Ovo je prvi dio teksta u nastavcima o astrološkim kućama ili mjestima u helenističkoj astrologiji. U tekstu ću pokazati probleme u razvoju i korištenju astroloških kuća i ponuditi i neka drugačija riješenja
Kuće ili mjesta u Helenističkoj astrologiji
Kako se odmičemo u objašnjavanju osnovnih astroloških pojmova helenističke astrologije tako i razlike u odnosu na suvremenu astrologiju postaju sve očiglednije. Prvo što možemo uočiti u vezi astroloških kuća, a što smo već objasnili u poglavlju o domicilnom vladarstvu, jest da je naziv "kuće" (oikos) bio rezerviran za same znakove zodijaka. Za "kuće" u suvremenom smislu te riječi koristio se naziv topos, što znači mjesto. U tom smislu ću u tekstovima koristiti termin mjesto, a kako ne bih izazvao zbunjenost termin "kuće" ću stavljati u navodnike ako se odnose na mjesta (tj. na kuće u suvremenom astrološkom smislu te riječi) ili ću koristiti oblik mjesto-kuće ili znak-kuće kako bi bilo jasnije da li se govori o znakovima zodijaka ili mjestima. Riječ dom koristit ću isključivo za znakove zodijaka.
"Kuće" su za suvremenog astrologa zasebni entitet u astrologiji koji dobivamo tzv. trisekcijom kvadranta – dakle, udaljenost između AC-a (ushoda) i MC-a (razneblja, meridijana) dijelimo na 3 dijela. Takvi sustavi zovu se kvadrantni sustavi kuća. I tu nailazimo već na probleme. Budući da se radi o sfernoj geometriji postoji više načina na koje se ta trisekcija može načiniti – može se činiti podijela duž raznih osi (ekvatora, ekliptike, horizonta, prvog vertikala), može se dijeliti prostor (udaljenost) ili vrijeme, ili kombinirati oboje. Razne metode takvih dijeljenja dale su razne sustave "kuća" (Placidus, Porfirije, Morinus, Koch, Regiomontanus itd.). Kada je Project Hindsight započeo s prevođenjem astroloških tekstova sa grčkog jezika, jedno od prvih spoznaja bila je da tadašnji astrolozi koriste gotovo isključivo (ili bar primarno) tzv. "cijeli znak" sustav "kuća" tj. mjesta (slika XX). U takvom sustavu granice mjesta/kuća uvijek koincidiraju sa granicama znakova zodijaka. Naprimjer, čak i ako je Ushod (Ascendent) recimo na 23. stupnju Strijelca, prvo mjesto ("kuća") biti će od 0-30° Strijelca, drugo od 0-30° Jarca, treće 0-30° Vodenjaka itd. Dakle, početak mjesta uvijek je i početak zodijaka, a kraj mjesta uvijek je kraj zodijaka. To već rješava mnoge velike probleme u svezi "kuća" – naprimjer, nema pitanja "vrha" ili početka mjesta-kuće, nemoguće je imati umetnuti znak, a nema sumnje koji je planet vladar mjesta (jer se mjesto ne proteže na dva zodijaka) itd.
Iako suvremeni astrolozi smatraju ovakva mjesta-kuće svojevrsnom primitivnom pretečom suvremenih "naprednih" metoda trisekcije kvadranata, vrlo brzo dolazimo do uvida kako ovakvo poimanje mjesta-kuća itekako ima smisla i daleko je konzistentnije, a svakako je i mnogo jednostavnije (nema računanja, što bi se trebalo svidjeti mnogim astrolozima). Naime, možemo reći kako su mjesta zapravo jedna od funkcija ili manifestacija zodijaka, a ne neki zasebni, odvojeni entitet ili podjela. U tom smislu izvjesne karakteristike (zapravo) zodijaka nazivamo mjestima koja su svojstva zodijaka, dok su u kvadrantnim sustavima uvijek prisutna dva (ponekad i tri) zodijaka unutar mjesta-kuće što bitno komplicira razumijevanje i primjenu mjesta-kuća. Stoga su u kasnijoj tradiciji značenja mjesta-kuća tijekom vremena bila odvojena od značenja samih znakova zodijaka, što možda i nije bila izvorna intencija helenističkih astrologa.
