U2egipt

Nova2022b

syB09Često spominjem i intenzivno koristim brojne drevne metode u analizi karte, no zašto su zapravo one zanimljive i što je to (za mene) privlačno u drevnim astrologijama? I što mislim pod pojmom "helenistička astrologija"? Stoga evo nekoliko zanimljivosti vezane za povijest i početke zapadne astrologije koja nastaje u ranom helenističkom dobu pa odatle i naziv "Helenistička astrologija".

 

Osobno se ne smatram ortodoksnim tradicionalnim astrologom jer se ipak bavim astrologijom koja je psihološka u svojoj biti – svakodnevno radim sa klijentima gdje radimo ipak na raznim psihološkim ili životnim problemima. No oduvijek su me u astrologiji (pa i u svemu drugome čime se bavim) zanimala suštinska pitanja te discipline poput: što su to aspekti, kuće, vladarstvo, kako su nastala, na temelju čega im se pripisuju neke karakteristike i utjecaji. Nikad nisam mogao naprosto naučiti neku (astrološku) tehniku i primjenjivati je, želio sam znati i zašto nešto djeluje i kako djeluje. Zato su me privlačila bazična, filozofska i teorijska pitanja, a s tim u vezi i povijesni razvoj i kako se te ideje mijenjaju kroz vrijeme i kulture. Isto tako mi je jasno da to nisu teme koje većinu astrologa zanima jer to nisu "praktične" teme – bar se tako misli. I to je u redu, i sam imam klijente i tada nosim svoj "konzultantski šešir" i sigurno im ne filozofiram... Kakvu astrologiju netko individualno prakticira stvar je njegovih preferencija, iskustva i znanja. No ipak kada pričamo o astrologiji kao astrologiji, o astrologiji kao disciplini, tada se moramo s vremena na vrijeme zapitati i o tim fundamentalnim pitanjima astrologije kao discipline. Jer jedno je pitanje primjene i tumačenja neke tehnike u analizi i praksi, a sasvim je drugo pitanje zašto je neka tehnika nastala i na temelju kojih počela ili koje je njeno mjesto u sustavu astrologije – na kraju krajeva to je pitanje što je astrologija.

Pod helenističkom astrologijom mislim na astrologiju u svojim početcima kada se pojavljuje u zapadnoj tradiciji (2-3 st. p.n.e), a koja jest u temelju zapadne, a moguće i indijske astrologije. Često se ona stavlja zajedno sa ostalim tradicionalnim astrologijama pa kod suvremenih astrologa, posebno onih psihološki orijentiranih, ima, rekao bih, prilično pogrešnu percepciju. Naime često se smatra da je izrazito deterministička, čak fatalistička i da se bavi isključivo "vanjskim" događajima, sudbinom i predikcijama. I dok bi se donekle mogao složiti s time u slučaju srednjovjekovne astrologije (ili bar nekih njenih vidova) sve sam manje uvjeren da je rana helenistička astrologija imala takvu motivaciju u vrijeme svog nastajanja. Nakon 30-ak godina proučavanja sve sam uvjereniji kako je pozadina i motiv za stvaranja astrološkog sustava analize puno dublja i drugačija. Ne kažem da je ta astrologija apriori bolja ili lošija, ali jest u mnogočemu drugačija – uostalom i život je bitno drugačiji danas nego prije 2000 godina – i u mnogočemu konzistentnija. Ta drugačija astrologija, drugačiji način razmišljanja i pisanja je već samo po sebi nešto što otvara nove perspektive i novi pogled na astrologiju. Ali poznavanje vlastitih korijena je zapravo nužno za razumijevanje i razvoj današnje astrologije.

No, za početak bih pokušao razjasniti neke mitove, ali i zanimljivosti vezane uz helenističku astrologiju, koje su možda i manje poznate a veoma su važne za razumijevanje same astrologije u užem smislu, dakle horoskopske astrologije.

