Nastavak priče o sinodičkim ciklusima s opisom Regulusa kao predstavnik grupe zvijezda blizu ekliptike. I mali sažetak korištenja zvijezda nekretnica i parana
Zvijezde na ekliptici
Iako ovdje tek na kraju spominjem zvijezde na samoj ekliptici, njihovi sinodički ciklusi su zapravo osnovni oblik sinodičkog ciklusa. Njihov je ciklus najjednostavniji i gotovo je identičan ciklusima vanjskih planeta (Saturn, Jupiter, Mars). Možemo ga jednostavno analizirati duž kruga ekliptike budući da ne moramo uzimati u obzir treću dimenziju (latitudu). No kod njih jasno vidimo još jednu karakteristiku ovih ciklusa koju je još Ptolemej eksplicitno definirao. Radi se o onome što Ptolemej naziva ISTINSKO naspram VIDLJIVOG POJAVLJIVANJA. Naime, kada su zvijezde u izlazećem ili zalazećem paranu sa Suncem potrebno je da Sunce bude točno na obzoru u trenutku kada je i neka zvijezda točno na obzoru. No, kada je Sunce točno na obzoru već je dan, pa zvijezde zapravo ne vidimo. Da bi smo zaista vidjeli zvijezde kako izlaze ili zalaze Sunce treba biti nekoliko stupnjeva ispod obzora – toliko da je dovoljno mračno da se zvijezde još vide. Takav položaj Ptolemej naziva VIDLJIVO POJAVLJIVANJE i on napominje kako je točan položaj Sunca u tom slučaju neodređen. Naime, nemoguće je egzaktno reći koliko stupnjeva Sunce treba biti ispod obzora kako bi se još mogla vidjeti neka zvijezda na obzoru. To ovisi o nizu čimbenika: od veličine sjaja neke zvijezde, njene udaljenosti od istočnog obzora, pa do vrlo promjenjivih atmosferskih i vremenskih uvjeta.
Kada su i Sunce i zvijezda točno na obzoru (kao što smo do sada analizirali), dakle kada su u matematičkom paranu, Ptolemej to naziva ISTINSKIM POJAVLJIVANJEM. On tu koristi grčku riječ za istinu, aletheia, koja je pomalo neobična (o tome su napisane nebrojene filozofske rasprave). Radi se o tome da je ta riječ negacija (prefiks a-) riječi lethe (to je među ostalim i ime rijeke zaborava iz koje duše piju kada se vraćaju u ovaj svijet, a kako bi zaboravile ono što su prije vidjele i doživjele). Zato bi se mogla prevoditi kao nešto ne-skriveno, otkriveno ili ne-zaboravljeno. Ovo je u najmanju ruku neobičan izbor naziva za ovaj fenomen, no svakako govori kako parani otkrivaju nešto što je dotad bilo skriveno, odnosno nešto što ne možemo vidjeti. Naime u istinskom pojavljivanju lako možemo odrediti položaj Sunca (na obzoru), no budući da je dan i zvijezde u paranu zapravo ne vidimo, teško je ustanoviti njihov točan položaj (u vizualnom smislu). Valjda zato što Ptolemej nije imao kompjutere...
Regulus
Ako se sad vratimo na zvijezde ekliptike, već smo spomenuli kako je paran Sunca i neke zvijezde (naprimjer Regulusa koji se nalazi na 29° Lava) zapravo konjunkcija Sunca i te zvijezde, a mogli bi je smatrati istovremeno i jutarnjim izlaskom i večernjim zalaskom ovisno o tome da li je promatramo kao početak ili kraj ciklusa. Drugim riječima ta konjunkcija može biti i na istočnom (u zoru) i na zapadnom obzoru (u suton). Slično i kada su u opoziciji: možemo ih smatrati istovremeno i večernjim izlaskom i jutarnjim zalaskom. Ovdje se zapravo vidi kako su konjunkcija i opozicija zapravo parani ukoliko se zvijezda (ili planeti) nalazi točno na ekliptici.
Inače Regulus ima latitudu 0° pa njegov ekliptički stupanj na 29°50' LAVA možemo smatrati i stupnjem izlaska, i zalaska, i kulminacije. Regulus nosi velike uspjehe, odnosno potrebu da se izdignemo, donosi veliku ambiciju, ali i opasnost da propadnemo zbog osvete ili arogancije. Njena je nemeza dakle ono što često vidimo kod ljudi koji postanu slavni ili moćni: postaju arogantni i osvetoljubivi prema drugima što je često i put njihove propasti. Regulus je jedna o četiri takozvane kraljevske zvijezde, dakle među najsjajnijim i najznačajnijim zvijezdama na nebu od najdavnijih vremena.