No, tu vidimo i kako je došlo do današnjeg imenovanja mjesta nazivom "kuće". U helenističkoj astrologiji je bilo moguće govoriti o trećem, četvrtom, petom mjestu (topos), ali se moglo reći treći, četvrti, peti zodijak (zoidion), ili treća, četvrta, peta dvanaestina (dodekatemoria), pa onda i treća, četvrta, peta kuća (oikos) – jer je zodijak, koji se nazivao domom ili kućom planeta, koincidirao sa mjestom. Interesantno je kako je to miješanje naziva bila česta kritika - čak i od akademskih autoriteta (poput Neugebauera ili Thorndikea) - kako mnogi autori, pa i precizni Ptolemej, miješaju pojmove, te da su nekonzistentni u terminologiji. No, to zvuči nesuvislo i nekonzistentno samo ako pretpostavljamo kako Ptolemej (i drugi) koristi neki od kvadrantnih ili jednakih sustava "kuća". Onog trena kada pretpostavite da oni primarno koristi sustav "cijeli znak", stvari sjedaju na svoje mjesto, te čak i ova, naizgled izmješana terminologija, postaje itekako smislena i konzistentna. Tu vidimo kako i vrsni akademici, koje sama astrologija nije interesirala, mogu potpuno krivo tumačiti, pa i prevoditi, astrološke tekstove, što nažalost postaje referenca za sve, pa i za astrologe. Jedan od razloga za ovakva nerazumijevanja jest i u tome što se kao referentna doktrina koristio Ptolemejev Tetrabiblos, a srednjevjekovni autori mahom temelje svoju astrologiju na Ptolemeju (odnosno na moguće krivim tumačenjima Ptolemeja). Ali upravo ta "nekonzistentnost", odnosno korištenja termina zoidion (znak zodijaka) za mjesta, zapravo potvrđuje kako je i Ptolemej primarno koristio sustav "cijeli znak", za što se može naći cijeli niz tekstualnih potvrda u Tetrabiblosu. Drugim riječima, do pojave Projecta Hindsight nije postojala svijest o tome do koje je mjere bio proširen i uobičajen ovakav sustav kuća. U stvari, to bi se teško moglo zvati "sustav kuća" jer pojam sustav podrazumjeva izvjesnu odvojenost koncepta mjesta-kuća kao jednog entiteta u odnosu na znakove zodijaka kao drugog entiteta, dok bi za helenistički sustav mjesta ispravnije bilo reći kako su neodvojivi od likova zodijaka i funkcije zodijaka. Lako je dakle vidjeti kako se s uvođenjem i sve širim korištenjem kvadrantnih sustava, naziv "kuća" počeo primjenjivati na tu novu podjelu, iako ona više ne koincidira sa likovima zodijaka (koji su zapravo kuće planeta) i ne može se reći kako su takve "kuće" zaista kuće ili domovi planeta.
Pa ipak, zanimljivo je kako su u suvremenoj astrologiji kvadrantni sustavi postali gotovo zaštitni znak suvremene zapadne astrologije, iako se nikad nije razjasnilo pitanje koji je sustav kuća "bolji", ili u čemu je razlika između pojedinih sustava. Naprosto se prihvatila teza da svatko koristi one kuće koje mu bolje odgovaraju, što zapravo ukazuje na gubitak poimanja počela u pozadini korištenja kuća. S druge strane u Indijskoj astrologiji održala se upravo ova identifikacija zodijaka i mjesta-kuća, pa ako ništa drugo kao argument možemo koristiti upravo činjenicu kako indijski astrolozi stoljećima uspješno primjenjuju ovakvo korištenje kuća-mjesta.
MJESTA KAO ŽIVOTNE TEME
U suvremenoj se astrologiji "kuće" koriste prije svega kao opisi nekih područja života (roditelji, prijatelji, posao i sl). Suvremena humanistička astrologija je to proširila i na područja ljudske psihe, pa naprimjer 2. kuća, osim novca opisuje i sustav vrijednosti neke osobe, ili 5. kuća osim djece opisuje i način izražavanja, kreativnost i sl. Početke takvog pristupa nalazimo u djelu Danea Rudhyara koji u brojnim knjigama postavio i razradio astrologiju koja se u šezdesetim i sedamdesetim razvila do onog što se danas zove psihološka ili humanistička astrologija.