1. Helenistička astrologija je neistraženo područje

Kada se ranih devedesetih godina XX st. pojavio Project Hindsight glavna je motivacija bila da se sa starogrčkog prevedu sačuvani astrološki tekstovi. Ono što je mene tada šokiralo jest spoznaja kako 80 ili čak 90 posto tih tekstova nikad nije prevedeno na suvremene jezike! Drugim riječima većina tekstova ili teza o helenističkoj astrologiji i njenoj povijesti nastalih prije devedesetih godina XX st. treba uzeti sa ozbiljnom rezervom. Ono malo što se zna o toj ranoj astrologiji dolazi od 3-4 akademska izvora koji su se bavili primarno poviješću astronomije i astronomsko-matematičkih metoda i znanja, no ne i samim astrološkim metodama. A nažalost među astrolozima se donedavno baš i nisu pojavljivali ljudi sa znanjem starogrčkog koji bi mogli proučavati te tekstove. Većina spoznaja o helenističkoj astrologiji se bazira na 3,4 teksta koji jesu bili prevedeni i dostupni već neko vrijeme (mahom Ptolemaj, pa zatim Manilius i Firmik Materno). Zato je već prevođenje prvih knjiga Vetija Valenta donijelo mnogo novih spoznaja i cijelo jedno mnoštvo zaboravljenih astroloških metoda. Nažalost, Robert Schmidt koji je zadnjih 30-ak godina radio na prijevodima, ili bolje reći rekonstrukciji te rane helenističke astrologije, prerano je nedavno preminuo baš kada je ulazio u fazu zaokruživanja te rekonstrukcije, pa njegov rad ostaje nedovršen. Ukratko, potrebno je još dosta istraživanja, no već je sada jasno koliko je izvorno helenistička astrologija u mnogočemu drugačija od onog što smo mislili da je i što danas prakticiramo.

2. Nagli nastanak i filozofska pozadina

Druga zanimljiva činjenica jest ona da se helenistička (ili horoskopska) astrologija pojavljuje relativno naglo sa iznimno kompleksnim tehnikama i metodama analize karte (s tim se slažu i akademski izvori). Drugim riječima njen razvoj nije rezultat višestoljetne evolucije već svojevrsni projekt koji nastaje unutar jedne (ili dvije) generacije. Čak i većina najstarijih tekstova se referira i citira taj bazični tekst koji se pripisuje Nehepsonu i Petosiridu, faraonu i njegovom prvosvećeniku. Naravno to su mitske atribucija autorstva, jer je sasvim uobičajena praksa tog doba da se autorstvo pripisuje nekom bogu ili mitskom liku. Nažalost taj izvorni tekst nije sačuvan i imamo tek brojne citati i reference kasnijih helenističkih autora. To naglo pojavljivanje jest zapravo jedinstveni fenomen za izučavanje jer rijetko kada neka disciplina nastaje tako naglo. Jer, da bi se razvilo niz novih pojmova, koncepata i metoda moramo imati neku teoretsku ili filozofsku pozadinu za te pojmove. Da, naravno, postoji i nekakva astrologije (ili radije kozmologija) i u Babilonu i u Egiptu i u drugim kulturama, ali prije pojave helenističke astrologije ne postoji koncept natalne karte kao takav, kao što ni ne postoji niz pojmova poput domicila, aspekata, kuća i mnogo čega drugog vezanih uz analizu te karte. Astrologija u užem smislu počinje sa idejom natalne karte i nizom metoda kojima se ona analizira.
Naravno da skoro sve kulture imaju neku vrstu kozmologije (koju možemo ili ne moramo zvati astrologijom) tj. imaju neku vrstu promatranja neba obično u kontekstu religije, ali pojava natalne karte je zapravo jedinstven fenomen koji izdvaja astrologiju kao disciplinu (ili bolje reći kao metodu). Ja i danas kažem da za mene astrologija počinje sa nekakvom natalnom kartom ili horoskopom kojeg analiziramo! Neke su stvari, naravno, preuzete iz ranijih razdoblja i kultura, ali su bitno rekonceptualizirani u okviru sistema helenističke astrologije. I to je ono što je intrigantno: razumjeti zašto su naprimjer uvedeni aspekti (ili kuće, ili vladarstva...), koja je njihova uloga u sustavu, i zašto bi ih uopće trebali, koji je princip u pozadini... Jer nema ništa očigledno u tome da dva planeta udaljeni npr. 120 stupnjeva stvaraju neki posebni odnos ili međuutjecaj. Možda to nama danas izgleda kao normalno i očigledno, ali ja još nisam naišao na neko suvislo objašnjenje zašto bi to bilo tako.
I premda se astrologija rano počela granati u raznim smjerovima, može se u ranim tekstovima prepoznati taj zapravo filozofski okvir, odnosno počela na kojima se gradio sustav astrologije. A kad to barem počnemo razumijevati, onda tek možemo razmišljati kako ga unaprijediti ili modificirati u skladu s današnjim vremenom i novijim spoznajama i znanjima.