Pogledajmo sada ciklus VIDLJIVOG POJAVLJIVANJA. Rekli smo kako Regulus zapravo nije vidljiv kada je u egzaktnoj konjunkciji sa Suncem (oko 22. kolovoza, na 29° Lava). Desetak dana kasnije, kada je Sunce desetak ili više stupnjeva Djevice, po prvi put vidimo Regulus neposredno prije svitanja – to je JUTARNJI (helijakični) IZLAZAK. Slijedećih dana i tjedana vidimo ga sve ranije prije svitanja, odnosno nakon više tjedana već i prije ponoći, kako dodiruje istočni obzor (izlazi) i diže se na istočnom nebu. To traje sve do trenutka kada ga zadnji put vidimo da dodiruje istočni obzor (izlazi) neposredno nakon zalaska Sunca – to je VEČERNJI ZALAZAK. Večernji zalazak se dešava desetak stupnjeva prije opozicije sa Regulusom dakle oko 10. veljače kada je Sunce oko 19° Vodenjaka. Kada su točno u opoziciji (i desetak dana prije i poslije) dešava se razdoblje SKRAĆENOG PRELASKA. Naime, Sunce i Regulus točno nasuprot (u opoziciji) jedno drugom na ekliptici, čine da ne vidimo niti izlazak niti zalazak: kada Sunce zađe malo ispod zapadnog obzora (dovoljno da se smrači) suprotni stupanj sa Regulusom je već malo iznad obzora. Nakon toga ga vidimo cijelu noć, ali kad se približi zapadnom obzoru već se razdanjuje pa ga ne vidimo kako dodiruje sam zapadni obzor. Nakon što Sunce prođe 10-ak stupnjeva nakon opozicije (cca 10° Riba tj. oko 1. ožujka) po prvi put vidimo kako Regulus dodiruje zapadni obzor (zalazi) neposredno prije svitanja – to je JUTARNJI ZALAZAK. Nakon tog datuma u suton vidimo Regulus malo iznad istočnog obzora (ali ne i da dodiruje istočni obzor), a onda negdje tijekom noći zalazi (dodiruje zapadni obzor). Kako se Sunce iz dana u dan približava stupnju Regulusa, tako je on u trenutku zalaska Sunca sve bliži zapadnom obzoru, sve dok se Sunce ne približi stupnju Regulusa na desetak stupnjeva (oko 19° Lava tj. oko 11. kolovoza). Tada zadnji put vidimo, nakon zalaska Sunca, Regulusa kako dodiruje zapadni obzor što je VEČERNJI ZALAZAK. Taj zadnji zalazak je i početak razdoblja nevidljivosti Regulusa koje traje 20-30 dana. Rekli smo kako to razdoblje zovemo SKRIVENI IZLAZAK jer zvijezdu ne vidimo ni kada izlazi ni kada zalazi (tj. ona izlazi i zalazi tijekom dana). U Tabeli 1 vidimo poredak tih faza i za zvijezde na ekliptici.
Vrste zvijezda prema položaju na nebu
Iz svega opisanog možemo uočiti kako postoji nekoliko grupa zvijezda kojima moramo pristupati na različite načine. Prva grupa bi bile zvijezde koje se nalaze BLIZU KRUGA EKLIPTIKE, možda nekoliko stupnjeva sjevernije i južnije od ekliptike. Tim zvijezdama je projicirani ekliptički stupanj isti ili veoma blizu stupnjevima izlaska i zalaska. Drugim riječima, možemo ih koristiti gotovo jednako kao što koristimo planete, a njihovi sinodički ciklusi su slični ciklusima Jupitera i Saturna osim što se te zvijezde tijekom mjeseci i godina ne pomiču kao što se pomiču planeti tj. stupnjevi zvijezda su isti (ako na trenutak zanemarimo spori pomak zbog precesije). I, naravno, zvijezde nemaju razdoblja retrogradnosti.
Druga grupa zvijezdi su ZVIJEZDE KOJE IZLAZE I ZALAZE. Vidjeli smo kako se unutar te grupe razlikuju ciklusi zvijezda sjeverno od nebeskog ekvatora od ciklusa zvijezda južno od ekvatora.