Već smo spomenuli kako je grčka riječ koja se koristi za astrološke "kuće" topos, a osim što znači mjesto, lokacija, položaj, koristi se također i kao naziv za temu, topiku (engl. topic), tj. predmet razgovora i sl. Dakle, ekvivalent suvremenom nazivu kuće je naziv mjesto. Ovo drugo značenje riječi topos (tema) nije ništa manje važno, zato što mjesta u astrologiji zaista jesu teme, životne teme: roditelji, braća, brak, bolesti i sl. Dakle, svaki znak zodijaka na neki način dobiva neku od tema kao svoj "predmet razgovora", a planet koji je vladar doma nekako ima vlast nad tom temom – za razliku od, kako smo ranije spomenuli, planeta u znaku kojem je vladar znaka "domaćin", a ne nužno vlasnik ili vladar. Čitajući pažljivije neke fragmente tekstova moglo bi se zaključiti kako planet kao vladar mjesta nekako "upravlja" značenjima tog mjesta, odnosno ta značenja postaju njegova svojina, svojstvo. To se vidi iz brojnih tehnika u kojima je analiza vladara mjesta gotovo važnija od planeta u mjestu-kući. Drugim riječima Kronos bi mogao imati primarno označavanje braka samo ukoliko vlada 7. mjestom, a ne nužno Afrodita koja je prirodni ili opći vladar braka. Ovo kompleksno pitanje, dakle kako planeti i kuće označavaju pojedine teme ili predmete svog interesa, ostaviti ćemo za jednu zasebnu knjigu, budući da je u helenističkoj astrologiji tematska analiza rođenih (kao analiza područja života) zasebna cjelina u pristupu natalnoj karti.
Imena mjesta
Ako pogledamo tekstove raznih helenističkih autora vidjeti ćemo kako su opisi značenja samih mjesta-kuća vrlo šturi, s ograničenim brojem pojmova, ili ih uopće nema. Recimo Ptolemej, u prvoj knjizi Tetrabiblosa gdje daje opise osnovnih astroloških tehnika, uopće ne spominje mjesta-kuće niti njihove opise kao neki zasebni entitet. Kod Porfirija također ne nalazimo zaseban opis značenja mjesta. Kod ostalih autora možemo uočiti šture opise, najčešće sa spiskom imena pojedinih mjesta, a koja se na isti ili sličan način ponavljaju kod većine izvora koji uopće spominju neke opise značenja kuće (u nekim izvorima ta imena su i jedino što se povezuje sa mjestima-kućama). Tek neki, obično kasniji izvori, daju širi spisak značenja kuća, koji je međutim već očito proširen naknadnim dodacima (Paulo iz Aleksandrije, V. Valent). Valent u IV knjizi (IV-16) daje kratke opise, no ipak u veoma specifičnom kontekstu vremenske analize, tako da oni možda i nisu namjenjeni općoj primjeni. Možda najilustritativniji opis jest onaj Paula iz Aleksandrije (24. poglavlje) koji, iako je iz kasnijeg razdoblja, te iako se vide mnoge naknadne intervencije, daje prilično standardnu kompilaciju opisa mjesta. Jedino drugi dio opisa svake kuće, gdje se opisuju značenja svakog planeta u svakom od pojedinih mjesta, manje je uobičajen, odnosno, koristio se u specifičnom kontekstu, a ne kao univerzalna značenja. Kod Antioha (24. odjeljak) nalazimo jedan raniji i uobičajeniji primjer opisa kuća:
24. Rekavši to, nabraja imena i značenja dvanaest mjesta karte, naprimjer, kako je Znamen sata krmilo življenja i ulazak u život, a ukazuje na dušu i ćud i takve stvari. Ono koje mu je slijedeće mjesto je očekivanja i u vezi toga; treće od toga je nazvano mjesto Božice a znakovito je za prijatelje i slično; četvro, os ispod zemlje, kaže da se zove kućanstvo i ognjište, a znakovito je za dragocjenosti, plemenitost [rođenja] i zemlju; peto od znamena sata je zvano Dobar udes, a označava stjecanja životinja i uvećavanje stvari življenja; šesto je nazvano božanstvo i predzalazak, naznačuje teškoće, patnje i mržnje; sedmo i os zalaska označavati će zadnju dob života i smrt; osmo, ono povratno zalasku, zvano dokoni zodijak; deveto, mjesto Boga i otklanjanje razneblja, naznačuje boravak van doma i strane zemlje. Ono deseto, koje je i Razneblje, nazvao je i vrhunac življenja, korisno za ugled i djelovanje i umijeća, te srednja dob i udesi življenja. Ono jedanaesto, nazvano povratno razneblju i Dobar duh, te označava uvećanje budućeg. Ono dvanaesto je zvano otklanjajuće, i duhovi, i nužnost, te označava začeće i teškoće i patnje.
