi iz odnosa znakova u trokutu, četverokutu i šesterokutu).
Valentov se tekst dalje nastavlja:
Dakle, oni koji su rođeni u njemu [znaku] u skladu s odnosom gospodarstva1 , biti će jasni (sjajni), značajni, zapovjednički, pravedni, neprijateljski spram noževa, slobodni, vođe, čvrsti u namjerama; hvalisavac, velikodušan, nemiran, kapriciozan, ohol, u zraku,2 prijeteći, nagli (brzi), oni koji se brzo mijenjaju, dobrostojeći. Kad bi gospodar loše pao, a od dobrotvora bio svjedočen, rađa plemenitaše, bogate i one koji imaju moć života i smrti.
Ovdje vidimo opise koji su nešto sličniji današnjim opisima zodijaka, no uočite frazu kojom Valent započinje: "...koji su rođeni u skladu s odnosom gospodarstva". Iako je izraz u grčkom pomalo dvosmislen, čini se da upućuje na to kako ovaj dio opisa zodijaka dolazi od planeta koji je gospodar tog zodijaka, dakle da izvjesna svojstva planeta domaćina daju zodijacima dodatne karakteristike. Kod ostalih znakova nema ove fraze (kaže samo "oni tako rođeni...), ali sudeći po strukturi rečenice mislim da se podrazumijeva.
Kod Ptolemeja nalazimo eksplicitno razlikovanja svojstava znakova kao znakova (ili suštinskih svojstava znakova) naspram prigodnih (ili akcidentalnih) svojstava poput ovih koji dolaze zbog gospodarstava planeta. Ovo je svakako zanimljivo jer naznačuje kako dio svojstava zodijaka nije temeljno ili suštinsko svojstvo zodijaka kao takvog, već je prigodno ili, možda bi mogli bi reći, donekle promjenjivo. Pri tome pod prigodnim svojstvima podrazumijevamo ona svojstva koja nisu najtemeljnije karakteristike nečega – naprimjer, bijelo kao boja kože prigodno je svojstvo nekog čovjeka, jer se to svojstvo ne odnosi nužno na svakog čovjeka kao čovjeka, dok opis dvonožna životinja (dvonožno živo biće) jest suštinska oznaka jer se odnosi na svakog čovjeka po definiciji (čak i ako se akcidentalno rodi s jednom nogom).
Ovakvo grupiranje svojstava na prigodna i suštinska bila bi čak zanimljiva mogućnost za razriješenja konflikta "tropski vs. sideralni zodijak" koji smo ranije spomenuli. Tako bi mogli reći kako ona svojstva koja su prigodna, recimo ona koja proizlaze iz opisa konstelacija, koja dolaze od gospodara znaka ili neka druga svojstva, vremenom se (ili nekako drugačije) mogu mijenjati ili modificirati. Naprimjer, dio svojstava zodijaka koji proizlazi iz položaja zvijezda nekretnica ili zviježđa u likovima zodijaka tijekom se tisućljeća polako mijenja zbog precesijskog pomaka. Stoga neke zvijezde više nisu u istom zodijaku kao prije 2 tisuća godina, a time je i dio svojstava tih zodijaka djelomično izmijenjen. S druge strane, svojstva znaka kao znaka (obrtni, čvrsti, dvotjelesni) nešto je što je suštinsko svojstvo zodijaka, jer se temelje na strukturi međuodnosa znakova bez obzira na pomak precesije, pa je time i nepromjenjivo tj. suštinsko. Također, lako bi se moglo reći kako su u suvremeno doba opisi, naprimjer Vodenjaka, bitno promijenili otkako se Uran dodijelio Vodenjaku kao vladar. Drugo je pitanje da li su baš sve takve atribucije i modifikacije sasvim primjerene. No važno je reći kako ovaj drugi dio opisa ne nalazimo u tekstovima najranije tradicije poput Antioha – stoga je moguće kako je to već kasnija nadogradnja značenja.
Valent nastavlja s opisima znakova:
Ovan je u naravi voden, pun grmljavine i tuče; primjerenije, prvi dijelovi do ravnodnevnice, kišni, s tučom vjetrom i razaranjem; srednji, do 15. stupnja, umjereni, <dok preostali dijelovi <...> i posebno stvaraju pomor> četveronožaca.
Znak ima 19 svijetlećih zvijezda. U pojasu ima 13 zvijezda, 27 sjenovitih, ispod pojasa 28, a 48 blijedih. Prvi dio Perzeja iz sjevernih (područja) se uzdiže s njim, a s juga preostali dijelovi i lijevi dio Kočija (Auriga), a s juga peraja i rep Morskog čudovišta.3 Sa sjevera [noga] Arktura zalazi, a sa juga ostatak Lupusa.