3. Ptolemaj

Ptolemajev Tetrabiblos i danas mnogi smatraju tipičnim predstavnikom helenističke astrologije. Problem je što on to nije... Kada su se počeli prevoditi tekstovi iz helenističkog razdoblja (Valent, Antioh, Kritodemos, Dorotej, Hefaisto i dr.) vrlo brzo je postalo jasno kako to što vidimo u Tetrabiblosu nije tipična astrologija tog doba. Ptolomej je prvi veliki revizionist u astrologiji! Budući da je u narednim stoljećima (pa i tisućljećima) bio iznimno utjecajan autoritet i za astrologiju, i za astronomiju, Tetrabilos je bitno odredio dominantni smjer razvoja astrologije. Već su tekstovi iz kasnog helenističkog razdoblja pomalo "šizofreni", i često djeluju konfuzno jer pokušavaju pomiriti ili spojiti Ptolemaja sa izvornom tradicijom i tehnikama, što je zapravo u mnogim segmentima nespojivo. Mnoge izvorne ideje su nestale naprosto zato što ih Ptolomej ne spominje! Posebno u srednjem vijeku. I tako je bilo sve do današnjih dana. Tek se zadnjih dvadesetak godina kroz prijevode i izučavanja starih tekstova otkrilo kako je helenistička astrologija mnogo kompleksnija i drugačija od onog što se nalazi kod Ptolemaja. I zapravo tek se treba detaljnije pozabaviti s Ptolemajom u kontekstu te spoznaje – jer kad čitate stare tekstove s krivim pretpostavkama lako u njima vidite (ili tumačite) nešto što zapravo ne stoji.

4. Kasniji prijenos i tradicija

Nakon helenističkog doba i duge pauze interes za astrologiju se pojavljuje kod niza arapskih astrologa/filozofa u 8. i 9. stoljeću (Masha’allah, Abu Ali Al-Khayyat, Abu Ma’shar, Al Kindi, i dr.). No to je drugi jezik, druga kultura, druga religija... No što je najvažnije njima već nisu dostupni svi izvorni tekstovi već fragmenti i dijelovi izvornih tekstova... Zato se sustav popunjava i sa novim pojmovima koji nisu uvijek u skladu s izvornim idejama – a kad se razni sustavi miješaju često nastaju čudne stvari koje lako izgube svoj izvorni smisao i funkcionalnost. Sličan se proces dešava kada astrologija dolazi na zapad cca 11. i 12 stoljeća i kad se prevode tekstovi na latinski (sa arapskog). Tu već postoji niz škola i pristupa astrologiji, a najčešća je referenca za "ispravnu" astrologiju je Ptolemaj. A i njega se različito tumači. Ukratko ne postoji neki kontinuirani razvoj, već veoma skokovito i često fragmentarni prijenos tradicije. Često kažem da je prijenos astrološke tradicije poput one dječje igre "pokvarenog telefona": jedno dijete šapne na uho rečenicu drugom, pa ovaj šapne slijedećem i tako nekoliko puta, i kad onaj zadnji izgovori rečenicu ona često više nema nikakve veze sa inicijalno rečenicom. Zato u suvremenoj astrologiji gotovo i ne postoji ono bogatstvo metoda koje nalazimo u ranoj helenističkoj astrologiji. Često kažem (napola u šali) kako mi povijest astrologije izgleda više kao de-evolucija, nego evolucija – jer ono što je ostalo su ostaci ostataka izvornih ideja. No sve te helenističke metode nisu nestale zato što ih je netko stoljećima isprobavao pa odbacio, već naprosto zato što se nisu prenijele kroz stoljeća povijesnih bespuća; ili se pak njihov smisao izgubio u kasnijim sustavima astrologije poput Ptolemajskog. Tek nam slijedi istraživanje, istinsko istraživanje (a i empirijsko testiranje) svih tih, zapravo novotkrivenih metoda i pojmova.

 

Ovo je samo par crtica koje se često zaboravljaju ili se donedavno nisu nisu ni znala, a koja mi se čine veoma važnim. Osobno me ne privlači helenistička astrologija zato što mislim da je superiorna bilo kojoj drugoj vrsti astrologiji. I sam koristim i brojne suvremene tehnike koje su zapravo nastale u 20. stoljeću. Neke od tih starih tehnika već duže vremena koristim u svakodnevnom radu, neke ne. Ali tek kad počnemo razumijevati astrologiju u njenom vlastitom kontekstu nastanka, tek onda je opravdano raditi smislene modifikacije. I puno je lakše razlikovati što pripada nekom sustavu a što ne; što ima smisla u nekom sustavu a što ne. Gomilanje mora tehnika, ili se oslanjati na puku interpretaciju, ili se pozivati na iskustvo i praksu – to su krajnje subjektivne kategorije koje nam neće donijeti pomaka u razumijevanju. To ne znači da neće i ne može biti novih i drugačijih sustava astrologije. I to ne znači da pojedinačno ne možemo koristiti bilo koju tehniku koja se pokaže korisnom u radu s ljudima.
No astrologija jest po mnogočemu jedinstveni fenomen u povijesti ljudskog znanja. Ono što astrologiju čini astrologijom jest metoda – slično kao što je i znanost metoda. Razumjeti astrološku metodu i principe na kojima se temelje te tehnike i metode zapravo je ključ razumijevanja astrologije. A onda možemo s tim metodama ići u razna područja (psihologija, povijest, ekonomija, medicina...), i u razne načine simboličke i druge interpretacije i primjene tih metoda.