Prvo pogledajmo standardne nazive mjesta-kuća: prvo mjesto se zove Znamen sata (hōroskopos); drugo, Vrata (ili kapije) Hada (Haidou pulē) ili naprosto življenje (bios); treće je Božica (thea); četvrto podzemna os ili samo podzemlje (hupogeion); peto je Dobar udes (agathos tuchē); šesto Loš udes (kakos tuchē); sedmo zalazak ili zalazeća os (dutikos kentron); osmo se naziva dokono (argos) mjesto (ili neradno, neaktivno mjesto); deveto Bog (theos); deseto Razneblje (mesouranēma); jedanaesto Dobri duh (agathos daimōn) i dvanaesto Loš duh (kakos daimōn). Iako u Antiohovu citatu postoje mala odstupanja ova su imena prisutna kod većine autora.
Vidimo kako nam ovi nazivi zapravo i ne daju neke konkretnije informacije o značenju kuća osim možda izvjesni opći okvir u smislu dobrog ili lošeg. No to je toliko čest način referiranja na mjesta da se čovjek ne može oteti dojmu kako se u tome krije neko dublje značenje. Jedna od mogućnosti tumačenja je fina podjela grčkog pojma Usuda, odnosno različitih načina kako Usud djeluje na naše živote. Naprimjer, riječ Udes (tuchē) jest veoma kompleksna grčka riječ koja može među ostalim značiti sreća ili fortuna, slučaj ili događaj, pa čak i slučajnost. U svakom slučaju to je nekakvi neosobni oblik usuda, dakle udes kao ono što nas zapadne ili što nas zadesi. Utoliko imamo dobar (5. mjesto) i loš (6. mjesto) udes. Nasuprot njih su dobar i loš duh. Duh možda i nije najsretniji prijevod riječi daimon, koja se odnosi na mnoštvo nižih božanstava ili duhova koji mogu biti osobnijeg i prisnijeg karaktera (sjetimo se sokratovog daimona, koji mu je često šaptao u dialozima), ili su nešto poput kućnih duhova ili čuvara (riječ demon izbjegavam zbog današnjeg izrazito negativnog značenja te riječi). Dakle opet kao da se radi o svojevrsnoj manifestaciji usuda, ali sada kroz osobne duhove, ili kroz niža i polu božanstva, ili kako bi u kršćanskom kontekstu rekli, kroz anđele čuvare ili daimone. Heidegger u predavanjima o Parmenidu daje zanimljivo tumačenje riječi daimonon u kojem naglašava konfliktualno značenje riječi: s jedne strane ona opisuje nešto strašno, sablasno, čudesno i nadasve ekstremno, a s druge strane nešto prisno, blisko, nešto što se manifestira u običnom i uobičajeno odnosno iz čega se pojavljuje ono "demonsko". Čak i, naprimjer, naša riječ "strašno" ima suprotna značenja – kada kažemo "strašna knjiga" to može značiti "strašno dobra" ili "strašno loša" knjiga. Heidegger prevodi daimonion sa njemačkim unhemlich, koje je za nas jednako teško prevodivo, ali koja ima u korjenu riječ heim, dom, pa odatle i ta dvostrukost u značenju (i slično je grčkom oikos i oikeosis). U astrološkom kontekstu interesantno je kako su po ovome tumačenju 11. i 12. mjestu daleko osobnijeg karaktera zbog značenja riječi daimon, negoli 5. i 6. mjesto koja su naprosto ono što se zadesi – za razliku od moderne astrologije koja smatra kuće ispod obzora kao osobne kuće, a one iznad obzora smatraju neosobnijima i kolektivnijima.