Ovi krajevi su pod Ovnom: prednji dio Babilon; glava Elimija; desna strana, Perzija; lijeva, dolina Sirije mjesta pored; za linije lica Babilon; za grudi Armenija; ispod ramena Trakija; za trbuh Kapadokija, Sousija, Crveno more i Ruparija; stražnji dijelovi, Egipat i Perzijski ocean.
Prvo vidimo opise nekih stupnjeva (odnosno grupe stupnjeva) unutar znaka, mahom vezane uz meteorološke ili mundane (kolektivne) događaje, a koji bi također mogli biti povezani s utjecajem zvijezda nekretnice koje se uzdižu ili nalaze na na pojedinim stupnjevima. Možda je to primjer preuzimanja iz starijih tradicija. Nije mi poznata primjena ičeg sličnog u natalnoj analizi u tekstovima tog doba, pa izgleda da su se ovi opisi koristili prije svega u mundanoj ili elekcionoj astrologiji. Iako i tu treba biti oprezan i ostaviti mogućnost da i ti opisi imaju neka općenitija značenja.
Zatim slijede opisi samih zvijezda nekretnica i zviježđa koje se nalaze u znaku uključujući i ona koja su sjevernije i južnije od pojasa ekliptike. Već smo spomenuli kako su položaji tih zvijezda danas drugačiji zbog precesije, pa bi to vjerojatno zahtijevalo preradu ovih opisa.
Na kraju imamo opise zemljopisnih područja koja potpadaju pod pojedini znak (ili dio znaka). Vidimo kako i ovi opisi dolaze u kontekst mundanih (ili kolektivnih) događanja, a moguće je da imaju daleko drevnije porijeklo (Kaldejsko/Babilonsko) kada je takva primjena bila važnija od natalne analiza (koja zapravo tada i nije postojala). Popisi su dosta različiti, a kasnije u tradiciji postoji sve više različitih geografskih dodijela. Neki ih autori izdvajaju od temeljnih opisa znakova – Ptolemej će cijelu drugu knjigu posvetiti pomrčinama i kolektivnim događajima u kojima primjenjuje ovakve opise. Zanimljivo je da Ptolemej smatra kako su astrološki utjecaji kolektivnih događaja važniji ili jači od utjecaja na individualne sudbine ljudi. To je odgovor na uobičajenu kritiku astrologije sve do današnjih dana: da li su naprimjer u potresu, potapljanju broda ili nekoj sličnoj masovnoj nesreći svi nastradali imali "loš horoskop". Ptolemej bi rekao ne, jer su neki snažniji utjecaji (koji su doveli do tog kolektivnog događaja) nadvladali utjecaj koji zvijezde imaju na pojedinaca. To bi značilo da se ponekad ljudi nađu "na krivom mjestu u krivo vrijeme" pa nastradaju. No ponekad se nađu "na pravom mjestu u pravo vrijeme" pa dožive nekakav veliki uspjeh koji nije izravni rezultat osobnih konfiguracija planeta. To je posebno intrigantno u današnje vrijeme raznih celebritya kada ljudi nakratko mogu postati planetarno poznati ili vrlo uspješni, a zatim nestati u anonimnost ili propasti. Drevni astrolozi bi ipak rekli da za stabilniji i trajniji uspjeh treba snažnija podloga u natalnoj karti.
Mnogi autori u opisima zodijaka daju i listu dijelova tijela koji se pridjeljeni znakovima zodijaka, slično kao i za planete, budući da su ozljede i bolesti jedna od važnijih tema u analizi rođenog. Iatromathematika (nauk o bolestima) i njena veza sa astrologijom seže daleko u predhelenistička vremena, što može biti razlogom brojnih lista dodjela dijelova tijela zodijacima. U nabrajanjima dijelova tijela nailazimo i na određene probleme u prijevodu budući da značenje pojmova nije uvijek jednoznačno. Naprimjer grčka riječ stomachos (dakle, osnova za riječ stomak) može značiti i usta, i ždrijelo (korijenski ona znači naprosto otvor), a tek onda i želudac; ili grčko neuron može značiti i žila, i tetiva (dakle, sve što je vlaknasto ili poput uzice), pa onda kasnije i vena (za razliku od arterije), a tek kasnije živci. Za potrebe prijevoda ipak sam se držao astrološke simbolike u odabiru primarnih značenja. I tu postoji značajnijih razlika od autora do autora, ali se nazire princip po kojem prvom znaku zodijaka (Ovnu) dodjeljujemo glavu, pa sve do Riba kojima se dodjeljuju stopala. Moguće je i da su znakovi izvorno predstavljali područja tijela dok su se planetima pripisivali organski (funkcionalni) sustavi. No izgleda kako se vremenom to dvoje pomiješalo jer su planeti vladari znakova pa su se znakovima počeli pripisivati i organi koji su su dodijeljeni planetima.
Nastavlja se...