Treća grupa zvijezda koje još nismo spominjali su CIRKUMPOLARNE ZVIJEZDE. To su zvijezde koje su vidljive tijekom cijele godine jer kruže u uskom krugu oko pola ekvatora tj. oko zvijezde Sjevernjače. One naravno nemaju izlaske i zalaske, pa ni sinodičke cikluse. Mogli bi reći kako su one stalno u skraćenom prelasku jer nikad ne dodiruju obzor. Kako bi ustanovili na kojim zemljopisnim širinama neka zvijezda izlazi i zalazi prvo pogledamo deklinaciju zvijezde. Kada oduzmemo deklinaciju zvijezde od 90° dobijamo zemljopisnu širinu do koje dotična zvijezda ima izlaske i zalaske. Naprimjer, zvijezda Vega iz zviježđa Lire ima deklinaciju +38°47' (sjeverno). Izračunamo koliko je 90-38°47. Rezultat je 51°13'. Dakle za sve zemljopisne lokacije koje su sjevernije od 51°13' Vega će biti cirkumpolarna zvijezda i neće imati izlaske i zalaske; za zemljopisne lokacije između 51° sjeverno i 51° južno imati će izlaske i zalaske; a na lokacijama južne polutke južnije od 51° Vega se uopće neće vidjeti.
Četvrta grupa su zvijezde koje uopće ne vidimo. To su za nas zvijezde koje imaju deklinaciju veću od 44° stupnjeva južno tj. zvijezde koje kruže u blizini južnog pola. Općenito se preporuča da takve zvijezde ne koristimo, dakle, ako neka zvijezda nije vidljiva u mjestu rođenja tada ju ne koristimo.
Sažetak
Možda vam za sada sve ovo izgleda ponešto apstraktno i veoma stručno, budući da treba vremena da se naviknemo ili steknemo neki vizualni utisak o ovoj kompleksnoj astronomskoj mehanici, no uz malo truda i gledanja neba ovo postaje jasnije. Danas su lako dostupne karte neba ili softver koji nam iscrtava te karte. Ali razumijevanje ove problematike je veoma važno. Ovi astronomski ciklusi su u korijenu mnogih drevnih tehnika, ali i mnogih astroloških (planetarnih) tehnika koje koristimo i danas. Opisane faze zvijezda nekretnica također su i temelj mnogih ranih kalendara, a redovno su povezani sa mnogim davnašnjim svetkovinama koje su u korijenu i religija i misticizama. Osim toga, ova nebeska dinamika je često povezana sa mitološkim pričama i njenim tumačenjem.
U drugom nastavku ovog teksta objasniti ćemo značenja i karakteristike važnijih zvijezda kao i njihovu mitološku podlogu, no pokušajmo već sada naznačiti način primjene zvijezda nekretnica. Prije svega baviti ćemo se ranije spomenutim paranima zvijezda. Naravno da sva tumačenja zvijezda nekretnica treba staviti u kontekst natalne karte i značenja planeta, prije konačne prosudbe. Dakle, slijedeće stvari su važne u radu sa zvijezdama nekretnicama
1) Većina boljih astroloških programa nam daje listu parana. Obično za svaki planet dobijemo podatak na kojoj osi je planet i sa kojom zvijezdom je u paranu. Ovdje također možemo koristiti različite veličine orbisa, no za parane se najčešće uzima pola stupnja do maksimalno 1 stupanj. Veći orbisi daju prevelike liste parana koje samo zbunjuju.
2) Nakon toga možemo provjeriti u kojoj su sinodičkoj fazi dotične zvijezde u paranu, da li možda izlaze skrivene ili imaju skraćeni prelazak ili su vidljive kada dodiruju istočni ili zapadni obzor.
3) Nakon što ustanovimo koje su zvijezde u paranu s nekim planetima možemo ih sortirati tako da grupiramo zvijezde prema tome da li izlaze, kulminiraju, zalaze ili antikulminiraju (bez obzira o kojem se planetu radi). To će nam dati okvirnu informaciju o dobu života kada je utjecaj zvijezde najočitiji. Već smo rekli kako zvijezde koje izlaze djeluju od najranije dobi i kroz cijeli život, zvijezde koje kulminiraju djeluju od zrele dobi i kasnije, zvijezde koje zalaze djeluju prema starijoj dobi (ili kasnije u životu), te zvijezde koje antikulminiraju djeluju oko smrti ili nakon smrti (poput našeg naslijeđa, ono po čemu netko ostaje poznat).
4) U ovisnosti s kojim planetom je zvijezda u paranu možemo modificirati značenja i samih planeta
5) Izgleda kako utjecaj zvijezda često ulazi u sferu kolektivnog, ili pak ovisi o nekim kolektivnim okolnostima koje su potrebne kako bi se utjecaj zvijezde iskazao. Obično se radi o nekim ekstremnim prilikama poput ratova i katastrofa ili teških uvjeta življenja kada neki pojedinci iskaču kao heroji tj. postaju izražaj kolektiva ili postaju simboli nečega. U normalnim se okolnostima zvijezde često manifestiraju kao neki posebni talenti ili sposobnosti.
Nastavak: Nekretnice 5 - primjer