Nadalje, Bog i Božica su imena za 9. i 3. mjesto. Bog kao naziv za 9. mjesto i nije neobičan jer se to mjesto povezuje s religijom, misterijama, proročištima i sl. Iz toga možemo nazrijeti još jednu manifestaciju Usuda kao onog što je rečeno, fatum, dakle ono što je nekome suđeno ili prosuđeno. Uočimo kako tu postoji suptilna razlika između ideje Usuda kao onog što je dano (datost), spram onog što je rečeno, suđeno ili prosuđeno (sudbina, usud). Manje je jasan naziv Božica za 3. mjesto. No treće mjesto često se povezuje sa snovima (čak proročkim), a i za Mjesec se kaže da je ushićen u ovom mjestu. U tom smislu možemo 9. mjesto povezivati sa proročištima kojim odlazimo ili koja pitamo nešto, dok je 3. mjesto svojevrsno proročište koje dolazi nama (kroz snove) i koje privatno doživljavamo. Ove pojmove, kao i pojmove tuchē i daimon još ćemo proanalizirati u poglavlju o česticama ili "arapskim točkama" (pogl.X.x).
Uočimo kako osi ("uglovi") nemaju takva sugestivna imena i da su njihova imena proizašla iz astronomskih svojstava, što možda govori o centralnom značenju osi kao gibanja iz kojih se izvode ostala mjesta. No, čak i tu možemo zaključiti kako izlazak ili ushod (1. mjesto) ima veze sa nastajanjem, pojavljivanjem, a onda i svime što ima veze s našom interakcijom sa svijetom, dok zalazak (7. mjesto) ima veze sa nestajanjem (ispod obzora) ili telosom kao krajem ili svrhom. Za oba mjesta možemo reći kako su usud povezan sa samim fenomenom donošenja života i smrti, rođenja i umiranja, nastajanja i nestajanja. Razneblje se uvijek povezuje sa djelovanjem (i kretanjem), pa je to svojevrsni usud onog što činimo i kako to izgleda, poput karme kao rezultante naših djela u životu. Podzmna os je tu kao neko skriveno, nevidljivo (jer je os ispod obzora), kao neki najdublji ili suštinski dio našeg života kojeg nosimo ili koji pod-nosi sve drugo. Sva su ova mjesta povezana s oblicima kretanja ili nošnje, što se može povezati s još jednom grupom naziva za Usud koji su povezani s grčkom rječju pherō. Pherō je glagol koja ima izuzetno široku primjenu u raznim oblicima, a osnovno značenje mu je nositi, u smislu gibati se, kretati se. Imenica phora standardno se koristi kao izraz za gibanje, posebno u astronomiji (jer planeti nemaju vlastito kretanje već su nošeni od sfera na kojima se nalaze). Imajmo i na umu kako u klasičnoj filozofiji u pojam gibanja ulaze i fenomeni poput nastajanja (rađanja), nestajanja (umiranja), rasta (raznih bića), a i brojna stanja duše smatraju se kretanjima, gibanjima odnosno nošnjama. Ali nositi nešto može značiti i pod-nositi, nositi teret (npr. usuda) koji nam je donešen ili dodjeljen. Pojednostavljeno rečeno, samo gibanje povezano je s usudom u smislu kako se nosimo, kako podnosimo (stvari), što nosimo ili što nam je donešeno. Uostalom i u grčkom se particip ovoga glagola (pheron) zaista i koristi u značenju usuda ili sudbine. Te vrste kretanja, pa i usuda, su primarno povezane s osima, a uskoro ćemo vidjeti i kako.
Nastavak: Helenističke kuće 2